U utorak, 15.5. od 10 do 12 sati na Korzu će se održati prigodna radionica – igraonica naziva “Nijanse obitelji” povodom Međunarodnog dana obitelji, koju organiziraju Udruga za zaštitu obitelji – Rijeka s udrugama SOS Rijeka – Centar za nenasilje i ljudska prava, PaRiter i LORI te Centrm za ženske studije Filozofskog fakulteta u Rijeci dana 15. svibnja obilježava Međunarodni dan obitelji .
Pozivamo sve građanke i građane da nam se pridruže na Korzu te kreiraju obitelj onako kako je oni vide, onako kako je oni doživljavaju ili kakvu imaju ili žele kroz definiranje obitelji, slaganje silueta i stvaranjem slikovnih prikaza.
15. svibnja obilježava se Međunarodni dan obitelji, a proglasili su ga Ujedinjeni narodi 1989. godine. U svijetu je prvi put obilježen 15.5.1994. godine kao odraz značaja što ga međunarodna zajednica pridaje obitelji kao temeljnoj jedinici društva.
Svatko od nas ima pravo na izbor svoje definicije obitelji. Pozivamo vas da u svoj svojoj različitosti doprinesete razvijanju tolerancije i senzibiliteta za sve članove društva.
U ovoj emisij “Reproduktivna pravda za pravednije društvo” govorimo o trenutno aktualnoj pojavnosti na tržištu rada što je ponajviše zahvatilo uslužne djelatnosti, s posebnim naglaskom na usluge čišćenja koje po pravilu pune isključivo ženske radnice. Riječ je o outsourcingu koje je kod nas postalo poželjan trend prelaska nadležnosti određenih sekundarnih djelatnosti iz državnih institucija u ruke privatnih tvrtki. Prema zakonitostima tržišta rada i konkurentnosti, ovaj proces je bio i očekivan jer se on u zemljama zapadnog kapitalizma odvija već desetljećima. No, problem je u tome što se zapravo iza samog outsourcanja krije urušavanje radničkih prava na prvome mjestu, a onda se i suočavamo sa neispunjavanjem svih onih obećanja zbog kojih se samo outsourcanje provodi; a to je ostvarivanje većih ušteda, poboljšanje i jača kontrola kvalitete usluga te povećanje same ponude i potražnje. Sugovornica u ovoj radio emisiji je proživjela tzv. „mekši“ model outsourcanja, tzv. spin-off, no o samom procesu ona i njene kolegice nisu uopće imale pojma. Trenutak kada je shvatila da ne radi više za istu instituciju bio je trenutak dobivanja kazne od Porezne uprave jer su ju dvije institucije istovremeno iskorištavale za olakšicu.
Sve o nastalim promjenama, novim uvjetima rada i pravima, poslušajte u podcastu putem ovog linka!
Podcast i emisija na temu outsourcanje čistačica u visokom obrazovanju koja je emitirana 23. travnja dio je projekta “Reproduktivna pravda za pravednije društvo” kojeg financira Rosa Luxemburg Fundacija.
Nositeljica projekta: Lezbijska organizacija Rijeka “LORI”
Partnerske organizacije: Udruga za ljudska prava i građansku participaciju „PaRiter“, SOS Rijeka – centar za nenasilje i ljudska prava, Centar za ženske studije pri Filozofskom fakultetu u Rijeci
Projekt „Humano obrazovanje – odgovorno društvo“ u vrijednosti od 1.055.472,40 kuna zajedno provode Lezbijska organizacija Rijeka “LORI”, Udruga za ljudska prava i građansku participaciju „PaRiter“, SOS Rijeka – centar za nenasilje i ljudska prava te Centar za ženske studije pri Filozofskom fakultetu u Rijeci. Projekt traje 21 mjesec (od ožujka 2018. do prosinca 2019. godine). U izradi plana projekta i provedbi projektnih aktivnosti, svaka organizacija primijenila je i primijenit će svoja znanja – iskustvo LORI, PaRitera i SOS Centra za nenasilje u domeni ljudskih prava, prava seksualnih manjina i LGBTIQ problematike, nasilja nad ženama i ravnopravnosti spolova te iskustvo Centra za ženske studije čiji se znanstveni rad temelji na ili se dotiče feminističke i rodne teorije te teorije seksualnosti.
Opći cilj ovog projekta je unapređenje znanja i vještina studenata/ica Sveučilišta u Rijeci za aktivno građansko djelovanje u području rodne ravnopravnosti i povezanih ljudskih prava u vidu izgradnje humanijeg i pravednijeg društva.
Posebni ciljevi uključuju sljedeća područja:
1. Osposobljavanje i izgradnja kapaciteta zaposlenika/ica Filozofskog fakulteta u Rijeci i OCD-a za zaštitu ljudskih prava u Rijeci u vidu edukacije nastavnika na fakultetima i OCED-a za primjenu i provedbu DKU-a;
2. Razvoj i implementacija programa društveno korisnog učenja u području rodne ravnopravnosti i povezanih ljudskih prava na Sveučilištu u Rijeci –Filozofski fakultet u Rijeci;
3. Razvijanje specifičnih znanja i vještina studenata/ica za aktivno građansko djelovanje u području rodne ravnopravnosti i povezanih ljudskih prava;
4. Daljnji razvoj programa društveno korisnog učenja, obrazovanja za ljudska prava i aktivnog građanstva;
5. Razvoj partnerstva između 3 organizacije civilnog društva i visokoobrazovne institucije
Ciljane skupine ovog projekta su: 1. studenti/ice Sveučilišta u Rijeci, 2. zaposlenici/ice Sveučilišta u Rijeci (nastavno osoblje), 3. organizacije civilnog društva u Rijeci – LORI, PaRiter i SOS Rijeka – centar za nenasilje i ljudska prava, 4. zaposlenici/ice Sveučilišta i članovi/ice OCD-a u Puli, Zadru i Osijeku.
Aktivnosti projekta odnose se na opći cilj, specifične ciljeve i ciljne skupine:
1. Osposobljavanje i izgradnja kapaciteta zaposlenika/ica Filozofskog fakulteta i OCD-a za zaštitu ljudskih prava u Rijeci
U okviru ovog elementa projekta izgradit će se profesionalni kapacitet zaposlenika/ica Filozofskog fakulteta i 3 OCD-a u Rijeci za uspješno provođenje kolegija po modelu društveno korisnog učenja. Dodatno, ojačat će se kapacitet 3 OCD-a za praćenje i zagovaranje ljudskih prava. Aktivnost uključuje edukacije zaposlenika/ica Filozofskog fakulteta i OCD-a o implementaciji programa društveno korisnog učenja i praćenju i zagovaranju ljudskih prava te studijsku posjetu Sveučilištu u Amsterdamu, Nizozemska u vidu stvaranja sveučilišne suradnje kao i učenja iz primjera dobre prakse o implementaciji programa društveno korisnog učenja.
2. Razvoj i implementacija programa društveno korisnog učenja u području rodne ravnopravnosti i povezanih ljudskih prava na Sveučilištu u Rijeci
U ovom elementu izradit će se izvedbeni plan novog izbornog (communis) kolegija na studijskom programu diplomskog sveučilišnog studija Kulturologije. Ovaj kolegij predstavljat će važan doprinos budući će biti prvi kolegij na Odsjeku za kulturalne studije koji će se izvoditi po modelu društveno korisnog učenja. Kolegij će razvijati znanje i vještine o dosad neobrađivanim nastavnim temama, promicanju rodne ravnopravnosti i zaštiti povezanih ljudskih prava, čime će predstavljati i važan doprinos nastavnom programu Sveučilišta u Rijeci. Program društveno korisnog učenja podrazumijeva uključivanje studenata/ica u rad organizacija civilnog društva tijekom studiranja čime će se omogućiti da studenti/ice već za vrijeme studija steknu praktična iskustva.
3. Daljnji razvoj programa društveno korisnog učenja, obrazovanja za ljudska prava i aktivnog građanstva
Ova aktivnost uključuje predstavljanje kolegija i programa društveno korisnog učenja zaposlenicima/icama sveučilišta i OCD-a u Puli, Zadru i Osijeku. S obzirom da je ovo prvi kolegij ovakvog nastavnog sadržaja na nekom od sveučilišta u RH, pokretanje istog omogućit će stjecanje bogatog iskustva kako za predavačice i predavače, tako i za OCD-e te studentice i studente koji će steći vrijedno iskustvo i znanje kroz ovakav način poučavanja.
Projekt „Humano obrazovanje – odgovorno društvo“ formirao se na Poziv za dodjelu bespovratnih sredstava „Podrška razvoju partnerstava organizacija civilnog društva i visokoobrazovnih ustanova za provedbu programa društveno korisnog učenja“ u okviru Operativnog programa „Učinkoviti ljudski potencijali“ 2014.-2020. godine te je financiran od strane Europske unije iz Europskog socijalnog fonda.
Drage naše i dragi naši, Lezbijska organizacija Rijeka LORI u suradnji s udrugom PaRiter, platformom Građanke svom gradu i Centrom za ženske studije pri Filozofskom fakultetu u Rijeci pozivaju vas na 2. Festival queer i feminističke kulture Smoqua u Rijeci od četvrtka, 17. do subote 19. svibnja 2018. godine.
O FESTIVALU
Smoqua je spoj umjetnosti i aktivizma, predstavlja queer-feminističku perspektivu lokalno i međunarodno kroz rad umjetnika/ica i aktivista/kinja.
Smoqua 2 je međunarodnog karaktera – uključujemo sudionike/ice iz više europskih zemalja (i SAD-a), uz neke od sadržaja na engleskom jeziku. Kao i prethodne godine, posjetitelji/ice imaju prilike upoznati se s poviješću i značajem queera i feminizma, ovaj put pod krovnom temom Ponos i predrasude. Festival je platforma i mjesto umrežavanja za zajedničke umjetničko-aktivističke projekte te kreiranje i učvršćivanje suradnje među raznorodnom publikom.
