Are you a lesbian, a homeless woman, or a woman with some kind of disability? Do you confront with a bunch of prejudices and stereotypes on an everyday basis?

If you’re tired of it, read on: Association PaRiter is inviting representatives of minority groups to participate in Human Library: The stories written by women.

In a human library, readers choose and ‘borrow’ a book with a help of the Catalog of human books. After they finish reading it (conversation lasts about 30 minutes), readers “return it to a bookshelf.”

Sounds interesting and you want to get involved?

Great! We are looking for:

representatives of different ethnic and racial groups

national minorities

religious minorities

sexual and gender minorities

women with various forms of disability

mothers (with more than three children)

mothers of children with development disorders

rehabilitated drug or alcohol addicts

women victims of violence

refugees and migrant women

… and everybody else who recognizes herself and would like to enrich our library with their life story.

If you don’t speak Croatian, and you think that foreign language would be a problem, don’t worry – our volunteers will help you so your readers could understand you.

We will prepare a collective one-day training for selected volunteers (Sunday, 28. February from 10:00 to 15:00) where volunteers will find out more about their role and expectations. After that, they will take part in two human libraries: the first one will be organized on the Faculty of medicine of the University of Rijeka on 4. March and the second will take place on 8th March in the National Reading Room (Korzo 24, Rijeka).

If we have your attention, contact us on or phone number 097 6496 285. We would love to hear your story.

For English click here.

Jesi li lezbijka, pripadnica vjerske manjine ili beskućnica i … diskriminiraju te radi toga?

Svakodnevno se susrećeš s predrasudama i stereotipima? Dosta ti je? Uključi se u živu knjižnicu!  Udruga PaRiter poziva predstavnice manjinskih skupina i drugih diskriminiranih skupina na sudjelovanje u projektu Živa knjižnica: Priče koje pišu žene

Živa knjižnica je slična “običnoj” knjižnici: čitatelji/ce odaberu knjigu, odnosno osobu s kojom žele razgovarati, te je nakon “čitanja” (razgovora koji traje oko 30 minuta) “vrate na policu”. Neposrednim, otvorenim i prijateljskim razgovorom između čitatelja/ica i živih knjiga na inovativni način se mijenjaju dotadašnji stavovi, smanjuju negativne tenzije, te jača empatija prema drugima i drugačijima.

Zvuči zanimljivo i želiš sudjelovati?

Odlično! Tražimo:

– predstavnice etničkih i/ili rasnih skupina, te nacionalnih i/ili vjerskih manjina

– predstavnice seksualnih i rodnih manjina

– žene s nekim oblikom invaliditeta

– žene koje imaju više od troje djece,

– žrtve nehumanog poroda

– žene koje su postale majke prije punoljetnosti

– izbjeglice i migrantice

– žene u “muškom” poslu, kao i one koje su se odlučile na karijeru

– žrtve mobbinga

– žrtve obiteljskog nasilja

– žene koje su abortirale

i sve one koje se prepoznaju i voljele bi obogatiti našu knjižnicu svojom životnom pričom!

Ako ne govorite hrvatski i mislite da će vam strani jezik predstavljati problem, ne brinite – naši/e volonteri/ke prevoditelji/ce će se pobrinuti da jezik ne bude barijera.

Odabrane volonterke ćemo intevjuirati i educirati o fenomenu žive knjižnice, kako bi ih upoznale s konceptom. Trening će biti održan u nedjelju, 28. veljače od 10 do 15 sati, nakon kojeg su planirane dvije knjižnice: 4. ožujka na Medicinskom fakultetu u Rijeci i drugu 8. ožujka, na Međunarodni dan žena, od 15-19 sati u Narodnoj čitaonici u Rijeci. Prva živa knjižnica je osmišljena kao druženje studenata/ica i živih knjiga, dok će druga biti otvorena za javnost.

Ako smo uspjele privući tvoju pažnju, javi nam se na ili na 097 6496 285. Bit će nam drago čuti tvoju priču!

U sklopu projekta Reci, pa ispeci kojeg provode udruge Filmaktiv i PaRiter u suradnji s Učeničkim domom “Podmurvice” Rijeka održana je prva filmska večer na kojoj je učenicima i učenicama spomenutog Doma bio prikazan film Djeca Tranzicije, redatelja Matije Vukšića. Djeca tranzicije je dokumentarni film koji prati odrastanje Davida, Natalije, Lane i Marte. Riječ je o četiri regionalno, dobno i spolno različite priče, no postoji nešto što im je zajedničko: ekonomija i kultura koja jasno odvaja dobitnike i “luzere”. Otjelovljenje dobitne karte su novac, estrada i lopta, a s te putanje isključeni su siromašni, nepopularni ili drugačiji. Film se fokusira na posljedice odrastanja u nesređenom društvu te obrađuje teme “cyberbullyinga”,  vršnjačkog zlostavljanja, odrastanja u sjeni ambicija i očekivanja koje društvo stavlja pred djecu.

