U sklopu Riječkih ljetnih noći, 2. srpnja u 21:30 na prostoru Arheološkog parka Principij udruga PaRiter organizira dramsko čitanje nagrađivanog književnog dijela Eve Ensler „Vaginini monolozi“, u kojem će sudjelovati žene različite dobi, zanimanja i seksualne orijentacije, vjerskog opredjeljenja, i nacionalnosti koje žive i rade u Rijeci i okolici. Radi se o prvom uprizorenju ovog kultnog djela u Rijeci.

„Vaginini monolozi“ prevedeni su na više od trideset jezika i odigrano je više od tisuću predstava i dramskih čitanja. Knjiga je nastala na osnovi istinitih priča više od dvjesto žena različitih socijalnih i starosnih grupa, iz različitih zemalja. Priče su bolne, uznemirujuće, ali i nježne, zabavne, humoristične, pune nade i ponovno nađene sreće.

„Monolozi“ pomažu ženama da osvijeste svoju snagu, vrate samopouzdanje i samopoštovanje, da prihvate sebe u potpunosti kako bi mogle izraziti ono što zaista jesu bez stida i osjećaja krivnje.

Na dinamičan i pristupačan način pun humora i pozitivne energije trinaest žena čitati će monologe i upoznati publiku sa bolnim činjenicama i zabavnim anegdotama koje mnoge žene prolaze u svojim životima i s kojima se većina može poistovjetiti.

Redateljica: Andrea Crnković
Sudjeluju: Marinella Matejčić / Katarina Mikulić / Aleksandra Stojaković Olenjuk / Maja Gaćeša / Laura Šalov / Elizabeta Vega / Željka Horvat Čeč / Martina Maršanić / Irene Gregorović / Dolores Krmpotić / Tajana Josimović / Denis Kirinčić / Andrea Crnković

ULAZ SLOBODAN (uz ranije podizanje propusnica na blagajni Kazališta)

U četvrtak, 9. lipnja 2016. u 20 sati u Art kinu Croatia održat će se prezentacija kratkih filmova te izložba fotografija aktivističke akcije učenika i učenica Učeničkog doma „Podmurvice” Rijeka, nastalih u sklopu projekta „Reci, pa ispeci”, kojeg provode udruge Filmaktiv i PaRiter iz Rijeke.

 Projektom „Reci, pa ispeci“, riječke udruge Filmaktiv i PaRiter provodile su u školskoj godini 2015./2016. edukacije za učenice i učenike Doma o ljudskim pravima, građanskoj participaciji i videoaktivizmu.

Prezentirani radovi rezultat su projekta čija je temeljna odrednica problematiziranje tema civilnoga društva i aktivni odgovor na njih kroz medij dokumentarnog, angažiranog i eksperimentalnog videa te čiji su autori i autorice sami učenici i učenice Učeničkog doma „Podmurvice“ Rijeka.

27 sudionika projekta, učenici i učenice Učeničkog doma „Podmurvice“, koji su sudjelovali dobrovoljno i za vrijeme svog slobodnog vremena, kroz neformalne radionice, filmske večeri i aktivističke akcije upoznali su se s temama poput ljudskih prava, međuvršnjačkog nasilja, diskriminacije na temelju roda, spola, etniciteta, vjerskog i seksualnog opredjeljenja, dok su kroz formu videa praktično primijenili usvojena znanja te izrazili potrebe svoje šire društvene zajednice čime projekt značajno doprinosi povećanju aktivnog sudjelovanja mladih u rješavanju problema u zajednici.

Ukupno je sudjelovalo 27 učenika i učenica koji će se prezentirati s tri video rada na prezentaciji u četvrtak u Art kinu.

Ulaz na prezentaciju radova učenika i učenica je slobodan.

Projekt „Reci, pa ispeci” realiziran je uz financijsku podršku Ministarstva socijalne politike i mladih te Zaklade Kultura nova kao i uz podršku zaposlenika i zaposlenica Učeničkog doma „Podmurvice“.

U prostorima Knjižnice i čitaonice Viktor car Emin Opatija, u utorak 31. lipnja 2016. održana je Živa knjižnica – ne sudi knjige po koricama. Tim povodom građani Opatije imali su priliku određeno vrijeme provesti s pripadnicima i pripadnicima manjinskih društvenih skupina te se pobliže upoznati s njihovim načinom života, problemima i izazovima s kojima se svakodnevno suočavaju.

Knjižnica u Opatiji jučer je na nekoliko sati postala živa knjižnica. Ova knjižnica funkcionirala je poput svake druge knjižnice – građani su dolazili u knjižnicu u koju su se upisali i prihvatila pravila posude te su pomoću književnog kataloga birali knjige koje žele pročitati. Jedina razlika bila je u tome što su knjige ovaj put bile ljudi, a priče koje su građani „čitali“ su stvarne priče iz života njihovih sugovornika.

U polusatnim razgovorima, čitatelji su imali prilike voditi dijalog s ljudima koje do tada možda nikad nisu imali priliku upoznati. Na policama knjižnice našlo se devet živih knjiga, među kojima su bili: slijepa osoba, beskućnica, transrodna i transeksualna osoba, žena koja je rodila kod kuče, Srpkinja, lezbijka, gej, majka djeteta s autizmom.  Građani su pokazali veliki interes za „čitanjem“, a posebno vrijedi istaknuti kako su u događanju sudjelovali pripadnici svih generacija, koji su s oduševljenjem prihvatili ovu metodu.

Metoda Žive knjižnice potječe iz Danske, a njezin je cilj borba s predrasudama i stereotipima te suzbijanje diskriminacije prema manjinskim skupinama u društvu. U srži Žive knjižnice nalazi se osobni kontakt, odnosno mogućnost samostalnog formiranja mišljenja te prevladavanje postojećih predrasuda, koje često proizlaze iz neznanja. U opatijskoj Živoj knjižnici posjetitelji su tako dobili priliku da saznaju nešto više o tome što je transrodnost ili kakav je život beskućnice u Rijeci; kako sanjaju slijepe osobe i još mnogo drugih detalja i situacija iz života ljudi čije priče čujemo rijetko ili nikada. Organizatore pogotovo veseli činjenica da je Živu knjižnicu podsjetilo mnogo mladih iz opatijskih srednjih škola, koji su bilo iznimno zadovoljni „pročitanim“ gradivom i novim iskustvom iz kojeg su kako su zapisali u knjizi utisaka mnogo naučili.

 Projekt je financijski podržan od strane Grada Opatije te Primorsko-goranske županije.

Cjelovita kurikularna reforma je iskren i pošten pokušaj boljega. Pokušaj da Hrvatska zajednički radi na svojoj budućnosti za dobrobit svoje djece.