Kako LORI već šestu godinu zaredom obilježava Međunarodni dan borbe protiv homofobije i transfobije (IDAHOT), 17. svibnja u Rijeci, odabrale smo taj datum i za otvorenje Smoque kao mjesto simboličnog podizanja vidljivosti LGBTIQ pitanja u našem društvu. Rijeka je još uvijek jedini grad u Hrvatskoj koji podržava IDAHOT isticanjem zastave duginih boja na pročelju službene zgrade gradske uprave – pa kako ljepše otvoriti Međunarodni festival queer i feminističke kulture? 🙂
Prva Smoqua održala se u listopadu 2017. godine a tome kako je prošla možete saznati ovdje.
Ponos i predrasude
Što su uopće predrasude? Po definiciji, predrasude su unaprijed doneseni stavovi o nečemu što ne poznajemo dovoljno. Sve aktivnosti festivala stoga su usmjerene upoznavanju posjetiteljica i posjetitelja s LGBTIQ i feminističkim temama te razvijanju kritičkog stava spram njih. Otvorenim razgovorom, intervencijama u javnom prostoru i jezikom umjetnosti otvaramo mogućnost dijaloga s publikom, ostavljamo trag u samom gradu te činimo transkulturnu platformu gdje rodna, spolna i seksualna pripadnost, kakva god da jest, biva prihvaćena s ponosom.
PROGRAM
Četvrtak, 17. svibnja, 2018.
9:00-18:00 Obilježavanje Međunarodnog dana borbe protiv homofobije i transfobije (IDAHOT) isticanjem zastave duginih boja na Gradskoj vijećnici Rijeke. (Korzo 16)
11:00-15:00 Info štandovi na Korzu
Udruge LORI, PaRiter, Centar za građanske inicijative Poreč i SOS Rijeka – centar za nenasilje i ljudska prava – prostor gdje posjetitelji/ice mogu saznati o radu organizacija koje se bave pravima žena i/ili LGBTIQ pitanjima u Rijeci i okolici te o samom festivalu.
15:00-16:00 Queer šetnja Rijekom
Zanima vas queer povijest Rijeke, a ne znate koga biste pitali/e? Prošetajte s nama! Kroz opuštenu ćakulu i kratki špalir centrom grada istražimo LGBTIQ arhivu s daškom sočnih pikanterija iz prošlosti (krećemo s info štanda na Korzu).
16:00-17:00 Otvorenje festivala uz kratke govore organizatorica i čašicu razgovora, gosti i gošće moći će se upoznati s programom festivala.
Caffe bar Striga, Titov trg 14
17:30-19:00 Tribina: Presjek stanja prava LGBT osoba i žena u Europi
Moderatorica Marina Škrabalo govori s gostima i gošćama iz Hrvatske, Italije, Poljske i Nizozemske.
Gradska vijećnica, Korzo 16
20:00-21:00 Body Dialectics – live art performance, Kris Grey (SAD)
Body Dialectics je multimedijalni performans koji istražuje identitete, transformacije i utjelovljenja. Transrodni umjetnik spaja osobna iskustva s pitanjima socijalne pravde, moći i kontrole te koristi svoje iskustvo kao laboratorij za otkrivanje binarnog spola kao društvenog fenomena, prije no biološkog imperativa.
Filodrammatica, Korzo 28
21:30 Proslavimo IDAHOT skupa!happy hour: rainbow shots
Caffe bar Striga, Titov trg 14
Petak, 18. svibnja, 2018.
14:00-16:00 Radionica feminističke samoobrane: Mónica Cano Abadía (Španjolska)
Feministička samoobrana nadilazi tečaj baziran na isključivo fizičkim tehnikama: ona jača autonomiju žena, osnažujući ne samo fizičku već i emocionalnu te društvenu sigurnost. To je način života koji uključuje mehanizme prevencije, kritičke analize društveno uvjetovanih rodnih praksi i stvaranje mreže sestrinstva. Monica ima crni pojas u orijentalnom Kick-boxingu,LGBTIQ i feministička je aktivistkinja te doktorica filozofije, specijalizirana za zapadnu feminističku teoriju.
Zbog ograničenog broja sudionica, obvezne su prijave e-mailom: .
OKC Palach, Kružna ulica 8
16:00 (In)visible Love Stories – izložba fotografija, Martina Šalov (Hrvatska) (In)visible Love Stories prvi je projekt ovakve vrste u Hrvatskoj, nastao kao reakcija na nevidljivost fotografija LGBT parova te netrpeljivost prema njima. Sama ideja je jednostavna: kroz nježne, suptilne, stvarne emocije prikazati ljepotu ljubavi, a cilj projekta je kroz vidljivost i prisutnost u društvu razbiti predrasude.
Martina Šalov je fotografkinja i snimateljica iza koje su brojne skupne i nekoliko samostalnih izložbi: Ljubav je divna i treba je slaviti, uvijek!
RI-INFO, Korzo 14
17:00-18:00 Razgovor s umjetnicama – Mavi Veloso i Kris Grey
Moderira Zvonimir Dobrović (Queer Zagreb).
Građanke svom gradu, Križanićeva 6a
18:00 Project TRANS, performans, Mavi Veloso (Brazil / Nizozemska) Project TRANS je trans-disciplinarno istraživanje koje objedinjuje video, performans, fotografiju, modu, queer i drag queen kulturu; rad u procesu s nizom eksperimenata baziranih na iskustvu tranzicije, šetnje ulicama te prisvajanja i stvaranja performativnih ambijenata.
Građanke svom gradu, Križanićeva 6a
18:30 Predstavljanje GSG magazina za društvo i umjetnost
Prvi broj GSG magazina nastaje kao svojevrstan dokument prve Smoque: ovdje možete pročitati o stanju reproduktivnih (ne)prava u Hrvatskoj, interpretaciji suvremenog feminizma i queera te intervju s umjetnicom Anom Hoffner o rodnim transgresijama u/i ratu. Slikovni editorijal Ane Opalić prati Queer šetnju po Rijeci.
Građanke svom gradu, Križanićeva 6a
19:00 Predstavljanja Strašnih žena & kartaški turnir
Ekipa portala VoxFemine.net predstavit će igru „Strašne žene“ koja igrače/ice upoznaje sa ženama koje su svojim postignućima dale izniman doprinos društvu u područjima kulture, politike, znanosti, ljudskih prava i umjetnosti. Riječke ambasadorice igre i strašne žene – Brigita Miloš, Nikolina Deranja i Danijela Almesberger otvaraju kratki kartaški turnir, a pobjednici/ice dobivaju prigodne nagrade!
Građanke svom gradu, Križanićeva 6a
20:00 Chill & Queer u Bordelu La Grotta: druženje uz živu dobru glazbu i vino.
Bordel La Grotta, Šime Ljubića 8a
Subota, 19. svibnja, 2018.
11:30 Aktivistička intervencija u javnom prostoru – LORI, PaRiter i CŽS Rijeka
Korzo, od Radio Rijeke do Gradske ure
12:00-15:00 Živa knjižnica
Živa je knjižnica kao i svaka druga, no, knjige su ovdje ljudi: pripadnici/ice društvenih skupina koje se često susreću s predrasudama, a s kojima možda nikada niste razgovarali/le: beskućnica, Romkinja, feministkinja, transrodna osoba, lezbijka…
u Filodrammatici, Korzo 28, 1. kat (lokacija premještena sa Korza u Filodrammaticu)
13:00-15:00 Wall Art – Propitivanjem ponosa i predrasuda do umjetnosti
Autorice Doris Pandžić, Dunja Matić i Petra Bezjak predstavit će svoje kratke priče na temu ponosa i predrasuda kroz prizmu erotike, identiteta i radničkih prava, a sudionici/ice će ih moći nadopuniti – tekstualno ili likovno. Radovi će se zatim aplicirati na zid, kreirajući mural queer i feminističkih ideja.
Trg Sv.Barbare – u slučaju kiše u prolazu ispod Ure
15:00-17:00 Radionica – Pokvirivanje!
Zanima Vas jedna posve neobična intervencija u već poznate, prožvakane priče? Power duo Dimitrijević-Žmak pobrinut će se za to. Radionica se bazira na dekonstruiranju i ponovnom ispisivanju dramskog zapleta u mainstream filmu i kazalištu te kritičkom promišljanju popularne kulture, njezine heteronormativnosti i isključivosti, kroz „queer naočale“. Olga Dimitrijević je dramaturginja i dramska spisateljica iz Srbije, a Jasna Žmak je hrvatska spisateljica, scenaristica i dramaturginja.
Klub mladih, Erazma Barčića 9a
17:00 Ctitoria Clitoria, performans, Ruth Borgfjord (Rumunjska)
U desetominutnom performansu umjetnica destabilizira pojmove roda i rodnih uloga, svetog i svjetovnog. Ruth je queer umjetnica koja svoj rad bazira na osobnoj kronologiji u kombinaciji s igrama mašte i istraživanjem, povezujući umjetnost i aktivizam.
Filodrammatica, Korzo 28
17:15 – 19:00 Tko smije vjerovati u Boga? Razgovor o odnosu Crkve prema ženama i LGBT osobama: Moderira Marjana Harcet (Slovenija), govore Mihael Sečen (Hrvatska) i Ruth Borgfjord (Rumunjska).
Filodrammatica, Korzo 28
19:00-20:00 Ja kad sam bila klinac bila sam klinka (2013., Srbija, 33 minute): prikazivanje filma i razgovor s redateljicom.
Režija: Ivana Todorović Scenarij: Olga Dimitrijević, Goca
Glavna uloga: Goca
Goca je transrodna osoba u Beogradu, u zemlji u kojoj je Pride zabranjen. Odgaja kći koja je zapravo njezina sestrična te odlučuje 39. rođendan proslaviti izlaksom pred publiku kako bi ispričala svoju životnu priču.