Na filmskoj projekciji sudjelovalo je oko 50 učenika, a nakon projekcije sljedila je diskusija te kraća neformalna radionica na kojoj su učenici razmišljali da li je društvo ravnopravno i nudi li svim mladima iste mogočnosti napredovanja u društvu.

Filmske večeri imaju za cilj upotpuniti slobodno vrijeme mladih učenika te im na zanimljivi način predstaviti ljudska prava, stereotipe, predrasude i položaj pojedinaca/ki u društvu. U sklopu projekta održati će se 6 filmskih večeri.

Projekt “Reci, pa ispeci” financijski je podržan od strane Ministarstva socijalne politike i mladih.

Započeo je projekt „Reci, pa ispeci“ koji se ostvaruje kroz partnerstvo riječkih udruga Filmaktiv i PaRiter te suradnju s Učeničkim domom “Podmurvice” Rijeka, a financijski je podržan od strane Ministarstva socijalne politike i mladih.

U planirane aktivnosti biti će uključeni učenici i učenice iz Učeničkog doma „Podmurvice“  Rijeka. U prvoj tematskoj cjelini radionica učenici/e će na interaktivan način učiti o ljudskim pravima, diskriminaciji, aktivnom građanstvu, ravnopravnosti spolova, prepoznavanju i prevenciji nasilja u obiteljima i vezama te će razvijati participativne vještine, vođenje, timski rad, dijalog i sl., dok će u drugoj savladati osnove filmskog jezika, korištenja kamere, snimanja tona i digitalne montaže.

Osim radionica predviđene su i mjesečne projekcije filmova na temu ljudskih prava uz razgovor i diskusiju.

Polaznici/e se tijekom susreta potiču na promišljanje i artikuliranje stavova o problemima i potrebama njihove okoline, a kreativni izričaj u formi videa postaje način artikulacije potreba šire društvene zajednice u kojoj žive. Time projekt značajno doprinosi povećanju aktivnog sudjelovanja mladih u rješavanju problema u zajednici.

Po završetku projekta stečena znanja moći će pokazati javnosti kroz vlastite video uratke i javnu aktivističku akciju čime će informirati javnost o problemima koje su obrađivali tijekom radionica te o važnosti poznavanja i uvažavanja ljudskih prava.

U prostorima Narodne čitaonice u Rijeci, u srijedu 21. listopada 2015., održano je događanje Živa knjižnica – ne sudi knjige po koricama. Tim povodom građani Rijeke imali su priliku određeno vrijeme provesti s pripadnicima i pripadnicima manjinskih i ranjivih skupina te se pobliže upoznati s njihovim problemima, načinom života i izazovima s kojima se svakodnevno suočavaju.

Narodna čitaonica je u srijedu 21. listopada 2015. na nekoliko sati postala živa knjižnica. Ova knjižnica funkcionirala je poput svake druge knjižnice – građani su dolazili u knjižnicu u kojoj su izradili svoje članske iskaznice te su iz kataloga birali knjige koje žele pročitati. Jedina razlika bila je u tome što su knjige ovaj put bile ljudi, a priče koje su građani „čitali“ su stvarne priče iz života njihovih sugovornika.

U polusatnim razgovorima, čitatelji su imali prilike voditi dijalog s ljudima koje do tada možda nikad nisu imali priliku upoznati. Na policama knjižnice našlo se dvanaest živih knjiga, među kojima su bili pripadnici seksualnih manjina, osobe s invaliditetom, pripadnici nacionalnih manjina, socijalno ugrožene osobe te migranti iz Nigerije i Sirije. Građani su pokazali veliki interes za „čitanjem“, a posebno vrijedi istaknuti kako su u događanju sudjelovali pripadnici svih generacija, koji su s oduševljenjem prihvatili ovu metodu te su strpljivo, i po pola sata, čekali u redu za knjige.

Metoda žive knjižnice potječe iz Danske, a njezin je cilj borba s predrasudama i stereotipima te suzbijanje diskriminacije prema manjinskim skupinama u društvu. U srži žive knjižnice nalazi se osobni kontakt, odnosno mogućnost samostalnog formiranja mišljenja te prevladavanje postojećih predrasuda, koje često proizlaze iz neznanja. U riječkoj živoj knjižnici posjetitelji su tako dobili priliku da saznaju nešto više o tome što je transrodnost ili panseksualnost; kakav je život beskućnice u Rijeci; kako sanjaju slijepe osobe; kako teče postupak dobivanja azila u Hrvatskoj; što je mišićna distrofija; kako Romi prolaze na natječajima za posao i još mnogo drugih detalja i situacija iz života ljudi koji se iz različitih razloga nalaze na margini društva i čije priče čujemo rijetko ili nikada. Da je to posve neopravdano pokazao je i veliki broj posjetitelja ovog događanja, koji je uvelike nadmašio kapacitet žive knjižnice, što je svakako poticaj za organizaciju većeg broja ovakvih i sličnih događanja.