Cjelovita kurikularna reforma je na jednom mjestu okupila stručnost, entuzijam i pozitivnu atmosferu čemu Hrvatska nije svjedočila posljednjih petnaest godina.

Učiteljice i učitelji su svoju stručnost, svoje iskustvo, znanja i vještine stavili na raspolaganje Hrvatskoj da se oblikuje hrvatska škola koja će odgovarati na zahtjeve budućnosti, koja će učenike pripremiti da aktivno pridonose dobrobiti Hrvatske, Europe i svijeta.

Cijeli proces bio je uključiv, transparentan, demokratski, temeljen na dijalogu i argumentaciji. Svatko stručan mogao se prijaviti za sudjelovanje u radu ili sudjelovati u stručnoj raspravi. Svatko zainteresiran mogao je dostaviti svoje argumentirane komentare i prijedloge.

„Stručnost iznad svega!“ osnovna je misao vodilja svih koji su sudjelovali i dali svoj doprinos.

Izravni i neskriveni politički utjecaj doveo je u pitanje provedbu Cjelovite kurikularne reforme. Pod „argumentom“ navodnog povećanja kvalitete i dijaloga u provedbu reforme najznačajnijeg sektora uključuju se ljudi prema političkoj liniji i političkim direktivama nasuprot 340 učiteljica i učitelja, stručnjakinja i stručnjaka koji su izabrani na temelju javnoga poziva.

Pozivamo građanke i građane Hrvatske da u srijedu, 1. lipnja 2016. godine u 18 sati, na Globalni dan roditelja, na prosvjedu u Rijeci (Kont, Titov trg) iskažu svoju podršku učiteljicama i učiteljima i Ekspertnoj radnoj skupini pod vodstvom dr. sc. Borisa Jokića, te Cjelovitoj kurikularnoj reformi.

Pitanje obrazovanja je pitanje budućnosti naše djece i naše Domovine. Budućnost stavlja to pitanje pred nas. Ovo je ispit naše zrelosti i ispit naše odgovornosti prema našoj djeci, našim nećakinjama i nećacima, prema budućnosti.

Dođite na prosvjed. Pozovite svoje ukućane, susjede, prijatelje, kolege s posla,…

Poveznica na Facebook event

U utorak, 31.svibnja od 16 do 19 sati održat će se događaj „Živa knjižnica – Ne sudi knjige po koricama“ u prostoru Gradske knjižnice i čitaonice “Viktor Car Emin” Opatija (Nikole Tesle 2).

Udruga PaRiter već je održala dvije žive knjižnice otvorene za javnost, koje su izazvale veliko oduševljenje građana i građanki.

ŽIVA KNJIŽNICA djeluje kao i svaka druga knjižnica – čitaoci i čitateljice dođu i „posude“ knjigu na neko ograničeno vrijeme. Ima samo jedna razlika – U ŽIVOJ KNJIŽNICI LJUDI SU KNJIGE, A PRIČE NISU FIKCIJA. Naime, to su ljudi s nesvakidašnjima pričama i životnim iskustvima. To su pripadnici i pripadnice ranjivih ili manjinskih društvenih skupina s kojima većina od nas nikad nije imala mogućnost popričati ili ih upoznati.

U Živoj knjižnici čitatelji i čitateljice pomoću kataloga živih knjiga odaberu i ‘posuđuju’ knjigu na ograničeno vrijeme te je nakon čitanja (razgovora koji traje 25 minuta) ‘vraćaju na policu knjižnice’. Posjetitelji će moći birati između različitih naslova “živih knjiga: Lezbijka, Beskućnica, Gej, Transrodna osoba, Romkinja, Osoba s invaliditetom, Srpkinja, Žena koja je rodila kod kuće, Majka djeteta s poremećajem iz autističkom spektra, Pripadnica vjerske manjine … Izbor je na vama – sami birate što želite pročitati.

Pozivamo sve zainteresirane da nam se pridruže i da svi zajedno uz opušteno druženje naučimo više o životima ljudi koji s nama dijele svakodnevnicu te jedni drugima postanemo bolji/e kolege/ice, susjedi/e, sugrađani/ke!
Proširite svoje vidike, upoznajte nove ljude, preispitajte svoja uvjerenja i prevladajte predrasude!

Dođite u ŽIVU KNJIŽNICU!

Živu knjižnicu organizira udruga PaRiter u suradnji s Gradskom knjižnicom i čitaonicom „Viktor Car Emin“ Opatija, a financijski je podržana od strane Grada Opatije te Primorsko-goranske županije.

U četvrtak, 3. ožujka, na Medicinskom fakultetu u Rijeci održana je živa knjižnica, koju je financijski podržala filia. Posjetitelji/ce su imali priliku razgovarati s pripadnicima različitih manjinskih skupina te na taj način, iz prve ruke, čuti nešto više o problemima i izazovima s kojima se svakodnevno susreću.

U živoj knjižnici građani i građanke su bili čitatelji, a pripadnice ranjivih skupina bile su knjige. “Čitatelji/ce” su dobili priliku da određeno vrijeme provedu u razgovoru s knjigama: da čuju njihove životne priče, da im postavljaju pitanja, ali i da odgovaraju na pitanja koja su „knjige“ postavljale njima.

Ova interaktivna metoda pokazala se iznimno uspješnom, a vrijeme od tri sata koliko je knjižnica trajala pokazalo se prekratkim. Knjižnicu su organizirano posjetili/e i stanovnici/ce Doma Podmurvice, uz pratnju svojih odgajateljica. S obzirom na veliki odaziv čitatelja/ica koji nisu studenti/ce samog Medicinskog fakulteta, za zaključiti je kako riječka javnost žudi za događanjima ovakvog tipa.

“Naše društvo je puno različitih predrasuda, što vidimo svakodnevno iz medijskih objava i pratećih komentara čitatelja. Ovakve inicijative su fantastična stvar. Bilo mi je drago vidjeti i učenike i studente, vjerujem da su mnogi promijenili neke svoje percepcije nakon razgovora sa živim knjigama. Nevjerojatno je koliko se osobe iz marginaliziranih skupina moraju više boriti da bi ostvarile svoja prava, poput prava na rad, nego što je to slučaj sa dominatnom skupinom.” izjavila je Ani Gerbin, posjetiteljica koja je jučer pročitala dva naslova, a namjerava posjetiti i iduću živu knjižnicu.

U knjižnici je sudjelovalo preko pedeset čitatelja/ica, te dvanaest pripadnica  manjinskih skupina, među kojima su bile osobe s invaliditetom, socijalno ugrožene osobe te pripadnice seksualnih manjina.