Ivana Todorović (Srbija/SAD) je redateljica društveno angažiranih dokumentarnih filmova. Njeni filmovi prikazani su na preko 100 međunarodnih filmskih festivala i osvojili su brojne nagrade. Ivana se bavi i obrazovanjem mladih te drži radionice dokumentarnog filma.
Foyer Art-kina, Krešimirova 2
23:59-5:00 Queer UP! Party presents – Sonja Sajzor (Srbija)
Sonja je organizatorica tuluma, DJ-ica, vizualna umjetnica i aktivistkinja za prava transrodnih osoba. Beogradskoj publici se predstavila prije 10 godina umjetničkim fotografijama na društvenim mrežama, drag performansima i poezijom s elementima političke kritike, satire i stand-up komedije. Prepoznatljiva je po eksperimentalnoj kombinaciji alternativnog, mračnijeg popa i hip hopa koji često sadrže elemente nostalgije za kasnim 90-im i ranim 2000-im.
Klub Crkva, Ružićeva 22
*Sve aktivnosti festivala su besplatne osim Queer UP! party-ja
Pučka pravobraniteljica Lora Vidović predala je Hrvatskom saboru Izvješće za 2017. U njemu se nalazi analiza i ocjena stanja ljudskih prava u Hrvatskoj za prošlu godinu, kao i 231 preporuka za uklanjanje sustavnih problema, što godišnje izvješće čini najznačajnijim alatom rada institucije pučkog pravobranitelja.
U 2017. građani su se nastavili suočavati s gotovo istim problemima kao i ranijih godina. Čak petina živi u riziku od siromaštva, koje je višestruko prisutnije u ruralnim područjima, a socijalne naknade ne omogućuju zadovoljavanje osnovnih životnih potreba. Sustav ovrha i dalje nije učinkovit ni pravedan, stoga i dalje generira dodatne dugove ovršenicima, a otežava namirenje vjerovnika.
Građani nemaju dovoljno informacija o svojim pravima, zbog čega ne pokreću mehanizme zaštite, a značajnu ulogu u očuvanju ovog začaranog kruga ima i visoko nepovjerenje u institucije. U brojnim životnim situacijama osjetan je i nejednak pristup pravima, što je vidljivo i u sve dužim listama čekanja na zdravstvene usluge. Zabrinjava i nedonošenje značajnih propisa i strateških dokumenata, pa tako nedostaju oni o socijalnom stanovanju, radu agencija za naplatu potraživanja, beskućništvu ili razvoju civilnog društva, kao i Nacionalni program zaštite i promicanja ljudskih prava.
Izrazito zabrinjava i nesiguran status zaposlenih, koji su često prisiljeni birati između trpljenja da se njihova prava krše, gubitka posla i napuštanja RH. Pučka pravobraniteljica je prvi put najveći broj pritužbi primila upravo na prava iz radnih i službeničkih odnosa, a rad i zapošljavanje također je najzastupljenije područje među pritužbama na diskriminaciju. Kao i ranijih godina, bez obzira na područje, najzastupljenije su pritužbe na diskriminaciju na osnovu etniciteta, što se posebice odnosi na pripadnike romske i srpske nacionalne manjine te tražitelje azila, iz niza razloga: nedostatka osnovnih uvjeta života, integracijskih politika, ali i zločina iz mržnje kojima su izloženi. I u području rada Nacionalnog preventivnog mehanizma nisu zabilježena veća, sustavna poboljšanja.
Netrpeljivost prema različitim skupinama i mišljenjima ostala je i u prošloj godini, nažalost, karakteristika javnog prostora, a nedostatak dijaloga i kvalitetnih rasprava, kao i izostanak adekvatne i pravovremene javne osude neprihvatljivog sadržaja, doprinose atmosferi apatije i osjećaju stagnacije društva.
U Izvješću se navode i pojedini pozitivni pomaci, posebice oni do kojih je dovelo provođenje preporuka pravobraniteljice, a primjeri su snažnija zaštita starijih od nasilja u obitelji ili ekonomskog iskorištavanja te najava uvođenja socijalne mirovine. Istaknuto je i kako će, nakon što je pučka pravobraniteljica 2015. izabrana za predsjedanje ENNHRI-jem, a u 2017. za predsjedavajuću EQUINET-a imenovana njezina zamjenica, u idućem razdoblju Ured pučke pravobraniteljice biti na čelu dviju najvažnijih mreža na području ljudskih prava i diskriminacije u Europi.
Analiza i cijena stanja u Izvješću pripremljena je na temelju pritužbi, terenskog rada, istraživanja te podataka tijela javne vlasti, organizacija civilnog društva, sindikata, strukovnih udruženja, akademske zajednice, vjerskih organizacija i mnogih drugih. Cilj 231 preporuke je sprječavanje povreda prava građana, a njihovo provođenje jedan je od načina dugoročnog unaprjeđenja kvalitete života u Hrvatskoj, što je nedovoljno prepoznato u kontekstu demografske obnove i zaustavljanju iseljavanja. Izvješće pučke pravobraniteljice možete pronaći u privitku.
You are tired of stereotypes and prejudices which you confront every day? Become a part of a human library!
Association PaRiter is inviting representatives of minority groups to participate in a project The Human library- Don’t judge a book by its cover.
Human library acts like any other library; the only difference is that books are people, who can inform, answer and ask questions, so they also get some new knowledges.
In a human library readers choose and ‘borrow’ a book with a help of Catalogues of human books, and they ‘return it on a shell’ after they’ve finished reading (conversation lasts about 30 minutes).
Through direct, open, and friendly conversation between the books and readers, negative tensions are decreasing, present attitudes are changing and empathy for others and different is empowering.
PaRiter has already implemented numerous Human libraries for public and high school students and all of them were welcomed by readers, students and books.
Sounds interesting and you want to get involved?
Great! We are looking for representatives of different ethnic and racial groups, sex and gender minorities, their parents, persons with different kinds of invalidity, homeless people, foreigners who live in Croatia (temporary or for a longer period), parents of children with special needs, albino persons… all people who recognize themselves and would like to enrich our library with their life story.
If you don’t speak Croatian and you think that foreign language would be a problem, don’t worry – our volunteers will help you so your readers could understand you.
Selected volunteers we will prepare collectiveone-day training(in May, in Rijeka city),so they will get every necessary information about their role and expectations. After that, they will take part in three human libraries for high school students and those open for all citizens.
If we have your attention, contact us on till 25.4.2018.
We would love to hear your story.
The project is supported by Primorsko-goranska županija and Grad Opatija.
Živa knjižnica djeluje kao i svaka druga knjižnica; jedina razlika je što su knjige ljudi, koji ne samo da informiraju, već mogu odgovarati na pitanja te ih postavljati i na taj način i same steći nova znanja.
U živoj knjižnici čitatelji pomoću kataloga živih knjiga odaberu i ‘posuđuju’ knjigu na ograničeno vrijeme, te je nakon čitanja (razgovora koji traje otprilike 30 minuta) “vraćaju na policu knjižnice”.
Neposrednim, otvorenim i prijateljskim razgovorom između čitatelja/ica i živih knjiga na inovativni način se mijenjaju dotadašnji stavovi, smanjuju negativne tenzije te jača empatija prema drugima i drugačijima.
Udruga PaRiter već je provela niz živih knjižnica za javnost i učenike srednjih škola te je svaka od njih izazvala oduševljenje čitetelja/ica, knjiga, učenika i ostalih volontera/ki.
Zvuči zanimljivo i želiš sudjelovati?
Odlično! Tražimo predstavnice i predstavnike različitih etničkih, nacionalnih i rasnih skupina, seksualnih i rodnih manjina te njihove roditelje, osobe s različitim invaliditetom, beskućnike i beskućnice, strance, koji (privremeno ili već duže vrijeme) žive u Hrvatskoj, roditelje djece s poteškoćama u razvoju, albino osobe, …sve one koji se prepoznaju i voljeli bi obogatiti našu knjižnicu svojom životnom pričom!
Ako ne govorite hrvatski i mislite da će vam strani jezik predstavljati problem, ne brinite – naši volonteri prevoditelji pobrinut će se da vas čitatelji savršeno razumiju.
Za odabrane volontere/ke pripremit ćemo zajednički jednodnevni trening (5. svibnja u Rijeci), gdje će dobiti sve informacije o njihovoj ulozi i očekivanjima. Nakon toga sudjelovat će na živim knjižnicama koje će se održati za učenike/ce riječkih srednjih škola i onima koje su otvorene za javnost.
Ako smo uspjeli privući tvoju pažnju, javi nam se na ili 095 3935 611 najkasnije do 25.04.2018. Biti će nam drago čuti tvoju priču!
Projekt financijski podržavaju Primorsko-goranska županija i Grad Opatija.
Kroz cjelokupnu povijest odnos žena i hrane se mijenjao i poprimao razne oblike, pa i svrhe, ali on nikada nije bio prekinut. Ženski odnosi prema hrani oblikovani su normativnim rodnim ulogama koje su muškarcima pripisale djelovanje i rad u javnoj sferi, dok su žene vezane uz privatnu, tj. brigu za kućanstvo. No nerijetki su slučajevi da su žene u povijesti upravo kroz hranu zahtijevale i izborile svoja veća politička prava, posebice kroz prosvjede kao sredstvo političke borbe i angažmana.
Ponajviše tijekom drugog vala feminizma 60-tih i 70-tih godina 20. stoljeća, žene su pronašle jezik kojim su mogle izraziti svoje nezadovoljstvo nametnutoj ulozi kućanice, s posebnim naglaskom na vezanost uz rad u kuhinji i rad s hranom. Mnogo toga se do danas promijenilo i žene su uspjele izaći iz tih normiranih okvira, ali danas se hrana ponovno nalazi u fokusu ženske djelatnosti. No postoji jedna velika razlika, a to je da ovaj puta hrana i rad s hranom ne spadaju u privatnu sferu, već je ona javna, te žene kao poduzetnice, kao radnice, hranu nude svim članovima svoje bliže i šire zajednice. U današnje vrijeme to se ponajviše manifestira kroz rad s tzv. zdravom hranom koja postaje sve traženija i potrebnija nakon niza godina urušavanja kvalitete namirnica zahvaljujući kemijskim tretiranjima u poljoprivredi.