Foto galeriju možete pogledati ovdje.

Drage sudionice i dragi sudionici protesta ‘Rijeka PROTIV nasilja prema ženama’!
Osim samog sudjelovanja na tihom protestu, potrebne su nam vaše ruke i vaša kreativnost

IZRAĐUJEMO TRANSPARENTE!

Nakon Zagreba, Čakovca, Knina, Dubrovnika, Vukovara i Splita došao je red da i Rijeka ugosti pub kviz Inicijative SVI MI – Za Hrvatsku svih nas.

Mediji, političari i udruge stalno bruje o terminu nacionalne manjine, no što i koliko zapravo znate o njima? Evo prilike da provjerite svoje znanje i možda naučite nešto novo. Pozivamo vas na sudjelovanje u interkulturalnom kvizu koji će se održati 29. listopada (četvrtak) u Klubu mladih.

Kviz počinje točno u 18:00h, a molimo vas, ako ste u mogućnosti, da stignete malo ranije da vas stignemo svih smjestiti.

Što je tema kviza?
Teme kviza uključuju doprinose nacionalnih manjina kulturnom identitetu zajednica u RH te manjinsku kulturu u najširem smislu (jezik, književnost, umjetnost, sport, ali i glazbu i pop-kulturu).

Kako se igra?
Kviz se igra u ekipama od minimalno dva do četiri (ili više) igrača, igrači sami formiraju ekipu. Svaka prijavljena ekipa dobiva obrazac za zapisivanje odgovora na koji piše ime ekipe oko kojega se dogovore. Voditelj/-ica vodi program na način da redom čita unaprijed pripremljena pitanja, a svaka ekipa dogovorom unutar sebe na svoj obrazac upisuje odgovore koje smatra točnima. Nakon određenog broja pitanja, obrasci se skupljaju i točni odgovori boduju prema unaprijed zadanom ključu, nakon čega se sudionicima pročitaju točni odgovori i poredak ekipa prema bodovima na kraju te runde kviza. Kviz obično traje dvije do tri runde.

Pobjedničkoj ekipi slijedi nagrada 😉

Organizatori ove akcije su Inicijativa SVI MI – Za Hrvatsku svih nas i GOOD inicijativa, a u Rijeci podršku u organizaciji kviza pruža udruga PaRiter i Klub mladih.

U živoj knjižnici koja će se održati u srijedu, 21.listopada od 16 do 20 sati u Narodnoj čitaonici, biti će predstavljen rad Područnog ureda pučke pravobraniteljice u Rijeci.

Ured djeluje na području promocije i zaštite ljudskih prava, a odnosi se primarno na rad po pritužbama građana na javnopravna tijela te na temelju njih daje preporuke i mišljenja za izmjenu zakona i propisa te administrativnih praksi. Kao središnje nacionalno tijelo za suzbijanje diskriminacije radi na  suzbijanju diskriminacije i promicanju načela jednakog postupanja. Osim toga, surađuje s domaćim i stranim institucijama te organizacijama civilnog društva.

Ured pučkog pravobranitelja opunomoćenik je Hrvatskoga sabora za promicanje i zaštitu ljudskih prava i sloboda utvrđenih Ustavom, zakonima i međunarodnim pravnim aktima o ljudskim pravima i slobodama koje je prihvatila Republika Hrvatska, a od studenog 2014. godine područni ured otvoren je i u gradu Rijeci.

Na info pultu građani će moći saznati više o djelovanju Ureda te na koji način mogu dobiti informacije i potrebnu pomoć.

Hrvatska broji oko 5800 slijepih osoba koje su registrirane pri Hrvatskom savezu slijepih, a okolina ih često pogrešno percipira kao “opće nesposobne za život”.

Što Vama osobno znači živa knjižnica i zašto ste se odlučili sudjelovati u njoj?

Živa knjižnica mi pruža mogućnost da slijepe osobe predstavim na način suprotan onome kako nas većina pripadnika društva doživljava. Nažalost, većina populacije koja nas okružuje slijepe doživljava kao opće nesposobne za život i “brižne ili jadne”. Projektima poput ovoga u direktnom kontaktu sa korisnikom pruža se mogućnost stvaranja druge i drugačije slike, te uklanjanje pogrešnih pogleda i stavova prema određenoj interesnoj skupini.
Iskustva iz učeničkog doma su vrlo pozitivna. Naime, još uvijek sam pod dojmom dva postavljena pitanja koja su mi u tri od četiri grupe postavili. Riječ je o redoslijedu postavljanja pitanja koji je po mome shvaćanju neobičan. Budući da sam u uvodnom predstavljanju rekao da sam slijepa osoba koja je vid izgubila prije 11 godina, prvo su me upitali kako je moju slijepoću prihvatila obitelj, a tek potom kako sam ja prihvatio takvo stanje i kako se nosim sa time. Zar to nije neobično?