Pozitivna atmosfera koja je vladala među knjigama i posjetiteljima tijekom i nakon žive knjižnice odlična su uvertira za „glavno“ događanje u sklopu projekta Živa knjižnica – Priče koje pišu žene  koja će se održati u utorak, 8. ožujka na Međunarodni dan žena u Narodnoj čitaonici u Rijeci, u terminu od 16 do 19.30 sati.

“Živa knjižnica – Priče koje pišu žene” održat će se 3.3. na Medicinskom fakultetu u Rijeci od 16 do 19 sati i 8.3. na Međunarodni dan žena u Narodnoj čitaonici (Korzo 24)  od 16 do 19:30 sati.

Živa knjižnica funkcionira kao i svaka druga knjižnica – čitatelji i čitateljice dolaze u knjižnicu i „posuđuju“ knjigu na ograničeno vrijeme.  Jedina razlika je u tome što su u živoj knjižnici knjige ljudi, a njihove stranice su zapravo nesvakidašnje priče i iskustva iz svakodnevnog života.  Ovom inovativnom metodom pokušava se senzibilizirati i osvijestiti javnost o postojećoj diskriminaciji, razbiti stereotipe i predrasude te time potaknuti inkluziju članova ranjivih i stigmatiziranih skupina u društvo.

Za razliku od Žive knjižnice koju je Udruga PaRiter održala u listopadu prošle godine, u ovoj Živoj knjižnici knjige koje će se moći posuditi činit će isključivo žene. Naime, knjige su pripadnice ranjivih skupina, a čitatelji/ce mogu direktno u interakciji s njima preispitati svoje predrasude i informirati se o problemima s kojima se susreću.  Posjetitelji/ce  pomoću kataloga odaberu knjigu koja je slobodna i koja ih zanima te ju iščitavaju u polusatnom razgovoru. Knjige i čitatelji/ce ulaze u međusobni dijalog koji je za mnoge od njih jedinstvena prilika da razgovaraju s pripadnicama određenih skupina i iz prve ruke čuju što znači “biti u koži one druge”.

Posjetitelji/ce će moći birati između različitih “živih knjiga”. Neki naši naslovi: transrodna osoba, azilantkinja, majka djevojčice s poremećajem iz autističnog spektra, beskućnica, lezbijka, žena s invaliditetom… Izbor je na Vama: sami birate što želite “pročitati”!

Proširite svoje vidike, upoznajte nove ljude, preispitajte svoja uvjerenja i prevladajte predrasude! Dođite u Živu knjižnicu i pročitajte sjajne Priče koje pišu žene.

Projekt provodi Udruga PaRiter u suradnji s Gradskom knjižnicom Rijeka te ga podupire filia.die frauenstiftung.

Beskućništvo je nešto što može pogoditi svakoga: bilo radi gubitka posla, neodrživog kredita, pokoje nepromišljene odluke, obiteljskih odnosa ili nekih drugih razloga. Predrasude s kojima se beskućnici/ce suočavaju na dnevnoj bazi variraju od relativno bezopasnih do onih koje ozbiljno narušavaju njihovu ionako nisku kvalitetu života. One vuku korijenje iz stereotipa i mitova: stereotipi, koji prate beskućnike/ce često opstruiraju pokušaje onih koji im žele pomoći jer se oni, iako svjesni problema – pronađu izgubljeni u onome što očekuju i onome što se doista događa.

Stereotip 1: Kriminalac! Lopuža!

Ovo je definitivno jedan od najopasnijih stereotipa, jer potiče strah koji imamo prema nečemu što ne shvaćamo. Radi ovog stereotipa, mnogim beskućnicima/cama nitko nikada ne pruži ruku podrške.

Stereotip 2: Prostitutka!

Beskućnica ne znači prostitutka. To su dvije različite stvari. Beskućnica je žena koja je “bez kuće” iz nekog razloga.

Stereotip 3: Sama si je kriva!

Još jedan izuzetno opasan stereotip. Kako je za svađu potrebno (minimalno) dvoje, tako je i za ovako tešku životnu prekretnicu ipak puno češće odgovorno više osoba: ako zbog ničeg drugog, onda zbog toga što se (sadašnjoj) beskućnici nije pružila ruka podrške u času kada joj je to najviše trebalo. Da društvo jednako valorizira sve svoje članove/ice, postojala bi mala šansa da se netko nađe u koži beskućnice.

Stereotip 4: Sigurno je alkoholičarka ili narkomanka! Garant je i luda!

Zloupotreba opijata je daleko od puta ka beskućništvu. Veliki postotak žena i djece živi na ulicama, a nikada nisu koristili nikakve opijate. Pitanje beskućništva je presloženo da bi se kategoriziralo na ovaj način: uzročno-posljedične veze nisu uvijek jasne i nikada nisu jednostavne.

Stereotip 5: Ma oni su samo lijeni raditi. Zato spavaju na cesti.

Koliko život može biti jednostavan kada si na cesti? Uvijek postoji mogućnost od zlostavljanja i silovanja. Pitanje “gdje ću spavati večeras, a da je suho i toplo?” nije nešto što je ljudima užitak postavljati. Svi imamo određene fiziološke i psihološke potrebe te nije izgledno da je netko “radi lijenosti” odlučio jednostavno sve to ignorirati i spavati na klupi u parku.

Znanje je najbolje oružje!

Kako bi otkrili gradite li dojam o beskućnicama isključivo na naučenim stereotipima te uz to naučili nešto novo i proširili svoje vidike, dođite u Živu knjižnicu koja će se održati 3. ožujka 2016. godine na Medicinskom fakultetu u Rijeci od 16:00 do 19:00 sati ili u Narodnu čitaonicu na Korzu na Međunaodni dan žena, 8. ožujka, od 16:00 do 19:30 sati.

Izbjeglička kriza ovakvih razmjera se nije dogodila od Drugog svjetskog rata. Milijuni ljudi bježe pred nasiljem i ratom, spašavaju goli život – neki alternativnijim putevima, kao što je Balkanska ruta, a drugi neoznačenim cestama za koje nikada nećemo saznati. Na koji god način došli u Europu, svim izbjeglicama jedno je zajedničko: žele živjeti život dostojan čovjeka, bez straha.

Na putu iz zemlje obuhvaćene ratom ka mirnijim zemljama, žene  uz ostale opasnosti prate i opasnosti od otmice i/ili silovanja, a po novijim pravilima moraju strahovati hoće li uopće moći fizički ući u zemlju u koju žele ući: kvote “osiguravaju” zapadne zemlje, no uništavaju nebrojene ljudske sudbine. Ne postoje statistike o tome koliko žena i djece je “nestalo” na izbjegličkoj ruti, no postoje podaci o tome koliko je žena silovano tijekom putovanja.

Nakon stizanja na odredište, ispunjavanja papirologije i čekanja krajnje odluke, azilantkinje se susreću s nizom predrasuda i stereotipa.