Kao i u svakom poslu, neizbježno je postaviti pitanje uvjeta rada koji bi trebali biti na visokom stupnju zaštite i omogućiti radnicama i radnicima ispunjenje svojih životnih potreba, ali i uživanje određenih prava.
Podcast je snimljen u sklopu projekta “Reproduktivna pravda za pravednije društvo” kojeg financira Rosa Luxemburg Fundacija i dostupan je na zahtjev putem ovog linka.
Udruga PaRiter je od 2018. godine pokrenula ciklus uređivanja članaka na Wikipediji na hrvatskom jeziku. Članci koji se uređuju su s područja ženskih prava, rodne ravnopravnosti te biografije žena.
U mjesečnim maratonima mogu sudjelovati osobe koje su završile radionicu „FemWiki maraton“ ili sličnu edukaciju. U ovogodišnjem ciklusu planira se 10 susreta, a održavat će se jednom mjesečno u prostoru udruge PaRiter.
Mnoštvo je članaka na Wikipediji napisano iz „patrijarhalne“ perspektive, u njima izostaje rodno osviješten jezik te je iznimno mali broj autorica članaka. Naime, rezultati studije, koju je 2011.g. provela zaklada Wikimedija, pokazali su da oko 91% urednika članaka na Wikipediji čine muškarci. Također su nerijetki slučajevi da se žene određuju kroz muškarca, pa je tako na nekim člancima moguće naći biografije žena koje se predstavljaju primarno kao kćeri ili supruge nekog od poznatih muških ličnosti, a tek onda kroz njihova vlastita postignuća. Jedan primjer seksizma je slučaj na koji je 2013. ukazala kolumnistica New York Timesa Amanda Filipacchi. Naime, članci o američkim spisateljicama bili su grupirani u potkategoriju “American Women Novelists” čija je glavna kategorija bila “American Novelists“. Na Wikipediji na hrvatskom jeziku mnogi članci o temama ženskih prava, rodne ravnopravnosti i značajnim ženama na Wikipediji na hrvatskom jeziku ne postoje ili su nepotpuni.
Ovaj ciklus je nastavak radionice koja je održana u prosincu 2017., pod vodstvom Sanje Pavlović koja ima višegodišnje iskustvo rada u području ženskih prava te vođenja radionica uređivanja Wikipedije.
Ukoliko vas zanimaju FemWiki radionice i voljele/i bi sudjelovati u uređivanju članaka na Wikipediji u sklopu ovog ciklusa, možete se javiti na za više informacija.
Borba za reproduktivnu pravdu počinje s razvojem kritičkog alata kojim možemo razlučiti na koji je način sposobnost svake žene da odluči o vlastitoj reproduktivnoj sudbini direktno povezana s uvjetima u njezinoj zajednici. U ovoj emisiji RadioAktivna: Reproduktivna pravda za pravednije društvo govorimo s teologinjama, a svaka ima specifično područje djelovanja: pro-choice teologinja Lana Bobić ističe se svojim aktivističkim radiom; Bruna Velčić stručnjakinja je na polju biblijske teologije, napose Starog Zavjeta, a je oštro reagirala na tekst dr. Ivice Raguža prije dvije godine u kojem je žene prozvao drugotnima; Ana Raffai angažirana je mirovna aktivistkinja i teologinja. Njih tri podijelile su s nama svoje priče. Zašto? Kršćanstvo se u Hrvatskoj često koristi kako bi perpetuiralo status quo ili čak kontervativnu revoluciju u vidu backlasha radikalnog patrijarhata. Religija u kombinaciji s političkim interesima određenih stranaka, udruga ili pojedinaca stvara društvenu strukturu koja je nepovoljna za žene. Rezultat strukturalne opresije žena može se ticati i nedovoljnog pristupa reproduktivnim uslugama.
Ako živimo željenu odijeljenost Crkve od države, gdje građansko i demokratsko društvo nadilazi svjetonazorske izbore svakog pojedinca/ke, tada na anti-feminističke i mizogine izjave klerikalnih inicijativa u prvom redu treba odgovoriti njima komplementarna teologija, dok je državi i njezinim institucijama te udrugama civilnoga društva odgovornost prevencija uplitanja ideoloških preferenci u izjave njezinih glasnogovornika/ca, odnosno stvaranje granice svetog i profanog, političkog i identitetskog…
Glasovi teologinja u Crkvi i izvan nje rijetko se čuju. One su dvostruko stigmatizirane od strane vlastite religije, koja guši njihov glas i onemogućava im autentično djelovanje te feminizma, koji u skladu sa svojim marksističkim počelima, odbija religiju kao potencijalno mjesto ženske emancipacije. Religija je opijum za narod, a naročito za žene! Njena mizogina strukture te anti-feministička teologija religiozne žene stavlja na margine društva i oduzima im glas. Nije li stoga samo progovaranje unutar duboko patrijarhalne strukture poput Crkve na neki način već čin izlaženja iz iste, čin otpora i borbe?
Feminističku teologiju objasnila sam u emisiji kroz tri metode: prava je usko vezana uz interpretaciju biblijskih tekstova, budući da postoje značajne indikacije kako su žene u prvom stoljeću kršćanstva bile ravnopravne sa svojim muškim kolegama. Najpoznatija predstavnica ove skupine nesumnjivo je Elisabeth Schüssler Fiorenza, čija je feministička analiza Novog Zavjeta Njoj na spomen upravo homage đakonisama, apostolicama te svim ženama koje su imale ‘crkve u svojim kućama’. Uz bok ovoj metodi ide i povijesna rekonstrukcija izgubljene povijesti žena u kršćanskoj kulturi srednjeg vijeka. Druga metoda feminističke teologije nastoji postići institucionalnu promjenu unutar Crkve same, zalažući se primjerice za zaređenje žena ili rodno osjetljiviji jezik liturgije. Recentan primjer ove metode istup je katolkinja na čelu s Gertrudom Heinzelmann na Drugom vatikanskom koncilu s proglasom „Nismo više spremne šutjeti!“. Treća metoda zapravo je anti-metoda koja odbija religiju i Boga te je bliža anarhističkim tendencijama i protestnom ateizmu. Spomenimo samo Mary Daly, feminističku teologinju koja je samu sebe nazivala „radikalnom lezbijskom feministkinjom“, držeći žensko traženje ravnopravnosti u Crkvi jednako zahtjevu crne osobe da bude ravnopravna unutar Ku Klux Klana.
Ova emisija nastala je uz financijsku podršku Rosa Luxemburg SEE. Emisiju je osmislila, uredila i vodila Greta Grakalić Rački, a poslušate je možete na našem MixCloud kanalu.
U ponedjeljak, 19. ožujka 2018. predstavnice LORI su prisustvovale svečanoj dodjeli ugovora za projekte iz Poziva na dodjelu bespovratnih sredstava „Podrška razvoju partnerstava organizacija civilnog društva i visokoobrazovnih ustanova za provedbu programa društveno korisnog učenja“ u okviru Europskog socijalnog fonda.
Udruga LORI, zajedno s partnericama Udrugom za ljudska prava i građansku participaciju PaRiter, SOS Rijeka – centar za nenasilje i ljudska prava te Filozofskim fakultetom Sveučilišta u Rijeci, provoditi će projekt pod nazivom „Humano obrazovanje – odgovorno društvo“ u vrijednosti od 1.055.472,40 kn. Obzirom da je interes za ovaj natječaj bio izuzetan (skoro 200 prijavljenih projekata, od čega samo 27 odabrano za financiranje), ponosne smo da je baš ovaj projekt jedan od odabranih! Projekt će rezultirati uspostavom programa društveno korisnog učenja o rodnoj ravnopravnosti i povezanim ljudskim pravima na Sveučilištu u Rijeci te doprinijeti izgradnji znanja i vještina studenata/ica Sveučilišta u Rijeci za aktivno građansko djelovanje. Pozivamo vas da redovito pratite novosti vezano uz provedbu projekta koje ćemo objavljivati na mrežnim i Facebook stranicama.
Pučka pravobraniteljica potpisala je sporazume o suradnji s članicama Mreže antidiskriminacijskih kontakt točaka. Riječ je o 11 organizacija civilnog društva koje su odabrane nakon javnog poziva, s ciljem snaženja borbe protiv diskriminacije na nacionalnoj, regionalnoj i lokalnoj razini.
Mrežu antidiskriminacijskih kontakt točaka čine sljedeće organizacije: B.a.B.e., Centar za građanske inicijative Poreč, Centar za mir, nenasilje i ljudska prava Osijek, Centar za mirovne studije, Festival suvremenog židovskog filma Zagreb, Udruga za ljudska prava i građansku participaciju PaRiter iz Rijeke, Informativno pravni centar iz Slavonskog Broda, Projekt građanskih prava Sisak, SOS Rijeka – Centar za nenasilje i ljudska prava iz Rijeke, Srpsko narodno vijeće – Nacionalna koordinacija vijeća srpske nacionalne manjine u RH i udruga Status M.
Od stupanja na snagu Zakona o suzbijanju diskriminacije 2009., institucija pučkog pravobranitelja surađuje s nizom organizacija civilnoga društva pri izradi godišnjih izvješća, kako je ovim Zakonom i predviđeno. Intenzivnija suradnja uspostavljena je 2012. s pet organizacija, koje su funkcionirale kao regionalne antidiskriminacijske kontakt točke. Suradnja je sada dodatno proširena te je uspostavljena šira Mreža koja će služiti i razmjeni informacija te planiranju zajedničkih inicijativa usmjerenih na borbu protiv nejednakosti, ali i promicanje jednakog postupanja.