S kojim se preprekama/problemima u svakodnevnom životu najčešće susrećete?

U odgovoru na prvo pitanje djelomično sam odgovorio i na ovo pitanje: Dosta vas često, kada saznaju da ste slijepi, pitaju je li moguće i kako je moguće nastaviti živjeti, te kako bi oni radije bili bez ruke ili noge, Tvrde kako bi, da im se dogodi nešto slično, počinili samoubojstvo. Naravno, oni i dalje imaju i ruke i noge i ne znaju kako je to biti bez jednog ili drugog. Još mi do danas nisu dali odgovor na to što je to tako slično sljepoći.

Zašto bi preporučili građanima da dođu u živu knjižnicu?

Dođite u živu knjižnicu kako bi dobili odgovore i otklonili predrasude stvorene krivom spoznajom  ili vašim stavovima i pogledima koji možda i nisu ispravni. Postavite pitanja na koja nemate odgovora, olakšajte sebi i drugima. Upoznajući druge i drugačije i sami ćete se mijenjati te  prihvaćajući ih takvima kakvi jesu postati bolji ljudi.  Ne sudite krivo o drugima,  kako možda drugi ne bi sudili o vama. Samo živu čovjeku se može desiti štošta u životu.

Živa knjižnica održat će se 21.10. od 16 do 20 sati u Narodnoj čitaonici (Rijeka, Korzo 24), a povodom njezina otvorenja donosimo vam članak o nekima od knjiga koje ćete moći ‘posuditi’ – migrantima i migranticama.

Migracija je važan faktor erozije tradicionalnih granica između jezika, kultura, etničkih grupa i država-nacija.

Oblici migracije najčešće se kategoriziraju prema motivaciji ili pravnom statusu migranta. No, definicije nisu jednoglasne i mogu varirati ovisno o državi.  UNESCO na sljedeći način kategorizira migrante:

Privremeni radni migranti su oni koji u ograničenom vremenskom periodu borave u stranoj državi radi zaposlenja kako bi kući mogli poslati novac. Također postoje i visoko kvalificirani i poslovni migranti koji se kreću unutar tržišta rada transnacionalnih korporacija i internacionalnih organizacija, a mnoge zemlje koriste različite programe kako bi ih potaknuli na dolazak.

Osobe koje pređu granicu neke države bez potrebnih dokumenata i dozvola su ilegalni migranti. Postoje i prisilne migracije koje uključuju tražitelje azila, izbjeglice i one koji su prisiljeni emigrirati iz vlastite zemlje radi vanjskih čimbenika poput poplava ili drugih prirodnih katastrofa.

Migracije radi ponovnog okupljanja obitelji obuhvaćaju one koji se pridružuju svojim članovima obitelji koji su već unutar neke od prethodno navedenih  kategorija.  Povratni migranti se vraćaju u zemlju porijekla nakon određenog razdoblja u stranoj zemlji.

Čak i oni koji ne migriraju, pod utjecajem su kretanja ljudi u vlastitoj zemlji  i rezultirajućih promjena. Migracija nije jednostavno prelazak granice, već cjeloživotni proces koji utječe na živote onih koji su u nju uključeni.

Neovisno o uzroku migracije i motivaciji migranta, dolaskom u drugu zemlju ulaze u strano okruženje koje često zahtjeva prilagodbu na novu kulturu, jezik, ljude i običaje. Kakav će biti njihov život, ovisi o migracijskoj politici države u koju dolaze, ali i općim društvenim stavovima koji nisu uvijek otvoreni i inkluzivni.

Želite li iz prve ruke, kroz razgovor sa živom knjigom saznati kako je biti migrant ili migrantica u Hrvatskoj, sutra navratite u živu knjižnicu i pročitajte knjigu o migrantu iz Nigerije i migrantici iz Sirije. 

U četvrtak, 15. listopada, u Učeničkom domu Podmurvice održana je živa knjižnica zatvorenog tipa, namjenjena učenicima koji borave u domu. Ovom prilikom, učenici u dobi od 15 do 19 godina imali su priliku razgovarati s različitim pripadnicima manjinskih skupina te na taj način, iz prve ruke, čuti nešto više o problemima i izazovima s kojima se svakodnevno susreću.