Stereotip 1: Tražitelji/ce azila su u boljoj poziciji od građana/ki Hrvatske!

Tražitelji/ce azila su, tijekom apliciranja za azil, smještene u vrlo ograničenom prostoru, s restriktivnim pravilima. Svi trebaju imati iste šanse za početak, no njihove ipak ne djeluju tako, zar ne?

Stereotip 2: Oni su ovdje došli kako bi ih naša država hranila novcem iz poreza koji ja plaćam!

Biti azilantkinja ne znači biti socijalni slučaj: ljudi koji prolaze toliki put nose određena znanja i kulturološko bogatstvo sa sobom. U svakom slučaju, od raznolikosti se može isključivo – profitirati.

Ali…

Stereotip 3: Ukrast će nam poslove!

Da, istina, Hrvatska ima visoku nezaposlenost. No, to nije problem za koji su krivi azilanti/kinje, već neke druge strukture.

Stereotip 4: Azilanti/kinje će nam uništiti kulturu!

Kulturu je cjelokupno društveno naslijeđe. Na koji način to može biti uništeno? Može biti izmijenjeno, nadograđeno, ali ne – uništeno. Mirna integracija ne uništava kulture, to čine rat i mržnja.

Stereotip 5: Azilanti/kinje su manje vrijedni/e samo zato što nisu iz Europe

Rasizam kao takav je bezvrijedan – ljudi vrijede prema onome što nose u sebi, ne prema boji svoje kože. Rangiranje nečije vrijednosti prema boji kože je svojstveno kolonijalizmu i ne pripada u 21. stoljeće.

Znanje je najbolje oružje!

Kako bi otkrili gradite li dojam o azilantkinjama isključivo na naučenim stereotipima te uz to naučili nešto novo i proširili svoje vidike, dođite na Živu knjižnicu koja će se održati 3. ožujka 2016. godine na Medicinskom fakultetu u Rijeci od 16:00 do 19:00 sati ili u Narodnu čitaonicu na Korzu na Međunarodni dan žena, 8. ožujka, od 16:00 do 19:30 sati.

Rijeka ustaje protiv nasilja nad ženama!

Dana 14. veljače obilježava se V-Day, tijekom kojeg se diljem svijeta provodi akcija One Billion Rising. Svrha ove akcije, kojoj je moto: “Drum! Dance! Rise!”, je da se kroz pjesmu i ples ukaže na problem nasilja prema ženama. Kampanja je pokrenuta 2012. godine, a prošle godine se provodila u više od 200 zemalja.

One Billion Rising ove će se godine, u organizaciji Udruge PaRiter, te udruge SOS TELEFON – GRAD RIJEKA održati u Rijeci, 14. veljače u 12:00 na Korzu, ispred Radio Rijeke. One Billion Rising 2016. u fokusu ima žene s invaliditetom.

One Billion Rising sastoji se od plesne koreografije, koja se pleše na pjesmu Break The Chain (pjesma je napisana i uglazbljena u ovu svrhu, a koreografiju potpisuje Debbie Allen). Koreografija je vrlo jednostavna, a ples će, kako bi svima bilo lakše, predvoditi lokalne plesne skupine.

Vježbanje koreografije održat će se u četvrtak, 4. veljače od 16 sati u prostoru SOS TTELEFONA – GRAD RIJEKA.

Ovim putem pozivamo sve plesne skupine zainteresirane za sudjelovanje u projektu da nas kontaktiraju na 0992294247 ili na 0953935611.

Možete posjetiti i Facebook event i pogledati kako nam je bilo prošle godine.

Pridruži nam se i ti! Protestiraj! Pleši! Ustani!

Are you a lesbian, a homeless woman, or a woman with some kind of disability? Do you confront with a bunch of prejudices and stereotypes on an everyday basis?

If you’re tired of it, read on: Association PaRiter is inviting representatives of minority groups to participate in Human Library: The stories written by women.

In a human library, readers choose and ‘borrow’ a book with a help of the Catalog of human books. After they finish reading it (conversation lasts about 30 minutes), readers “return it to a bookshelf.”

Sounds interesting and you want to get involved?

Great! We are looking for:

representatives of different ethnic and racial groups

national minorities

religious minorities

sexual and gender minorities

women with various forms of disability

mothers (with more than three children)

mothers of children with development disorders

rehabilitated drug or alcohol addicts

women victims of violence

refugees and migrant women

… and everybody else who recognizes herself and would like to enrich our library with their life story.

If you don’t speak Croatian, and you think that foreign language would be a problem, don’t worry – our volunteers will help you so your readers could understand you.

We will prepare a collective one-day training for selected volunteers (Sunday, 28. February from 10:00 to 15:00) where volunteers will find out more about their role and expectations. After that, they will take part in two human libraries: the first one will be organized on the Faculty of medicine of the University of Rijeka on 4. March and the second will take place on 8th March in the National Reading Room (Korzo 24, Rijeka).

If we have your attention, contact us on or phone number 097 6496 285. We would love to hear your story.

For English click here.

Jesi li lezbijka, pripadnica vjerske manjine ili beskućnica i … diskriminiraju te radi toga?

Svakodnevno se susrećeš s predrasudama i stereotipima? Dosta ti je? Uključi se u živu knjižnicu!  Udruga PaRiter poziva predstavnice manjinskih skupina i drugih diskriminiranih skupina na sudjelovanje u projektu Živa knjižnica: Priče koje pišu žene

Živa knjižnica je slična “običnoj” knjižnici: čitatelji/ce odaberu knjigu, odnosno osobu s kojom žele razgovarati, te je nakon “čitanja” (razgovora koji traje oko 30 minuta) “vrate na policu”. Neposrednim, otvorenim i prijateljskim razgovorom između čitatelja/ica i živih knjiga na inovativni način se mijenjaju dotadašnji stavovi, smanjuju negativne tenzije, te jača empatija prema drugima i drugačijima.

Zvuči zanimljivo i želiš sudjelovati?

Odlično! Tražimo:

– predstavnice etničkih i/ili rasnih skupina, te nacionalnih i/ili vjerskih manjina

– predstavnice seksualnih i rodnih manjina

– žene s nekim oblikom invaliditeta

– žene koje imaju više od troje djece,

– žrtve nehumanog poroda

– žene koje su postale majke prije punoljetnosti

– izbjeglice i migrantice

– žene u “muškom” poslu, kao i one koje su se odlučile na karijeru

– žrtve mobbinga

– žrtve obiteljskog nasilja

– žene koje su abortirale

i sve one koje se prepoznaju i voljele bi obogatiti našu knjižnicu svojom životnom pričom!