Što bi se dogodilo da sutra padne Vlada? Tko bi došao na vlast? To je razlog zašto konvencija još nije ratificirana,komentirala je oravna strućnjakinja Sanja Barić
RIJEKA Većina za ratifikaciju Istanbulske konvencije postoji i u HDZ-u i u Saboru, ali ovo pitanje ne stavlja se na glasovanje, jer opstanak Vlade ovisi o glasovima nekolicine ekstremnih desničara, koji su izrijekom protiv ovog dokumenta Vijeća Europe, izjavila je pravna stručnjakinja Sanja Barić na tribini »O nužnosti ratifikacije Istanbulske konvencije«, održane u Antikvarijatu Ex Libris, u organizaciji Udruge PaRiter i Centra za ženske studije pri Filozofskom fakultetu u Rijeci.
Uz Barić na tribini je sudjelovao Daniel Antunović, voditelj Udruge Uzor, u okviru koje djeluje i sklonište za žrtve nasilja u obitelji, a moderirale su Ana Ajduković i Brigita Miloš.
– Za prijedloge Vlade u Saboru glasaju samo dva zastupnika više od minimalno potrebne većine od 76 zastupnika. Vladu tu održava ekstremna desnica poput Hasanbegovića, Esih, Glasnovića i pitanje je hoće li se većina raspasti na ratifikaciji Istanbulske konvencije? Što bi se dogodilo da sutra padne Vlada? Tko bi došao na vlast? To je razlog zašto konvencija još nije ratificirana, rekla je Barić.
Riječ je o dokumentu koji je potpisalo 45 članica Vijeća Europe, svi osim Rusije i Azerbejdžana, a potpisala ju je i EU kao jedinstven entitet. Dosad ju je ratificiralo 28 država, do ljeta to će učiniti 31 država, uključujući i 17 članica EU, no Hrvatska nije među njima. U izradi teksta konvencije sudjelovao je i službeni Vatikan, ističe Barić, koji ne da joj se ne protivi, već pozdravlja konvenciju i sve ono što se čini zahvaljujući njenoj ratifikaciji. Zašto su ultrakonzervativci protiv ovog dokumenta, ako laički i zdravorazumski ne bi bi trebalo biti dvojbi da se konvencija usvoji?
– Povjerenik za ljudska prava Vijeća Europe u svom pismu premijeru Plenkoviću navodi da mu je poznato da neki kritičari u Hrvatskoj smatraju da se treba boriti protiv nasilja u obitelji, ali da se ne smije dopustiti različite interpretacije pojma roda. On piše da to znači da se žene svodi na rodne stereotipe. Sve mjere u konvenciji, ističe, svode se na jačanje obitelji i obiteljskih veza. Uzrok raspada i razaranja obitelji je nasilje, a ne stereotipne uloge, koje su postojale odnekud, rekla je Barić. Jasno je, kaže, da cijela priča ultrakonzervativaca nema nikakve veze s konvencijom, niti konvencija ima veze s rodnom ideologijom.
– U tekstu konvencije na 21 stranici pojam roda spominje se tek nekoliko puta i ništa se u njoj ne skriva. Manipulacije ultrakonzervativaca toliko su strašne, da je nevjerojatno da se intelektualno moramo boriti protiv toga. Kao da vam netko o Shakespearu priča kao o starogrčkom piscu, koji je pisao horore i razvratne priče, iako je, doduše, živio u Engleskoj. Kad to sluša netko tko Shakespearea previše ne poznaje, može mu se učiniti da to ima smisla, a slična je i priča ultrakonzervativaca o ovoj konvenciji, rekla je Sanja Barić.
Daniel Antunović govorio je o nužnosti ratifikacije konvencije, osvrćući se na svoje praktično iskustvo, u kojem su hrvatski zakoni o nasilju u obitelji nedovoljno dobri i jasni, pa policija u prekršajni postupak stavlja i počinitelja i žrtvu, samo zato što se nasilnika usudila opsovati, a u većem dijelu Hrvatske postoje nedovoljno efikasni centri za socijalnu skrb, ne postoje savjetovališta i skloništa za žene niti prihosocijalni tretmani počinitelja nasilja. Sve bi se to ratifikacijom trebalo ustrojiti, a Hrvatska bi, kaže, učinila korak u pravom smjeru da se ostvari generacijski cilj smanjivanja nasilja u obitelji za 90 posto.
Stotine ljudi jučer je sudjelovalo na prvom Noćnom maršu u Rijeci kako bi borbeno obilježili Međunarodni dan žena i dan otpora urušavanju ženskih ljudskih prava. Marš u organizaciji Lezbijske organizacije Rijeka „LORI“, Centra za građanske inicijative Poreč i udruge PaRiter krenuo je sa Konta, preko Korza i završio na Jadranskom trgu.
Noćni marš je započeo kratkim obraćanjem organizatorica okupljenima, kada su i iskoristile priliku kako bi naglasile da, iako je Osmi mart spomendan borbe za prava radnica koje su se prvi puta okupile na taj datum prije 160 godina kako bi zahtijevale bolje radne i životne uvjete, ta borba još uvijek nije završena.
Marš je organiziran kako bi se naglasilo da se teško izborena prava žena krše i satiru, i to od prava na kontracepciju, prava na prekid trudnoće i pravo na humani porod i medicinski potpomognutu oplodnju, kontracepciju i ginekološke usluge u sustavu HZZO-a. Nadalje, Republika Hrvatska izrazito tromo djeluje u smjeru ratifikacije Istanbulske konvencije iako je stanje i više nego alarmantno: godišnje u prosjeku dvadeset i pet žena ubije njihov sadašnji ili bivši partner, dok svakih petnaest minuta jedna žena doživi nasilje. Navedene statistike su tek vrh ledene sante, jer veliki broj žena nasilje niti ne prijavljuje radi straha od partnera, stigmatizacije, nepovjerenja u institucije i osude društva.
Snimio/la: TinyBizz Photography
U zemlji u kojoj broj stanovnika/ca rapidno propada razgovara se o pravu na prekid trudnoće kao ključnom pitanju za demografiju, žene se naziva štracama i drugotnima, ali se u javni diskurs ne uvode pitanja rodno osjetljivih proračuna, dostatnog broja vrtića i škola s produženim boravkom, kao i zaštite žena od diskriminacije pri zapošljavanju i tijekom rada. “Okupile smo se kako bismo pridonijele pažnji premijeru Plenkoviću da je dosta ovakve retorike, dosta je zanemarivanja žena i njihovih života! Okupile smo se povodom Osmog marta kako bismo naglasile da želimo živjeti u kulturi nenasilja, želimo u slobodi odlučivati o svojoj reprodukciji i zahtijevamo ravnopravnost”, poručuju sudionice marša.
Noćni marševi i okupljanja povodom Međunarodnog žena održali su se, uz Rijeku, i u Zagrebu, Splitu te Zadru.
Na tribini naziva “O nužnosti ratifikacije Istanbulske konvencije” razgovarat će se o aktualnom stanju vezanom za ratifikaciju ovoga dokumenta u Republici Hrvatskoj. Promotrit će se čimbenici koji priječe ratifikaciju, kao što će se pretpostaviti učinci koji bi ratifikacijom mogli biti postignuti, kako u kontekstu spriječavanja naslilja tako i rodne ravnopravnosti u širem društvenom smislu. Na tribini sudjeluju dr. sc. Sanja Barić, dr. sc. Ivana Radačić i Daniel Antunović uz moderaturu dr.sc. Brigite Miloš.
Ostale aktivnosti u Rijeci za Međunarodni dan žena možete pronaći na linku.
Već duže vrijeme svjedočimo kontinuiranom urušavanju izborenih reproduktivnih i seksualnih prava žena. Kroz medije i javnu politiku provlače se ideje retradicionalizacije ženske uloge u društvu koja se svodi na poslušnu majku i suprugu, a nasilje nad ženama koje svake godine raste se ne uzima s potrebnom ozbiljnošću. Svakih 15 minuta jedna žena u Hrvatskoj doživi fizičko nasilje od strane partnera. Prosječno je godišnje ubijeno 25 žena od strane partnera, a naši vladajući nastoje uvoditi medijaciju i pošto poto zaštiti instituciju braka nauštrb života mnogih žena. Država raspravlja o tome treba li te žene zaštiti od nasilja ili je bolje pogodovati glasnim i dobro umreženim skupinama koje blokiraju ratifikaciju Istanbulske konvencije.
U Hrvatskoj političari vole reći kako moramo raditi na demografiji. Možda je radi toga prekid trudnoće koji mora biti dostupan i legalan onemogućen nereguliranim prizivom savjesti, lažnim moralom koji se prosipa po ženama koje zatraže pobačaj, ali i cijenom, koja varira od 800,00 do 2.500,00 kuna. U isto vrijeme, one žene koje žele roditi nerijetko doživljavaju nasilje pri porodu i radi toga se odlučuju ne imati više djece. Doživljavaju traume i ostaju obilježene do kraja života. Sada su i oni parovi koji nastoje začeti dijete putem medicinski potpomognute oplodnje ugroženi: sve što nije u potpunosti prirodno, nije dobro. A tko to i kako definira – prirodno? Kako smo dozvolili da malene grupe uskog načina razmišljanja kroje naše obitelji?
“Hrvatska izumire!” čuje se s Markovog trga. No, to što postojeći kapaciteti institucija predškolskog odgoja ne mogu zadovoljiti sve potrebe i to što je školstvo ostalo daleko u 20. stoljeću, nesvjesno promjena koje su se u međuvremenu dogodile nije tema o kojoj se treba razviti dijalog s građanima, građankama i stručnjacima i stručnjakinjama. Žene su primarne njegovateljice, one koje vrše neplaćeni kućanski rad i nedostatak socijalnih institucija je nešto što prvo one osjete.