U živoj knjižnici učenici su bili čitatelji, a pripadnici i pripadnice ranjivih skupina bili su knjige. Učenici su dobili priliku da određeno vrijeme provedu u razgovoru s knjigama: da čuju njihove životne priče, da im postavljaju pitanja, ali i da odgovaraju na pitanja koja su „knjige“ postavljale njima.

Ova interaktivna metoda pokazala se iznimno uspješnom, a vrijeme od dva sata koliko je knjižnica trajala pokazalo se prekratkim. „Interes učenika bio je puno veći nego što smo očekivali. Vjerujem da knjigama nije bilo lako komunicirati s grupama od po deset učenika istovremeno, no reakcije učenika pokazuju da njihov trud nije bio uzaludan. Mislim da su priče koje su učenici čuli promjenili njihovo mišljenje o određenim društvenim skupinama. Vjerujem da su prema nekima u određenoj mjeri, prije večerašnjeg događanja, imali predrasude i sigurna sam da su te predrasude u velikoj mjeri, ako ne i u potpunosti uklonjene. “, izjavila je nakon žive knjižnice Jelena Krpan, odgajateljica u Učeničkom domu Podmurvice.

U knjižnici je sudjelovalo pedesetak učenika te devet pripadnika manjinskih skupina, među kojima su bile osobe s invaliditetom, socijalno ugrožene osobe te pripadnici i pripadnice seksualnih manjina. „Mislim da je ovo odličan način da se nas mlade upozna s ovim pričama, koje su u društvu učestalije nego što se to prikazuje. Na ovaj način iz prve ruke imamo priliku čuti njihove priče i vjerujem da se svatko od nas mogao pronaći u nekoj od njih. Metoda je izvrsna i svakako bi ovakvo događanje trebalo ponoviti.“, smatra Kristijan Žic, učenik koji je jučer imao priliku sudjelovati u živoj knjižnici. Kristijanovo mišljenje dijele i ostali sudionici žive knjižnice, od kojih su mnogi bili razočarani što je knjižnica nakon dva sata završila te su tražili da se događanje „još malo“ produži. „Neke od ovih knjiga, kada bi bile napisane, bile bi jako kontroverzne i žao nam je što nismo svi imali priliku čuti sve priče.“, zaključio je Kristijan i najavio svoj dolazak u sljedeću živu knjižnicu, a posebno se oduševio činjenicom da će knjige moći čitati samostalno, a ne u grupi.

Pozitivna atmosfera koja je vladala među knjigama i učenicima tijekom i nakon žive knjižnice odlična su uvertira za „glavno“ događanje u sklopu projekta Živa knjižnica – Ne sudi knjige po koricama, živu knjižnicu namjenjenu široj javnosti, koja će se održati u srijedu, 21. listopada u Narodnoj čitaonici u Rijeci, u terminu od 16 do 20 sati.

Panseksual(nost) je spolno slijepa, a odnosi se na rodno izražavanje kao i fizičku ili emocionalnu privlačnost prema drugim osobama neovisno o njihovim mnogostrukim ili neodređenim rodnim varijetetima, onkraj raznih oblika “ženstvenosti” i “muževnosti”. Panseksualnost je privlačnost prema osobnosti osobe stavljajući spol, rod i ostala fizička obilježja na drugo mjesto.

Pročitaj više…

U Hrvatskoj od multiple skleroze boluje gotovo 6 000 osoba. Kako bolest napreduje mnogi završe u invalidskim kolicima, a među njima je velik broj žena. Kakav je život žene s invaliditetom, u živoj knjižnici ispričat će vam Elizabeta.

Pročitaj više…

O transrodnim osobama malo se zna. Njihov se rod ne podudara s njihovim biološkim spolom odnosno fizičkim izgledom. Jedna od knjiga u živoj knjižnici je i Aaron, transrodna osoba.

Pročitaj više…

Udruga PaRiter u srijedu, 21. listopada, u vremenu od 16 do 20 sati, organizira događanje „Živa knjižnica – Ne sudi knjige po koricama“ u prostorijama Narodne čitaonice u Rijeci.

Društvo bez predrasuda teško je zamisliti, kao što je teško zamisliti pojedinca bez stereotipa prema nekome ili nečemu. Naime, predrasude i stereotipi sastavni su dio društva, kao i pojedinca koji tom društvu pripada. Često je teško i/ili nemoguće odrediti kada smo i kako stekli određeni stereotip i predrasudu. Često su stereotipi i predrasude odraz straha od drugačijeg – straha kojeg koji smo kreirali sami ili smo ga preuzeli iz društva koje nas okružuje.

Jedna od inovativnijih metoda suzbijanja predrasuda i, paralelno s time, diskriminacije, je metoda žive knjižnice. Nastala je 2000. godine u Danskoj s ciljem da približi ljude koji u standardnim okolnostima ne bi imali priliku da se upoznaju. Nakon što se metoda pokazala efikasnom, pogotovo kod mlade populacije, preuzele su je različite organizacije, uključujući i Vijeće Europe te je do sada održana u sedamdeset zemalja diljem svijeta.