Ako ne govorite hrvatski i mislite da će vam strani jezik predstavljati problem, ne brinite – naši/e volonteri/ke prevoditelji/ce će se pobrinuti da jezik ne bude barijera.

Odabrane volonterke ćemo intevjuirati i educirati o fenomenu žive knjižnice, kako bi ih upoznale s konceptom. Trening će biti održan u nedjelju, 28. veljače od 10 do 15 sati, nakon kojeg su planirane dvije knjižnice: 4. ožujka na Medicinskom fakultetu u Rijeci i drugu 8. ožujka, na Međunarodni dan žena, od 15-19 sati u Narodnoj čitaonici u Rijeci. Prva živa knjižnica je osmišljena kao druženje studenata/ica i živih knjiga, dok će druga biti otvorena za javnost.

Ako smo uspjele privući tvoju pažnju, javi nam se na ili na 097 6496 285. Bit će nam drago čuti tvoju priču!

U sklopu projekta Reci, pa ispeci kojeg provode udruge Filmaktiv i PaRiter u suradnji s Učeničkim domom “Podmurvice” Rijeka održana je prva filmska večer na kojoj je učenicima i učenicama spomenutog Doma bio prikazan film Djeca Tranzicije, redatelja Matije Vukšića. Djeca tranzicije je dokumentarni film koji prati odrastanje Davida, Natalije, Lane i Marte. Riječ je o četiri regionalno, dobno i spolno različite priče, no postoji nešto što im je zajedničko: ekonomija i kultura koja jasno odvaja dobitnike i “luzere”. Otjelovljenje dobitne karte su novac, estrada i lopta, a s te putanje isključeni su siromašni, nepopularni ili drugačiji. Film se fokusira na posljedice odrastanja u nesređenom društvu te obrađuje teme “cyberbullyinga”,  vršnjačkog zlostavljanja, odrastanja u sjeni ambicija i očekivanja koje društvo stavlja pred djecu.

Na filmskoj projekciji sudjelovalo je oko 50 učenika, a nakon projekcije sljedila je diskusija te kraća neformalna radionica na kojoj su učenici razmišljali da li je društvo ravnopravno i nudi li svim mladima iste mogočnosti napredovanja u društvu.

Filmske večeri imaju za cilj upotpuniti slobodno vrijeme mladih učenika te im na zanimljivi način predstaviti ljudska prava, stereotipe, predrasude i položaj pojedinaca/ki u društvu. U sklopu projekta održati će se 6 filmskih večeri.

Projekt “Reci, pa ispeci” financijski je podržan od strane Ministarstva socijalne politike i mladih.

Započeo je projekt „Reci, pa ispeci“ koji se ostvaruje kroz partnerstvo riječkih udruga Filmaktiv i PaRiter te suradnju s Učeničkim domom “Podmurvice” Rijeka, a financijski je podržan od strane Ministarstva socijalne politike i mladih.

U planirane aktivnosti biti će uključeni učenici i učenice iz Učeničkog doma „Podmurvice“  Rijeka. U prvoj tematskoj cjelini radionica učenici/e će na interaktivan način učiti o ljudskim pravima, diskriminaciji, aktivnom građanstvu, ravnopravnosti spolova, prepoznavanju i prevenciji nasilja u obiteljima i vezama te će razvijati participativne vještine, vođenje, timski rad, dijalog i sl., dok će u drugoj savladati osnove filmskog jezika, korištenja kamere, snimanja tona i digitalne montaže.

Osim radionica predviđene su i mjesečne projekcije filmova na temu ljudskih prava uz razgovor i diskusiju.

Polaznici/e se tijekom susreta potiču na promišljanje i artikuliranje stavova o problemima i potrebama njihove okoline, a kreativni izričaj u formi videa postaje način artikulacije potreba šire društvene zajednice u kojoj žive. Time projekt značajno doprinosi povećanju aktivnog sudjelovanja mladih u rješavanju problema u zajednici.

Po završetku projekta stečena znanja moći će pokazati javnosti kroz vlastite video uratke i javnu aktivističku akciju čime će informirati javnost o problemima koje su obrađivali tijekom radionica te o važnosti poznavanja i uvažavanja ljudskih prava.

U prostorima Narodne čitaonice u Rijeci, u srijedu 21. listopada 2015., održano je događanje Živa knjižnica – ne sudi knjige po koricama. Tim povodom građani Rijeke imali su priliku određeno vrijeme provesti s pripadnicima i pripadnicima manjinskih i ranjivih skupina te se pobliže upoznati s njihovim problemima, načinom života i izazovima s kojima se svakodnevno suočavaju.

Narodna čitaonica je u srijedu 21. listopada 2015. na nekoliko sati postala živa knjižnica. Ova knjižnica funkcionirala je poput svake druge knjižnice – građani su dolazili u knjižnicu u kojoj su izradili svoje članske iskaznice te su iz kataloga birali knjige koje žele pročitati. Jedina razlika bila je u tome što su knjige ovaj put bile ljudi, a priče koje su građani „čitali“ su stvarne priče iz života njihovih sugovornika.

U polusatnim razgovorima, čitatelji su imali prilike voditi dijalog s ljudima koje do tada možda nikad nisu imali priliku upoznati. Na policama knjižnice našlo se dvanaest živih knjiga, među kojima su bili pripadnici seksualnih manjina, osobe s invaliditetom, pripadnici nacionalnih manjina, socijalno ugrožene osobe te migranti iz Nigerije i Sirije. Građani su pokazali veliki interes za „čitanjem“, a posebno vrijedi istaknuti kako su u događanju sudjelovali pripadnici svih generacija, koji su s oduševljenjem prihvatili ovu metodu te su strpljivo, i po pola sata, čekali u redu za knjige.

Metoda žive knjižnice potječe iz Danske, a njezin je cilj borba s predrasudama i stereotipima te suzbijanje diskriminacije prema manjinskim skupinama u društvu. U srži žive knjižnice nalazi se osobni kontakt, odnosno mogućnost samostalnog formiranja mišljenja te prevladavanje postojećih predrasuda, koje često proizlaze iz neznanja. U riječkoj živoj knjižnici posjetitelji su tako dobili priliku da saznaju nešto više o tome što je transrodnost ili panseksualnost; kakav je život beskućnice u Rijeci; kako sanjaju slijepe osobe; kako teče postupak dobivanja azila u Hrvatskoj; što je mišićna distrofija; kako Romi prolaze na natječajima za posao i još mnogo drugih detalja i situacija iz života ljudi koji se iz različitih razloga nalaze na margini društva i čije priče čujemo rijetko ili nikada. Da je to posve neopravdano pokazao je i veliki broj posjetitelja ovog događanja, koji je uvelike nadmašio kapacitet žive knjižnice, što je svakako poticaj za organizaciju većeg broja ovakvih i sličnih događanja.