Prema podacima Eurostata za 2016. godinu, Hrvatska je s čak 8,4% na vrhu ljestvice radnika/ca koji imaju ugovore na određeno u trajanju od tri mjeseca, a prema istraživanju o kvaliteti života u EU imamo daleko najnižu razinu ravnoteže radnog i privatnog života. Žene se doživljava kao jeftinu radnu snagu i potiče ih se da i kao poduzetnice rade tradicionalne, intelektualno nezahtjevne, ali fizički zahtjevne “ženske poslove” poput čišćenja, čuvanja djece, organizacije događaja ili iznajmljivanja stanova. Svi ovi podaci pokazuju da je među članicama EU upravo Hrvatska doživjela najveće pogoršanje u posljednjih deset godina. Kao što vidimo, puno i previše je razloga za ovogodišnji osmomartovski marš!
S druge strane, od vlasti i vladajućih čujemo obeshrabrujuće poruke; od neprihvatljivih izjava nadležne ministrice Murganić kako je nasilje tipično za bračni odnos, savjetnika ministrice kulture Ilčića kako su žene neuračunljive zbog djelovanja hormona, pa do saborskog zastupnika Pernara kako je žena sama kriva jer je odlučila ostati uz nasilnika, ovakve izjave se ne sankcioniraju, a dugoročno imaju izrazito negativne posljedice u borbi za zaštitu prava žena.
Ako je i vama DOSTA nepostojećih suvremenih javnih politika i rasta konzervativizma, dođite 8. marta u 18 sati na Kont i marširajte s nama! ŽENSKA PRAVA SVAKI DAN!
Eventu možete pristupiti putem ovog linka, dok okvir za Facebook fotografiju možete pronaći na profilu Udruge PaRiter, a cover i profilne fotke su u nastavku!
14. veljače, već četvrtu godinu za redom, u Rijeci se obilježio V-day, tijekom kojeg se od 2012. diljem svijeta provodi kampanja One Billion Rising. Ovogodišnji moto kampanje glasio je RISE! RESIST! UNITE!, a tema je bila “Solidarnost protiv eksploatacije žena” te se kroz pjesmu i ples ukazalo na problem nasilja prema ženama.
I ove godine organizatorice događaja u Rijeci iz udruge PaRiter i SOS Rijeka naglasile su važnost ratificiranja Konvencije Vijeća Europe o sprječavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji, odnosno Istanbulske konvencije. Okupljeni su poručili da će ratifikacija Konvencije donijeti samo dobro svim građankama Hrvatske i da je rok da se to učini već odavno prošao te da neće odustati od podsjećanja na ovu temu te će i dalje zahtijevati od Vlade Republike Hrvatske da učini ono što je odavno obećala učiniti. Kao i žene u Zagrebu, Splitu i ostalim gradovima u Hrvatskoj, i Riječanke su poručile – Ne pristajemo biti sluškinje!
Prije samog plesa, kojeg je predvodila plesna skupina Flame, predstavnice udruga pročitale su neke od javnih izjava koje se moglo čuti odnosno pročitati tijekom prethodne godine, a za koje smatraju da zaslužuju javnu osudu. Podsjetile su da u Hrvatskoj svakih 15 minuta jedna žena doživi nasilje te da svaka treća u žena u Europi tijekom svog života doživi ekonomsko nasilje od strane svog partnera te da je potrebna hitna analiza uzroka porasta nasilja među bliskim osobama i hitne promjene u sustavu prevencije i suzbijanju nasilja prema ženama.
Na kraju, središnja poruka koju su organizatorice poslale, ujedno je i središnja poruka na globalnoj razini: Nema revolucije bez solidarnosti!
Organizacija SKUNK iz mjesta Kumlinge (Finska) s oduševljenjem poziva volontere/ke da se pridruže njihovom timu. Cilj ovog projekta je povezati malde iz Alandersa s ljudima iz različitih kultura te im omogućiti da dijele svoja iskustva. Traže se fleksibilne osobe koje imaju iskustva rada s mladima, vole prirodu, životinje, putovanja. Volonteri/ke mogu realizirati i vlastite ideje.
Projekt počinje u svibnju 2018. i traje do godinu dana.
Prijave su otvorene, zainteresirani volonteri/ke neka što prije pošalju CV i osobnu prezentaciju na , a najkasinje do 4.2.2018.
EVS – Europska Volonterska Služba (European Voluntary Service) dio je programa Erasmus+ koji omogućuje mladima u dobi od 18 do 30 godina da volontiraju u stranoj državi na kratkoročnom (do 2 mjeseca) ili dugoročnom projektu (do najviše 12 mjeseci).
Sudjelovanje u EVS-u je besplatno, a volonterima/kama su pokriveni troškovi puta, smještaja, hrane, zdravstvenog osiguranja, izdavanja vize itd. Osim toga, volonter/ka dobiva i mjesečni džeparac te besplatni tečaj jezika.
Udruga PaRiter akreditirana je za slanje volontera iz Hrvatske na EVS projekte u inozemstvo. Za više informacija javi nam se na adresu e-pošte .
Reproduktivna pravda za pravednije društvo projekt je kojeg Udruga za ljudska prava i građansku participaciju PaRiter provodi u 2018. godini uz financijsku podršku Rosa Luxemburg Fundacije. Reproduktivna pravda termin je kojeg su prve počele koristiti feministkinje afro-američke kulturne pozadine te kao koncept ubrzo postaje esencijalan za društvo u cjelini: njegova svrha je razlučiti na koji je način sposobnost svake žene da odluči o vlastitoj reproduktivnoj sudbini direktno povezana s uvjetima u njezinoj zajednici – onima koji nisu samo pitanje osobnih izbora, već pristupa socijalnim i reproduktivnim uslugama. Reproduktivna pravda adresira društvenu stvarnost nejednakosti.
Projekt je nastao kao nastavak aktivnosti PaRitera u domeni borbe za reproduktivna prava s naglaskom na pravo na pobačaj; cilj je projekta započeti razgovor o socijalnoj i reproduktivnoj pravdi u Hrvatskoj. Specifični cilj je okupiti stručnjakinje i stručnjake koji se bave problematikom koja u svojoj suštini spada pod domenu reproduktivne pravde, izdavanje publikacije koja će objediniti različite poglede na pitanja koja su ključna za donošenje odluke o stvaranju obitelji (uključujući homoseksualne obitelji, jednoroditeljske itd.), kao i pisanje dokumenta s preporukama i zahtjevima za Vladu kako bi se moglo uspješno zagovarati promjene za pravo na izbor.
Stoga objavljujemo poziv aktivistkinjama i aktivistima, članovima i članicama akademije, kao i drugim osobama koje rade na pitanjima dostupnosti vrtića, rodno osjetljivog proračuna, prava na pobačaj, prava na zdravstvenu zaštitu, prava na socijalnu zaštitu, prava na siguran i humani porod te medicinski potpomognutu oplodnju; mentalno zdravlje žena, kao i intersekcija ženskih sudbina, prava na izbor te drugih tema koje se tiču reproduktivne pravde da dostave nacrt rada na navedene teme do 20. veljače 2018. godine na e-mail adresu .
Nakon evaluacije radova od strane nezavisne komisije autori i autorice će biti kontaktirani da dostave rad minimalne dužine 10-15 kartica te je krajnji rok za dostavu prihvaćenih radova 15. ožujak 2018. godine. Napominjemo da nije potrebno provoditi dodatna istraživanja za radove, već nastojimo prikupiti postojeće znanje i ekspertizu kako bi publikacija služila kao početna pozicija za zagovaranje promjena. Radovi će biti objavljeni kao publikacija, te će autori i autorice imati priliku svoj rad izložiti na konferenciji koja će se održati u listopadu u Rijeci. Predstavljanje rada na konferenciji je honorirano, a o detaljima će izlagači/ce biti pravovremeno izviješteni/e.
Na Međunarodni dan migranata, 18.12.2017. održana je živa knjižnica u Rijeci u prostoru Domu učenika Sušak, koja je bila otvorena za učenike i učenice doma. Ovo je posljednja živa knjižnica u sklopu projekta „Živa knjižnica – ne sudi knjige po koricama“ koji je financijski podržala Primorsko-goranska županija.
Cilj Žive knjižnice je razbijanje predrasuda i stereotipa te suzbijanje diskriminacije kroz upoznavanje učenika i učenica s pričama manjinskih društvenih skupina. Učenice/ci i “žive knjige” razgovarali su o iskustvima diskriminacije, a osobni kontakt između članova/ica manjinski skupina i učenika/ca je poslužio za propitivanje i osvješćivanje predrasuda.
Prije samog ulaska u ulogu čitatelja i čitateljica, učenici i učenice doma mogli su se upoznati s metodom žive knjižnice, zašto je važna i što nam omogućuje. Čitajući žive knjige poslušali su priče osoba s kojima se mnogi nikad prije nisu imali priliku susresti i naučili na koje sve načine doživljavaju diskriminaciju. Neke od živih knjiga bile su stranac i strankinja u Hrvatskoj, slabovidna osoba, lezbijka, slijepa osoba, Romkinja i dr.
Kao i u svakoj dosad održanoj živoj knjižnici, čitatelji i čitateljice po završetku uvijek požele da živa knjižnica može još trajati, kako bi sve knjige dobro ‘pročitali’. Knjigama je također ovo obogaćujuće iskustvo i sa svakom novom grupom susreli su se s različitim pitanjima i otvorili novi dijalog.
Učenici su po završetku evaluirali ovaj posjet živih knjiga njihovom domu i izrazili želju za ponovnim sudjelovanjem u živoj knjižnici. Ovo je bila prva suradnja Doma učenika Sušak i udruge PaRiter, no sigurno ne i posljednja.
U srijedu, 6.12.2017., održana je živa knjižnica u Učeničkom domu Podmurvice Rijeka u sklopu projekta „Živa knjižnica – ne sudi knjige po koricama” koji financijski podržava Primorsko-goranska županija. Ovo je druga živa knjižnica u spomenutom učeničkom domu u sklopu ovog projekta.