Živa knjižnica funkcionira kao i svaka druga knjižnica – čitatelji i čitateljice dođu u knjižnicu i „posude“ knjigu na ograničeno vrijeme. Jedina razlika je u tome što su u živoj knjižnici knjige ljudi, a njihove stranice zapravo su nesvakidašnje životne priče i iskustva iz svakodnevnog života. Posjetitelji pomoću kataloga odaberu knjigu koja je slobodna i koja ih zanima te ju iščitavaju u polusatnom razgovoru.

„Živa knjižnica je specifična po tome što vas suočava, lice u lice, s vlastitom predrasudom. Riječ je o trenutku kada upoznate nekoga za koga ste mislili da je ovakav ili onakav, a onda vas ta osoba u roku od trideset minuta uvjeri u apsolutno suprotno. Znači, to je metoda, koja na licu mjesta dovodi do promjene. Jer ako ste upoznali jednog tko je drugačiji od onoga što ste mislili, odmah vam se javlja ono pitanje koliko ih još postoji takvih.”, pojašnjava Katarina Mikulić iz riječke udruge PaRiter.

Naime, u živoj knjižnici, knjige su pripadnici/ce ranjivih skupina, koji, ponekad i prvi put, imaju priliku progovoriti o vlastitim iskustvima diskriminacije te o stereotipima s kojima se suočavaju, a čitatelji/ce mogu direktno u interakciji s njima preispitati svoje predrasude i informirati se o problemima s kojima se oni susreću. Knjige i čitatelji ulaze u međusobni dijalog koji je za mnoge od njih jedinstvena prilika da razgovaraju s pripadnicima određenih skupina i iz prve ruke čuju što znači “biti u koži onog drugog/druge”. Upravo dijalog omogućava i knjigama ne samo da pričaju svoju priču, već i da odgovaraju na pitanja, ali da ih i postavljaju te tako saznaju i/ili nauče nešto novo. Iz tog razloga, ova metoda djeluje pozitivno i na proces socijalizacije pripadnika manjinskih i/ili ranjivih skupina, a nerijetko završava i pozitivnim pričama o prijateljstvu koje traje puno duže od vremena koje su čitatelj i knjiga dobili u živoj knjižnici.

„Cilj je uključiti manjinske skupine u javni prostor te ih povezivati s širom zajednicom. U Rijeci ima puno udruga čiji je rad usko usmjeren prema svojim korisnicima, kao što su osobe s invaliditetom, LGBTIQ osobe, branitelji, pripadnici i pripadnice nacionalnih i vjerskih manjina… Ono što nedostaje je njihova vidljivost u javnom prostoru, u društvu kojem pripadaju. S druge strane, treba dati priliku široj javnosti da ih upozna, da prošire svoje vidike, preispitaju svoja uvjerenja i prevladaju svoje predrasude. Iz tog razloga želimo Riječanima dati priliku da upoznaju svoje sugrađane, da saznaju nešto više o njima i njihovim problemima, ali i životu općenito“, poručuju iz Udruge PaRiter.

Na policama knjižnice naći će se petnaest pripadnika različitih skupina, poput seksualnih manjina, osoba s invaliditetom, socijalno ugroženih osoba te migranti i izbjeglice. Čitatelji mogu postati svi oni koji su spremni suočiti se s vlastitim predrasudama te upoznati ljude s kojima možda nikad nisu imali priliku pričati.

Jeste li ikada zamišljali kako bi bilo kad bi pred vama odjednom oživjela knjiga te bi je mogli pitati sve što vam padne na pamet? Umjesto da šetate kroz slova na njenim stranicama, knjiga bi vam mogla ispričati i sve ono, što u njoj postoji samo među redcima.

Upravo tako nekako izgleda ŽIVA KNJIŽNICA. Živa knjižnica djeluje kao i svaka druga – čitaoci i čitateljice dođu i „posude“  knjigu na neko ograničeno vrijeme. Ima samo jedna razlika – U ŽIVOJ KNJIŽNICI LJUDI SU KNJIGE A PRIĆE NISU FIKCIJA. Naime to su ljudi s nesvakidašnjima pričama i životnim iskustvima. To su pripadnici i pripadnice ranjivih ili manjinskih društvenih skupina, koje se svakodnevno bore sa stereotipima, predrasudama i diskriminacijom.