Foto galeriju možete pogledati ovdje.

Drage sudionice i dragi sudionici protesta ‘Rijeka PROTIV nasilja prema ženama’!
Osim samog sudjelovanja na tihom protestu, potrebne su nam vaše ruke i vaša kreativnost

IZRAĐUJEMO TRANSPARENTE!

Nakon Zagreba, Čakovca, Knina, Dubrovnika, Vukovara i Splita došao je red da i Rijeka ugosti pub kviz Inicijative SVI MI – Za Hrvatsku svih nas.

Mediji, političari i udruge stalno bruje o terminu nacionalne manjine, no što i koliko zapravo znate o njima? Evo prilike da provjerite svoje znanje i možda naučite nešto novo. Pozivamo vas na sudjelovanje u interkulturalnom kvizu koji će se održati 29. listopada (četvrtak) u Klubu mladih.

Kviz počinje točno u 18:00h, a molimo vas, ako ste u mogućnosti, da stignete malo ranije da vas stignemo svih smjestiti.

Što je tema kviza?
Teme kviza uključuju doprinose nacionalnih manjina kulturnom identitetu zajednica u RH te manjinsku kulturu u najširem smislu (jezik, književnost, umjetnost, sport, ali i glazbu i pop-kulturu).

Kako se igra?
Kviz se igra u ekipama od minimalno dva do četiri (ili više) igrača, igrači sami formiraju ekipu. Svaka prijavljena ekipa dobiva obrazac za zapisivanje odgovora na koji piše ime ekipe oko kojega se dogovore. Voditelj/-ica vodi program na način da redom čita unaprijed pripremljena pitanja, a svaka ekipa dogovorom unutar sebe na svoj obrazac upisuje odgovore koje smatra točnima. Nakon određenog broja pitanja, obrasci se skupljaju i točni odgovori boduju prema unaprijed zadanom ključu, nakon čega se sudionicima pročitaju točni odgovori i poredak ekipa prema bodovima na kraju te runde kviza. Kviz obično traje dvije do tri runde.

Pobjedničkoj ekipi slijedi nagrada 😉

Organizatori ove akcije su Inicijativa SVI MI – Za Hrvatsku svih nas i GOOD inicijativa, a u Rijeci podršku u organizaciji kviza pruža udruga PaRiter i Klub mladih.

U živoj knjižnici koja će se održati u srijedu, 21.listopada od 16 do 20 sati u Narodnoj čitaonici, biti će predstavljen rad Područnog ureda pučke pravobraniteljice u Rijeci.

Ured djeluje na području promocije i zaštite ljudskih prava, a odnosi se primarno na rad po pritužbama građana na javnopravna tijela te na temelju njih daje preporuke i mišljenja za izmjenu zakona i propisa te administrativnih praksi. Kao središnje nacionalno tijelo za suzbijanje diskriminacije radi na  suzbijanju diskriminacije i promicanju načela jednakog postupanja. Osim toga, surađuje s domaćim i stranim institucijama te organizacijama civilnog društva.

Ured pučkog pravobranitelja opunomoćenik je Hrvatskoga sabora za promicanje i zaštitu ljudskih prava i sloboda utvrđenih Ustavom, zakonima i međunarodnim pravnim aktima o ljudskim pravima i slobodama koje je prihvatila Republika Hrvatska, a od studenog 2014. godine područni ured otvoren je i u gradu Rijeci.

Na info pultu građani će moći saznati više o djelovanju Ureda te na koji način mogu dobiti informacije i potrebnu pomoć.

Hrvatska broji oko 5800 slijepih osoba koje su registrirane pri Hrvatskom savezu slijepih, a okolina ih često pogrešno percipira kao “opće nesposobne za život”.

Što Vama osobno znači živa knjižnica i zašto ste se odlučili sudjelovati u njoj?

Živa knjižnica mi pruža mogućnost da slijepe osobe predstavim na način suprotan onome kako nas većina pripadnika društva doživljava. Nažalost, većina populacije koja nas okružuje slijepe doživljava kao opće nesposobne za život i “brižne ili jadne”. Projektima poput ovoga u direktnom kontaktu sa korisnikom pruža se mogućnost stvaranja druge i drugačije slike, te uklanjanje pogrešnih pogleda i stavova prema određenoj interesnoj skupini.
Iskustva iz učeničkog doma su vrlo pozitivna. Naime, još uvijek sam pod dojmom dva postavljena pitanja koja su mi u tri od četiri grupe postavili. Riječ je o redoslijedu postavljanja pitanja koji je po mome shvaćanju neobičan. Budući da sam u uvodnom predstavljanju rekao da sam slijepa osoba koja je vid izgubila prije 11 godina, prvo su me upitali kako je moju slijepoću prihvatila obitelj, a tek potom kako sam ja prihvatio takvo stanje i kako se nosim sa time. Zar to nije neobično?

S kojim se preprekama/problemima u svakodnevnom životu najčešće susrećete?

U odgovoru na prvo pitanje djelomično sam odgovorio i na ovo pitanje: Dosta vas često, kada saznaju da ste slijepi, pitaju je li moguće i kako je moguće nastaviti živjeti, te kako bi oni radije bili bez ruke ili noge, Tvrde kako bi, da im se dogodi nešto slično, počinili samoubojstvo. Naravno, oni i dalje imaju i ruke i noge i ne znaju kako je to biti bez jednog ili drugog. Još mi do danas nisu dali odgovor na to što je to tako slično sljepoći.

Zašto bi preporučili građanima da dođu u živu knjižnicu?

Dođite u živu knjižnicu kako bi dobili odgovore i otklonili predrasude stvorene krivom spoznajom  ili vašim stavovima i pogledima koji možda i nisu ispravni. Postavite pitanja na koja nemate odgovora, olakšajte sebi i drugima. Upoznajući druge i drugačije i sami ćete se mijenjati te  prihvaćajući ih takvima kakvi jesu postati bolji ljudi.  Ne sudite krivo o drugima,  kako možda drugi ne bi sudili o vama. Samo živu čovjeku se može desiti štošta u životu.

Živa knjižnica održat će se 21.10. od 16 do 20 sati u Narodnoj čitaonici (Rijeka, Korzo 24), a povodom njezina otvorenja donosimo vam članak o nekima od knjiga koje ćete moći ‘posuditi’ – migrantima i migranticama.

Migracija je važan faktor erozije tradicionalnih granica između jezika, kultura, etničkih grupa i država-nacija.