Metoda žive knjižnice potječe iz Danske, a njezin je cilj borba s predrasudama i stereotipima te suzbijanje diskriminacije prema manjinskim skupinama u društvu. Središte žive knjižnice čini osobni kontakt, odnosno prevladavanje postojećih predrasuda, koje često proizlaze iz neznanja. Učenici i učenice, kao i djelatnice doma čitale su neke od sljedećih naslova: feministkinja, slijepa osoba, slabovidna osoba, lezbijka, stranac i dr. U ovoj živoj knjižnici, kao i u svima koje smo dosad održali, ostane nepročitanih stranica živih knjiga te čitatelji i čitateljice imaju želju za ponovnim dolaskom u živu knjižnicu.
Sljedeće odredište žive knjižnice je Dom učenika Sušak. Veselimo se susretu!
U četvrtak, 30.11.2017. u popodnevnim satima održana je živa knjižnica u Učeničkom domu Podmurvice Rijeka. Ova aktivnost dio je projekta „Živa knjižnica – ne sudi knjige po koricama“ koji financijski podržava Primorsko-goranska županija.
Knjige u živoj knjižnici bili su pripadnici i pripadnice marginaliziranih i diskriminiranih skupina u društvu. Ova metoda otvorila je prostor živim knjigama da progovore i podjele svoja iskustva diskriminacije i kršenja vlastitih prava te da mlade upoznaju s kakvim preprekama se svakodnevno susreću. Za učenike/ce, ovaj susret bio je jedinstveno iskustvo, jer su došli u direktan kontakt s predstavnicima/ama diskriminiranih i često nevidljivih skupina s kojima se u svakodnevnom životu nisu imali prilike susresti.
Učenici su, osim o metodi žive knjižnice, također dobili nova znanja o ljudskim pravima, toleranciji i diskriminaciji te su po završetku izrazili želju za ponovnim dolaskom živih knjiga u njihov dom. Žive knjige su kao i učenici, bile oduševljene ovim iskustvom te su istakle kako su učenici i učenice sa zanimanjem slušali i postavljali pitanja.
Nekim učenicima/cama ovo nije prvi posjet živoj knjižnici. Naime, prva živa knjižnica koju je udruga PaRiter organizirala još 2015. godine, odvijala se upravo u ovom domu. Osim toga, sa ovim učeničkim domom udruga je surađivala i kroz druge projekte i aktivnosti za učenice.
Projekt je nastao kao rezultat želje da PaRiter u suradnji s partnerima Kreativnim Krkom i Kazališnom radionicom Malik Rijeka aktivno doprinosi prevenciji nasilja među mladima i to kroz aktivnosti forum teatra i živih knjižnica, kao aktivnosti koje nisu uobičajene u projektima ovog tipa, iako su izuzetno učinkovite i dobro prihvaćene od krajnjih korisnika i korisnica, dakle učenika i učenica koji su u njima sudjelovali ili će sudjelovati.
U sklopu projekta smo održale čak tri žive knjižnice namijenjene učenicima i učenicima srednjih škola u Krku, Opatiji i Rijeci, izdale publikaciju na temu nasilja među mladima i u suradnji s mladima iz Učeničkog doma Podmurvice osmislile, uvježbale i prikazale predstavu “Ne diraj mi bilježnicu!”.
Žive knjižnice u Faktoru promjene su sadržavale radionicu koja je provedena prije održavanja žive knjižnice, a sve kako bi mlade što bolje pripremile na susret s našim živim knjigama, odnosno osobama koje doživljavaju diskriminaciju po osnovi roda, nacije, seksualne orijentacije, vjerskog opredjeljenja itd. Nakon radionica je provedena živa knjižnica, u kojoj su učenici i učenici iz sva tri grada razgovarali s knjigama. Na taj smo način aktivno radile na borbi protiv predrasuda.
Publikacija napisana i objavljena u sklopu projekta se vodi premisom da su mlade osobe odgovorne za ono što čine, odnosno da je svaka osoba koja čini nasilje sama odgovorna za svoje postupke, no isto tako i da društvo u kojem živimo, kao i socijalni uvjeti u kojima djeca odrastaju te medijska prezentacija nasilja i poželjnih kvaliteta, izuzetno utječu na odluke koje ti isti mladi ljudi donose. Nasilje među mladima nije izolirani društveni problem, on je preslika društva i našeg vlastitog ponašanja i međusobnih odnosa. Nasilje nije urođeno, ono je naučeno. Nasilnicima i nasilnicama se pristupa kao da je njihovo ponašanje razvijeno iz čista mira, iako u pravilu ima uporište u osobnim iskustvima te obiteljskom i društvenom okruženju. Publikaciji možete pristupiti na linku.
Predstava forum teatra “Ne diraj mi bilježnicu!” zapravo govori o dinamici unutar jednog razreda srednje škole tijekom odlaska na izlet u Budimpeštu. Dvoličnost i ogovaranje pokazali su se kao najčešći problemi u mladenačkoj komunikaciji te smo ih iskoristile kao niti vodilje ove predstave: dok svi glume da su uz “najpopularniju” djevojku u školi, što se zapravo događa iza njezinih leđa? Hoće li osoba koja naočigled doživljava najviše nasilja, i to fizičkog i psihičkog ipak pronaći način da se izbori za sebe? Uz obradu najočitijih primjera nasilja, dotakle smo se i nasilja na internetu što je samo “produžena ruka” onoga što se događa u zbilji.
Financijski je financijski podržan od strane Ministarstva za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku.
24.11.2017. u gradu Rijeci na Korzu, održana je akcija #znatelištosunamrekli? inicijative Radno i ravnopravno.od 11 do 13 sati, kojoj je cilj osvijestiti javnost o svakodnevnom seksizmu, diskriminaciji žena i kršenju njihovih prava na tržištu rada te pokrenuti rješavanje ovog problema.
Građani i građanke izrađivali su majice, torbe i bedževe sa seksističkim natpisima i izjavama prikupljenim za vrijeme istoimene on-line kampanje koja se provodi tijekom studenog. Na majicama su se, osim poruka građanki koje su se uključile u akciju slanja natpisa i fotografija, našli i komentari poslodavaca/ki izvučeni iz rezultata ispitivanja Reproduktivna prava i karijera: ispitivanje stanja u RH.
Iz poruka je bilo vidljivo kršenje radnih prava žena u različitim situacijama na poslu i tijekom razgovora za posao. Osim toga, iščitava se da su jednako pogođene sve žene neovisno o dobi, roditeljskom i/ili bračnom statusu.
Pažnju Riječana i Riječanki privuklo je čitanje izjava i iskustava žena koje su doživjele nezakonito postupanje na radnom mjestu. Neke od izjava koje su se mogle čuti su: “Nakon razgovora za posao u Zagrebačkoj agenciji, kao jedini kandidat natječaja na koji sam preporučena, nisam dobila posao jer “se nisam uklopila u tim”, Drugim riječima, ostatak tima bili su mladi muškarci u friškim brakovima. Single cura bi rušila ravnotežu.”
Iz inicijative pozivaju žene da i dalje šalju svoja iskustva na ili inbox Radno i ravnopravno , a sve ostale građane i građanke da prate daljnje aktivnosti na Facebook stranici Radno i ravnopravno.
Kampanja je nastala u sklopu projekta “Sisterality – International network of girls and young women”, koji udruga PaRiter provodi u partnerstvu s organizacijama TDM 2000 iz Italije i Die Spinnerei iz Austrije. Projekt je financiran sredstvima programa Europske unije Erasmus+. Akcija izrade majica sa seksističkim natpisima provodi se istovremeno u Italiji i Austriji, a tamo je poznata pod nazivom #sextiles.
Inicijativa Radno i ravnopravno tijekom studenog provodi kampanju #znatelištosunamrekli? kojoj je cilj osvijestiti javnost o prisutnosti seksizma, kršenju prava žena, nezakonitim postupanjem od strane poslodavaca i rodnoj diskriminaciji s kojom se žene svakodnevno susreću na tržištu rada te potaknuti građane i građanke da reagiraju na ovaj problem.
Kampanja se sastoji od dva dijela. U prvom se prikupljaju diskriminirajuće, seksističke poruke i situacije s kojima se žene susreću u svijetu rada. U tu svrhu, pozvane su sve građanke da pošalju fotografije ili natpise sa seksističkim i diskriminirajućim izjavama, komentarima/pitanjima poslodavaca ili situacijama koje su doživjele prilikom razgovora za posao, na radnom mjestu ili u svakodnevnom životu. Fotografije i natpise mogu poslati na adresu ili u inbox Radno i ravnopravno. Prikupljene fotografije i poruke objavljuju se na stranici “Radno i ravnopravno”, a koristit će se i u nastavku akcije.
Drugi dio održat će se 24. studenog u gradu Rijeci na Korzu (ispred Robne kuće RI) od 11 do 13 sati, kada će građani i građanke izrađivati majice sa seksističkim natpisima i izjavama koje ukazuju na diskriminaciju žena u sferi rada i s kojima se mnoge radnice svakodnevno susreću. Na majicama će se, osim poruka građanki koje su se uključile u on-line akciju slanja natpisa i fotografija, naći i komentari poslodavaca koji su bili upućeni ženama prilikom razgovora za posao ili na radnom mjestu, izvučeni iz rezultata ispitivanja Reproduktivna prava i karijera: ispitivanje stanja u RH.
Spomenuto ispitivanje, koje je potaklo ovu akciju, provedeno je rujnu 2017. Rezultati su pokazali da se 57% žena susrelo s protuzakonitim pitanjima na razgovoru za posao, a čak 87.7% nije upozorilo poslodavce na tu nezakonitost. Čak 33.5% žena je u trenutku svoje zaposlenosti ili traženja posla bilo izloženo nepovoljnom postupanju od strane poslodavca zbog svoje trudnoće, drugim riječima, kršila su se njihova rodiljna prava. I stoga zajedničkim djelovanjem tijekom studenog nastojat ćemo aktivno razbiti šutnju koja vlada, koja dozvoljava da se žene i radnice diskriminira, da se sustavno krše njihova prava, podržava neravnopravnost spolova te koja uvredljive, mizogine i diskriminirajuće izjave i postupanja normalizira.