U živoj knjižnici čitatelji i čitateljice pomoću kataloga živih knjiga odaberu i ‘posuđuju’ knjigu na ograničeno vrijeme, te je nakon čitanja (razgovora koji traje otprilike 30 minuta) ‘vraćaju na policu knjižnice’. Posjetioci će moći birati između različitih “živih knjiga”. Samo neke su od “književnih naslova”: migrant iz Nigerije, migrantka iz Sirije, beskućnica, Rom, slijepa osoba, lezbijka, gej, biseksualna osoba, transrodna osoba, osoba s invaliditetom… Izbor je na vama – sami birate što želite pročitati.

Ova knjižnica služi kao sredstvo promoviranja ljudskih prava – pripadnici/e ranjivih skupina imaju priliku progovoriti o vlastitim iskustvima diskriminacije, a čitatelji/ce mogu direktno u interakciji s njima preispitati svoje predrasude i informirati se o problemima s kojima se oni susreću. Ovom inovativnom metodom pokušava se senzibilizirati i osvijestiti javnost o postojećoj diskriminaciji, razbiti stereotipe i predrasude te time potaknuti inkluziju članova ranjivih i stigmatiziranih skupina u društvo.

Živu knjižnicu možete posjetiti  21. listopada 2015. od 16 do 20 sati u Narodnoj čitaonici (Korzo 24).

Projekt „Živa knjižnica – ne sudi knjige po koricama“ organizira udruga PaRiter u suradnji s Gradskom knjižnicom Rijeka, Učeničkim domom „Podmurvice“ Rijeka, medijskim suradnikom Multimedijalnim portalom Moja Rijeka. U projektu sudjeluje i Ured pučke pravobraniteljice.

Proširite svoje vidike, upoznajte nove ljude, preispitajte svoja uvjerenja i prevladajte predrasude! 

Dođite u ŽIVU KNJIŽNICU!

You are tired of stereotypes and prejudices which you confront every day? Become a part of a human library!

Association PaRiter is inviting representatives of minority groups to participate in a project The Human library- Don’t judge a book by its cover.

Human library acts like any other library; the only difference is that books are people, who can inform, answer and ask questions, so they also get some new knowledges.

In a human library readers choose and ‘borrow’ a book with a help of Catalogues of human books, and they ‘return it on a shell’ after they’ve finished reading (conversation lasts about 30 minutes).

Through direct, open, and friendly conversation between the books and readers, negative tensions  are decreasing, present attitudes are changing and empathy for others and different is empowering.

Sounds interesting and you want to get involved?

Great! We are looking for representatives of different ethnic and racial groups, sex and gender minorities, their parents, persons with different kinds of invalidity, homeless people, foreigners who live in Croatia (temporary or for a longer period), parents of children with special needs, albino persons… all people who recognize themselves  and would like to enrich our library with their life story.

If you don’t speak Croatian and you think that foreign language would be a problem, don’t worry – our volunteers will help you so your readers could understand you.

Selected volunteers we will prepare collective one-day training (Saturday, 10.10. in the Rijeka City Library – children’s department Stribor, Trg 128. brigade Hrvatske vojske 6), so they will get every necessary information about their role and expectations. After that, they will take part in two human libraries: 1. for students of Student dormitory Podmurvice Rijeka (15. October) and 2. open for public on 21. October (16-20h) in Narodna čitaonica (Korzo 24, Rijeka).

If we have your attention, contact us on or phone number 095 393 5611.

We would love to hear your story.

For English click here.

Dosta ti je stereotipa i tuđih predrasuda s kojima se svakodnevno susrećeš? Uključi se u živu knjižnicu! 

Udruga PaRiter poziva predstavnice i predstavnike manjinskih skupina na sudjelovanje u projektu ŽIVA KNJIŽNICA – NE SUDI KNJIGE PO KORICAMA.

Živa knjižnica djeluje kao i svaka druga knjižnica; jedina razlika je što su knjige ljudi, koji ne samo da informiraju, već mogu odgovarati na pitanja te ih postavljati i na taj način i same steći nova znanja.

U živoj knjižnici čitatelji pomoću kataloga živih knjiga odaberu i ‘posuđuju’ knjigu na ograničeno vrijeme, te je nakon čitanja (razgovora koji traje otprilike 30 minuta) “vraćaju na policu knjižnice”.

Neposrednim, otvorenim i prijateljskim razgovorom između čitatelja/ica i živih knjiga na inovativni način se mijenjaju dotadašnji stavovi, smanjuju negativne tenzije te jača empatija prema drugima i drugačijima.

Zvuči zanimljivo i želiš sudjelovati?

Odlično! Tražimo predstavnice i predstavnike različitih etničkih i rasnih skupina, seksualnih i rodnih manjina te njihove roditelje, osobe s različitim invaliditetom, beskućnike i beskućnice, strance, koji (privremeno ili već duže vrijeme) žive u Hrvatskoj, roditelje djece s poteškoćama u razvoju, albino osobe…sve one koji se prepoznaju i voljeli bi obogatiti našu knjižnicu svojom životnom pričom!