Oblici migracije najčešće se kategoriziraju prema motivaciji ili pravnom statusu migranta. No, definicije nisu jednoglasne i mogu varirati ovisno o državi.  UNESCO na sljedeći način kategorizira migrante:

Privremeni radni migranti su oni koji u ograničenom vremenskom periodu borave u stranoj državi radi zaposlenja kako bi kući mogli poslati novac. Također postoje i visoko kvalificirani i poslovni migranti koji se kreću unutar tržišta rada transnacionalnih korporacija i internacionalnih organizacija, a mnoge zemlje koriste različite programe kako bi ih potaknuli na dolazak.

Osobe koje pređu granicu neke države bez potrebnih dokumenata i dozvola su ilegalni migranti. Postoje i prisilne migracije koje uključuju tražitelje azila, izbjeglice i one koji su prisiljeni emigrirati iz vlastite zemlje radi vanjskih čimbenika poput poplava ili drugih prirodnih katastrofa.

Migracije radi ponovnog okupljanja obitelji obuhvaćaju one koji se pridružuju svojim članovima obitelji koji su već unutar neke od prethodno navedenih  kategorija.  Povratni migranti se vraćaju u zemlju porijekla nakon određenog razdoblja u stranoj zemlji.

Čak i oni koji ne migriraju, pod utjecajem su kretanja ljudi u vlastitoj zemlji  i rezultirajućih promjena. Migracija nije jednostavno prelazak granice, već cjeloživotni proces koji utječe na živote onih koji su u nju uključeni.

Neovisno o uzroku migracije i motivaciji migranta, dolaskom u drugu zemlju ulaze u strano okruženje koje često zahtjeva prilagodbu na novu kulturu, jezik, ljude i običaje. Kakav će biti njihov život, ovisi o migracijskoj politici države u koju dolaze, ali i općim društvenim stavovima koji nisu uvijek otvoreni i inkluzivni.

Želite li iz prve ruke, kroz razgovor sa živom knjigom saznati kako je biti migrant ili migrantica u Hrvatskoj, sutra navratite u živu knjižnicu i pročitajte knjigu o migrantu iz Nigerije i migrantici iz Sirije. 

U četvrtak, 15. listopada, u Učeničkom domu Podmurvice održana je živa knjižnica zatvorenog tipa, namjenjena učenicima koji borave u domu. Ovom prilikom, učenici u dobi od 15 do 19 godina imali su priliku razgovarati s različitim pripadnicima manjinskih skupina te na taj način, iz prve ruke, čuti nešto više o problemima i izazovima s kojima se svakodnevno susreću.

U živoj knjižnici učenici su bili čitatelji, a pripadnici i pripadnice ranjivih skupina bili su knjige. Učenici su dobili priliku da određeno vrijeme provedu u razgovoru s knjigama: da čuju njihove životne priče, da im postavljaju pitanja, ali i da odgovaraju na pitanja koja su „knjige“ postavljale njima.

Ova interaktivna metoda pokazala se iznimno uspješnom, a vrijeme od dva sata koliko je knjižnica trajala pokazalo se prekratkim. „Interes učenika bio je puno veći nego što smo očekivali. Vjerujem da knjigama nije bilo lako komunicirati s grupama od po deset učenika istovremeno, no reakcije učenika pokazuju da njihov trud nije bio uzaludan. Mislim da su priče koje su učenici čuli promjenili njihovo mišljenje o određenim društvenim skupinama. Vjerujem da su prema nekima u određenoj mjeri, prije večerašnjeg događanja, imali predrasude i sigurna sam da su te predrasude u velikoj mjeri, ako ne i u potpunosti uklonjene. “, izjavila je nakon žive knjižnice Jelena Krpan, odgajateljica u Učeničkom domu Podmurvice.

U knjižnici je sudjelovalo pedesetak učenika te devet pripadnika manjinskih skupina, među kojima su bile osobe s invaliditetom, socijalno ugrožene osobe te pripadnici i pripadnice seksualnih manjina. „Mislim da je ovo odličan način da se nas mlade upozna s ovim pričama, koje su u društvu učestalije nego što se to prikazuje. Na ovaj način iz prve ruke imamo priliku čuti njihove priče i vjerujem da se svatko od nas mogao pronaći u nekoj od njih. Metoda je izvrsna i svakako bi ovakvo događanje trebalo ponoviti.“, smatra Kristijan Žic, učenik koji je jučer imao priliku sudjelovati u živoj knjižnici. Kristijanovo mišljenje dijele i ostali sudionici žive knjižnice, od kojih su mnogi bili razočarani što je knjižnica nakon dva sata završila te su tražili da se događanje „još malo“ produži. „Neke od ovih knjiga, kada bi bile napisane, bile bi jako kontroverzne i žao nam je što nismo svi imali priliku čuti sve priče.“, zaključio je Kristijan i najavio svoj dolazak u sljedeću živu knjižnicu, a posebno se oduševio činjenicom da će knjige moći čitati samostalno, a ne u grupi.

Pozitivna atmosfera koja je vladala među knjigama i učenicima tijekom i nakon žive knjižnice odlična su uvertira za „glavno“ događanje u sklopu projekta Živa knjižnica – Ne sudi knjige po koricama, živu knjižnicu namjenjenu široj javnosti, koja će se održati u srijedu, 21. listopada u Narodnoj čitaonici u Rijeci, u terminu od 16 do 20 sati.

Panseksual(nost) je spolno slijepa, a odnosi se na rodno izražavanje kao i fizičku ili emocionalnu privlačnost prema drugim osobama neovisno o njihovim mnogostrukim ili neodređenim rodnim varijetetima, onkraj raznih oblika “ženstvenosti” i “muževnosti”. Panseksualnost je privlačnost prema osobnosti osobe stavljajući spol, rod i ostala fizička obilježja na drugo mjesto.

Pročitaj više…

U Hrvatskoj od multiple skleroze boluje gotovo 6 000 osoba. Kako bolest napreduje mnogi završe u invalidskim kolicima, a među njima je velik broj žena. Kakav je život žene s invaliditetom, u živoj knjižnici ispričat će vam Elizabeta.

Pročitaj više…

O transrodnim osobama malo se zna. Njihov se rod ne podudara s njihovim biološkim spolom odnosno fizičkim izgledom. Jedna od knjiga u živoj knjižnici je i Aaron, transrodna osoba.

Pročitaj više…

Udruga PaRiter u srijedu, 21. listopada, u vremenu od 16 do 20 sati, organizira događanje „Živa knjižnica – Ne sudi knjige po koricama“ u prostorijama Narodne čitaonice u Rijeci.

Društvo bez predrasuda teško je zamisliti, kao što je teško zamisliti pojedinca bez stereotipa prema nekome ili nečemu. Naime, predrasude i stereotipi sastavni su dio društva, kao i pojedinca koji tom društvu pripada. Često je teško i/ili nemoguće odrediti kada smo i kako stekli određeni stereotip i predrasudu. Često su stereotipi i predrasude odraz straha od drugačijeg – straha kojeg koji smo kreirali sami ili smo ga preuzeli iz društva koje nas okružuje.