Ova je publikacija nastala u sklopu projekta Faktor promjene koji financijski podržava Ministarstvo za demografiju, mlade, obitelj i socijalnu politiku. Rezultat je želje da PaRiter u suradnji s partnerima Kreativnim Krkom i Kazališnom radionicom Malik Rijeka aktivno doprinosi prevenciji nasilja među mladima i to kroz aktivnosti forum teatra i živih knjižnica, kao aktivnosti koje nisu uobičajene u projektima ovog tipa, iako su izuzetno učinkovite i dobro prihvaćene od krajnjih korisnika i korisnica, dakle učenika i učenica koji su u njima sudjelovali ili će sudjelovati.
Ova se publikacija vodi premisom da su mlade osobe odgovorne za ono što čine, odnosno da je svaka osoba koja čini nasilje sama odgovorna za svoje postupke, no isto tako i da društvo u kojem živimo, kao i socijalni uvjeti u kojima djeca odrastaju te medijska prezentacija nasilja i poželjnih kvaliteta, izuzetno utječu na odluke koje ti isti mladi ljudi donose. Nasilje među mladima nije izolirani društveni problem, on je preslika društva i našeg vlastitog ponašanja i međusobnih odnosa. Nasilje nije urođeno, ono je naučeno. Nasilnicima i nasilnicama se pristupa kao da je njihovo ponašanje razvijeno iz čista mira, iako u pravilu ima uporište u osobnim iskustvima te obiteljskom i društvenom okruženju.
Udruga PaRiter je sudjelovala na seminaru u mjestu Kielce u Poljskoj sa organizacijama koje se bave istim ili sličnim pitanjima u svrhu povezivanja i buduće suradnje.
Organizacija Regionalne Centrum Wolontariatu nositelj je projekta, a uključio je 12 voditelja mladih od 18-25 godina i 12 predstavnika organizacija mladih iz 12 partnerskih zemalja (Bugarska, Hrvatska, Grčka, Italija, Litva, Makedonija, Portugal, Rumunjska, Slovačka, Španjolska, Turska i Poljska). Tijekom petodnevnog seminara u Poljskoj, uspjeli smo razviti ideje za nova partnerstva te razraditi principe rada s mladima i podršku u međunarodnoj suradnji.
Ovaj projekt je financiran kroz program Europske unije Erasmus+.
U utorak, 31.10.2017., u Ekonomskoj školi Mije Mirkovića Rijeka održana je Živa knjižnica, i to u sklopu projekta “Živa knjižnica – ne sudi knjige po koricama” koji financijski podržava Primorsko-goranska županija.
Cilj Žive knjižnice je upoznati učenike i učenice s pričama manjinskih društvenih skupina, odnosno razbijanje predrasuda i stereotipa te suzbijanje diskriminacije. Učenice/ci i “žive knjige” razgovarali su o iskustvima diskriminacije, a osobni kontakt između članova/ica manjinski skupina i učenika/ca je poslužio za propitivanje i osvješćivanje predrasuda.
U ovoj živoj knjižnici sudjelovalo je nekoliko desetaka učenika i učenica ove srednje škole, dok je sama knjižnica sadržavala devet naslova, odnosno devet živih knjiga, a neke od njih su biseksualna osoba, Romkinja, beskućnica, stranac/kinja u Hrvatskoj, slabovidna osoba, transrodna osoba i dr.
Učenice i učenici škole su prije samog “čitanja” sudjelovali na uvodnoj radionici na kojoj su naučili više o diskriminaciji i živim knjigama koje su posjetile njihovu školu. Kroz osobni dijalog knjige i učenici uspostavili su komunikaciju, a učenici/ce su slušali njihove priče i postavljali pitanja. Naučili su da je vrlo važno kao prvi korak u suzbijanju diskriminacije preispitati vlastito znanje i predrasude, jer iako mislimo da nemamo nikakvih predrasuda, često ih kroz razgovor ipak osvijestimo.
Osim toga, ovom aktivnošću učenici su imali priliku razgovarati s predstavnicima i predstavnicama manjinskih i diskriminiranih skupina s kojima se dosad na ovaj način nisu susretali.
Nakon održane Žive knjižnice mladi su razgovarali o iskustvu čitanja živih knjiga te evaluirali radionicu i samu živu knjižnicu. Mnoštvo njih izrazilo je želju za ponovnim sudjelovanjem u živoj knjižnici. Ovo je druga veoma uspješna suradnja udruge PaRiter i Ekonomske škole Mije Mirkovića Rijeka koja se nastavlja.
U Rijeci je od 7. do 15. listopada, održan festival suvremenog plesa i pokreta, Periskop, zahavaljujući kojem su Riječani imali prilike doživjeti najsuvremenija i najnovija ostvarenja iz područja plesne umjetnosti. U sedam dana prikazano je 14 predstava kojima su svoja promišljanja i izvedbe prikazali novi lokalni izvođači i izvođačice te ponajbolje hrvatske nezavisne produkcije.
Organizator festivala, Prostor plus, u promišljanju programa u obzir je uzeo više faktora pa je tako svoje mjesto na festivalu dobila i predstava Spore zagrebačke izvedbene skupine BADco. Predstava kroz koreografsku okosnicu spiralnoga okreta, uvijek različitog, ali uporno ponavljanog, predočava beskonačnost rada održavanja i brige, rada koji sustavi zanemaruju, a žene upornošću nadoknađuju.
Ekipa Radioaktivne na petak 13. posjetila je Hrvatski kulturni dom na Sušaku gdje ja autorski tim predstave Spore ukratko objasnio svoje misli i doživljaje kojima je predstava nadahnuta. Plesačica Ana Kreitmeyer, tijelom uspuhana od netom upriličene plesne izvedbe, mišlju angažirana oko upravo proživljenih izvedbenih kreacija, objasnila je za Radioaktivnu na koji način ples povezuje tijelo i um te ijednačuje muškarce i žene.
Jedna od troje dramaturga/dramaturginja predstave, Ivana Ivković, opisala razvojni put predstave. Predstava počinje od problema vremena, putem susreće pjesnikinju Anne Boyer, prolazi pokraj muško-ženskih tema, prelazi i nadilazi Hrvatsku i njene društvene probleme, te stiže do svoga cilja – koreogrfskih rješenja prepoznatih u metafori spiralnoga okreta.
Spiralni okret temelj je plesnoga pokreta no „kriza plesa se otvara onda kada okret ne izlazi iz ponavljanja“, ističe autorski tim BADco. Koji su sve mogući uzroci te krize, kako se ona odražava na plesače, koje varijante navedenoga problema prepoznajemo u svakodnevnici obiteljkoga i poslovnoga života te na koji način se odražavaju na život žene, poslušajte u Radioaktivnoj, emisiji koja je dio projekta Prava, rad i žene, a financijski ju je podržala fundacija Rosa Luxemburg.
U Radioaktivnoj, emisiji o rodnoj ravnopravnosti, razgovaramo o pitanjima vezanim uz reproduktivna prava i karijere žena. U mnogim izdanjima Radioaktivne dosad je naveden niz podataka koji svjedoče o prisutnosti velike diskriminacije koja se odvija pri zapošljavanju žena, a potom i pri njihovim pokušajima napredovanja.
Unatoč zakonskim propisima koji bi ih trebali štititi, žene su uvelike diskriminirane pri zapošljavanju. Gotovo polovica žena koje imaju partnere (47,5%) smatra da je njihovom partneru lakše uskladiti roditeljske obaveze i posao (konkretno naći posao i dogovoriti smjene).
Jedan od uzorka učestalosti ponavljanja diskriminatornih postupaka prema ženama je iznimno visoko nepovjerenje u funkcioniranje pravne države i provođenja postojećih zakona. Žene zato diskriminaciju ne prijavljuju te joj je time još teže stati na kraj.
Ove je godine u sklopu projekta udruge PaRiter provedeno ispitivanje pod nazivom “Reproduktivna prava i karijera: Ispitivanje stanja u RH“. Ono je pokazalo da više od 25% žena uopće nije upoznato s pravima žena koje planiraju zasnovati obitelj, a koja su poslodavci dužni poštivati. Posebno je zabrinjavajuće što žene koje i prepoznaju kršenje njihovih prava, u 99% slučajeva nikome ne prijavljuju što se dogodilo.
Diskriminacija na području zapošljavanja i rada definira se kao „kršenje ljudskog prava koje povlači za sobom gubljenje ljudskih talenata i potencijala s negativnim posljedicama na produktivnost i gospodarski rast, generira socijalno-ekonomske nejednakosti i povećava broj siromašnih i socijalno isključenih osoba“ (prema: Ljubičić, Višnja). Suzbijanje diskriminacije u području zapošljavanja i rada doprinosi jačanju socijalne kohezije i mira, povećanju produktivnosti, uspješnosti kolektivnog pregovaranja budući da se načelo zabrane diskriminacije primjenjuje i na članstvo u sindikatu, a radno mjesto je strateško polazište za borbu protiv diskriminacije u društvu u cjelini.
Za Radioaktivnu, emisiju o rodnoj ravnopravnosti, Petra Kontić, diplomirana sociologinja i voditeljica programa “Rodna ravnopravnost” u B.a.B.e.-ama, navodi domene u kojima bi se trebala dogoditi poboljšanja u odnosu prema ženama na tržištu rada. U emisiji donosimo i konkretne rezultate ispitivanja koje je ove godine provela udruga PaRiter “Reproduktivna prava i karijera: ispitivanje stanja u RH”, kao i zaključke nedavno održanoga okrugloga stola čija je tema bila “Odnos politike prema majčinstvu i radu”.
Smoqua je spoj umjetnosti i aktivizma, predstavlja queer-feminističku perspektivu lokalno i međunarodno kroz rad umjetnika/ica i aktivista/kinja.
asts about 30 minutes).
