Skupina feminističkih udruga i inicijativa je gerila akcijom obilježila Međunarodni dan akcije za žensko zdravlje kako bi ukazale na činjenicu da je žensko reproduktivno zdravlje puno više od prava na pobačaj. Noćna akcija je provedena u nekoliko većih gradova širom Hrvatske. Ukrasile smo kipove žena u Splitu, Poreču, Rijeci, Opatiji i Zagrebu, i to lentama s natpisom “Naše zdravlje. Naša prava. Naši životi!”. One sada, u svojoj postojanosti, šalju poruku koja vrijedi oduvijek i vrijedit će zauvijek, koliko god konzervativne struje negirale.
U svjetlu rasta pokreta koji ima za cilj zabraniti pobačaj, a pod krinkom brige za žensko zdravlje i demografiju, smatramo kako je izuzetno važno javnosti ukazati na to da se diskurs o ženskom reproduktivnom zdravlju ne odnosi jedino i isključivo na prekid trudnoće. Reproduktivna prava uključuju i pravo na medinski potpomognutu oplodnju i dostojanstvo pri porodu, no te kategorije problema nisu u opisu posla “boraca/kinja za život”. Isto se odnosi i na sramotne uvjete u rodilištima. S druge strane, RH nikada nije regulirala opciju poroda kod kuće za žene koje to žele, unatoč zahtjevima građanki.
Pravo na pobačaj je žensko ljudsko pravo i on mora ostati legalan i siguran.
Moramo imati na umu sve aspekte ženskog zdravlja, uključujući prevenciju trudnoće i (ne)dostupnost besplatnih hormonalnih kontraceptiva, diskriminatorni zakon koji regulira pravo na sterilizaciju kao metodu trajne kontracepcije, samu trudnoću, porod i period postpartuma. Smatramo kako je važno govoriti o nasilju i diskriminaciji pri porodu koje se ne evidentira u bolničkim dokumentima, a žene ga ne prijavljuju radi straha i srama.
Zdravlje trans* osoba i lezbijki nije prepoznato u sustavu i iste doživljavaju kontinuiranu diskriminaciju prilikom prakticiranja prava na zdravstvenu skrb. Kada se govori o ženskom zdravlju, treba uzeti u obzir sve žene, ne samo one “podobne” za nastavak hrvatske loze.
Nadalje, spolni i zdravstveni odgoj u školama nije integriran kao trening životnih vještina koji se temelji na znanosti i činjenicama, već je njegova implementacija podložna osobnim tumačenjima predmetnim profesorima/cama, što otvara izuzetno mnogo prostora za manipulaciju i indoktrinaciju. Takvo stanje po svoj prilici produžava se u nedogled s ovakvim odnosom Vlade prema kurikuralnoj reformi te pokušajem uplitanja politike i nametanja partikulacije ideoloških stavova u program obrazovanja, što i ovom prilikom osuđujemo.
Zaključno, želimo podsjetiti na preporuke Odbora za ukidanje diskriminacije žena, kojima Odbor od RH traži da se regulira priziv savjesti liječnika na način da prakticiranje priziva ne ometa pristup prekidu trudnoće i njezi koja dolazi nakon istog te da se rodiljama osigura autonomija i donošenje informiranog odabira tijekom poroda, ali i uvođenje opcije poroda kod kuće za žene koje to žele. U istim preporukama je Republci Hrvatskoj predloženo da poduzme mjere kojima bi se omogućilo ženama lezbijske ili biseksualne orijentacije, kao trans* osobama puno uživanje njihovih temeljnih ljudskih prava.
Feministkinje ukazuju na činjenicu da su seksualna i reproduktivna prava niz veoma životnih prava koja se institucionalizirano krše, a vladajuće strukture ne čine ništa kako bi promijenile situaciju. Oduke o reproduktivnom zdravlju donosi žena, društvo to mora poštovani, država garantirati i religija se ne smije miješati!