Jedna od inovativnijih metoda suzbijanja predrasuda i, paralelno s time, diskriminacije, je metoda žive knjižnice. Nastala je 2000. godine u Danskoj s ciljem da približi ljude koji u standardnim okolnostima ne bi imali priliku da se upoznaju. Nakon što se metoda pokazala efikasnom, pogotovo kod mlade populacije, preuzele su je različite organizacije, uključujući i Vijeće Europe te je do sada održana u sedamdeset zemalja diljem svijeta.

Živa knjižnica funkcionira kao i svaka druga knjižnica – čitatelji i čitateljice dođu u knjižnicu i „posude“ knjigu na ograničeno vrijeme. Jedina razlika je u tome što su u živoj knjižnici knjige ljudi, a njihove stranice zapravo su nesvakidašnje životne priče i iskustva iz svakodnevnog života. Posjetitelji pomoću kataloga odaberu knjigu koja je slobodna i koja ih zanima te ju iščitavaju u polusatnom razgovoru.

„Živa knjižnica je specifična po tome što vas suočava, lice u lice, s vlastitom predrasudom. Riječ je o trenutku kada upoznate nekoga za koga ste mislili da je ovakav ili onakav, a onda vas ta osoba u roku od trideset minuta uvjeri u apsolutno suprotno. Znači, to je metoda, koja na licu mjesta dovodi do promjene. Jer ako ste upoznali jednog tko je drugačiji od onoga što ste mislili, odmah vam se javlja ono pitanje koliko ih još postoji takvih.”, pojašnjava Katarina Mikulić iz riječke udruge PaRiter.

Naime, u živoj knjižnici, knjige su pripadnici/ce ranjivih skupina, koji, ponekad i prvi put, imaju priliku progovoriti o vlastitim iskustvima diskriminacije te o stereotipima s kojima se suočavaju, a čitatelji/ce mogu direktno u interakciji s njima preispitati svoje predrasude i informirati se o problemima s kojima se oni susreću. Knjige i čitatelji ulaze u međusobni dijalog koji je za mnoge od njih jedinstvena prilika da razgovaraju s pripadnicima određenih skupina i iz prve ruke čuju što znači “biti u koži onog drugog/druge”. Upravo dijalog omogućava i knjigama ne samo da pričaju svoju priču, već i da odgovaraju na pitanja, ali da ih i postavljaju te tako saznaju i/ili nauče nešto novo. Iz tog razloga, ova metoda djeluje pozitivno i na proces socijalizacije pripadnika manjinskih i/ili ranjivih skupina, a nerijetko završava i pozitivnim pričama o prijateljstvu koje traje puno duže od vremena koje su čitatelj i knjiga dobili u živoj knjižnici.

„Cilj je uključiti manjinske skupine u javni prostor te ih povezivati s širom zajednicom. U Rijeci ima puno udruga čiji je rad usko usmjeren prema svojim korisnicima, kao što su osobe s invaliditetom, LGBTIQ osobe, branitelji, pripadnici i pripadnice nacionalnih i vjerskih manjina… Ono što nedostaje je njihova vidljivost u javnom prostoru, u društvu kojem pripadaju. S druge strane, treba dati priliku široj javnosti da ih upozna, da prošire svoje vidike, preispitaju svoja uvjerenja i prevladaju svoje predrasude. Iz tog razloga želimo Riječanima dati priliku da upoznaju svoje sugrađane, da saznaju nešto više o njima i njihovim problemima, ali i životu općenito“, poručuju iz Udruge PaRiter.

Na policama knjižnice naći će se petnaest pripadnika različitih skupina, poput seksualnih manjina, osoba s invaliditetom, socijalno ugroženih osoba te migranti i izbjeglice. Čitatelji mogu postati svi oni koji su spremni suočiti se s vlastitim predrasudama te upoznati ljude s kojima možda nikad nisu imali priliku pričati.

Jeste li ikada zamišljali kako bi bilo kad bi pred vama odjednom oživjela knjiga te bi je mogli pitati sve što vam padne na pamet? Umjesto da šetate kroz slova na njenim stranicama, knjiga bi vam mogla ispričati i sve ono, što u njoj postoji samo među redcima.

Upravo tako nekako izgleda ŽIVA KNJIŽNICA. Živa knjižnica djeluje kao i svaka druga – čitaoci i čitateljice dođu i „posude“  knjigu na neko ograničeno vrijeme. Ima samo jedna razlika – U ŽIVOJ KNJIŽNICI LJUDI SU KNJIGE A PRIĆE NISU FIKCIJA. Naime to su ljudi s nesvakidašnjima pričama i životnim iskustvima. To su pripadnici i pripadnice ranjivih ili manjinskih društvenih skupina, koje se svakodnevno bore sa stereotipima, predrasudama i diskriminacijom.

U živoj knjižnici čitatelji i čitateljice pomoću kataloga živih knjiga odaberu i ‘posuđuju’ knjigu na ograničeno vrijeme, te je nakon čitanja (razgovora koji traje otprilike 30 minuta) ‘vraćaju na policu knjižnice’. Posjetioci će moći birati između različitih “živih knjiga”. Samo neke su od “književnih naslova”: migrant iz Nigerije, migrantka iz Sirije, beskućnica, Rom, slijepa osoba, lezbijka, gej, biseksualna osoba, transrodna osoba, osoba s invaliditetom… Izbor je na vama – sami birate što želite pročitati.

Ova knjižnica služi kao sredstvo promoviranja ljudskih prava – pripadnici/e ranjivih skupina imaju priliku progovoriti o vlastitim iskustvima diskriminacije, a čitatelji/ce mogu direktno u interakciji s njima preispitati svoje predrasude i informirati se o problemima s kojima se oni susreću. Ovom inovativnom metodom pokušava se senzibilizirati i osvijestiti javnost o postojećoj diskriminaciji, razbiti stereotipe i predrasude te time potaknuti inkluziju članova ranjivih i stigmatiziranih skupina u društvo.

Živu knjižnicu možete posjetiti  21. listopada 2015. od 16 do 20 sati u Narodnoj čitaonici (Korzo 24).

Projekt „Živa knjižnica – ne sudi knjige po koricama“ organizira udruga PaRiter u suradnji s Gradskom knjižnicom Rijeka, Učeničkim domom „Podmurvice“ Rijeka, medijskim suradnikom Multimedijalnim portalom Moja Rijeka. U projektu sudjeluje i Ured pučke pravobraniteljice.

Proširite svoje vidike, upoznajte nove ljude, preispitajte svoja uvjerenja i prevladajte predrasude! 

Dođite u ŽIVU KNJIŽNICU!