Ako ne govorite hrvatski i mislite da će vam strani jezik predstavljati problem, ne brinite – naši volonteri prevoditelji pobrinut će se da vas čitatelji savršeno razumiju.

Za odabrane volontere/ke pripremit ćemo zajednički jednodnevni trening (u subotu, 10. 10. u prostorijama Gradske knjižnice Rijeka – Dječji odjel Stribor, Trg 128. brigade Hrvatske vojske 6), gdje će dobiti sve informacije o njihovoj ulozi i očekivanjima. Nakon toga sudjelovat će na dvije žive knjižnice: 1. koje će se održati za učenike/ce Učeničkog doma Podmurvice Rijeka u prvoj polovici listopada i 2. koja će se održati 21. listopada od 16-20 sati u Narodnoj čitaonici u Rijeci te će biti namijenjena široj javnosti.

Ako smo uspjeli privući tvoju pažnju, javi nam se na ili na 095 393 5611. Biti će nam drago čuti tvoju priču! 😉

U sklopu kampanje Hrvatska volontira, 18. svibnja je u Rijeci provedena akcija Rijeka bez barijera, u organizaciji Udruge PaRiter i Volonterskog centra Udruge SMART. Rijeka se tako pridružila nacionalnoj kampanji u kojoj, u organizaciji oko dvije stotine organizacija, sudjeluje više tisuća volontera, u oko dvije stotine različitih aktivnosti.

Cilj akcije Rijeka bez barijera je na podizanje svijesti građana i građanki o problemima koje arhitektonske prepreke te vozila parkirana na pločnicima predstavljaju za određene skupine pješaka (osobe s invaliditetom, roditelji s dječjim kolicima, starije osobe). Označavanjem arhitektonskih barijera naljepnicama, koje otežavaju svakodnevicu brojnim građanima, željelo se ukazati na važnost prilagođavanja različitih institucija skupinama koji se, primjerice, ne mogu kretati stepenicama. U isto vrijeme na nepropisno parkirana vozila, najčešće ona koja su parkirana na pločnicima, postavljeni su letci s informacijama o prepreci koju takva vozila predstavljaju te načinu na koji onemogućavaju slobodno kretanje pješacima, s ciljem senzibilizacije samih vozača.

[Best_Wordpress_Gallery id=”3″ gal_title=”Rijeka bez barijera”]

Tijekom akcije na štandu na Korzu, volonteri su također građanima dijelili letke i naljepnice, koje su sami mogli zalijepiti ili ostaviti na automobilima te su im pružili informacije o tome što su arhitektonske barijere i s kojim se problemima određene skupine zbog njih susreću te na koji način one, određenim skupinama, predstavljaju, često teško savladivu, prepreku ka punom uključenju i sudjelovanju u životu zajednice, posebice osobama s invaliditetom. Vizualnim označavanjem nepristupačnih mjesta u širem centru grada ujedno je stavljen naglasak na potrebu za jačim angažmanom institucija po ovome pitanju, ali i potrebe individualnog promišljanja kod vozača, vlasnika ugostiteljskih i poslovnih prostora i sl.

U akciji Rijeka bez barijera sudjelovali su brojni volonteri, građani, ali i učenici Prve riječke hrvatske gimnazije, Srednje talijanske škole, Ekonomske škole Mije Mirkovića, Učeničkog doma Podmurvice te Strojarsko – brodograđevne škole za industrijska i obrtnička zanimanja.  Mladi građani, budući donositelji odluka i aktivni društveni sudionici, na taj način su također stekli uvid u ovaj, još uvijek nedovoljno naglašen problem, što cijeloj akciji, ali i kampanji Hrvatska volontira daje dodatnu težinu, jer se kroz ovakve aktivnosti stvaraju odgovorni, educirani i informirani ljudi, koji su svakako zalog bolje, a za ranije navedene skupine, možda i lakše budućnosti.

Akcija Rijeka bez barijera usmjerena je na podizanje svijesti građana i građanki o problemima koje vozila
parkirana na pločniku predstavljaju za određene skupine pješaka (osobe s invaliditetom, roditelji s dječjim kolicima, starije osobe). Također, dio akcije odnosit će se na podizanje svijesti o važnosti prilagođavanja različitih institucija osobama s invaliditetom i ostalima koji se ne mogu kretati stepenicama. Akcija će uključivati postavljanje informativnih letaka na nepropisno parkirana vozila te lijepljenje naljepnica na mjesta koja nemaju pristup osobama s invaliditetom. Bit će organiziran i informativan štand na riječkom Korzu, 18. i 19. svibnja od 11 do 13 sati.

Akciju zajednički provode Udruga PaRiter te Volonterski centar Udruge SMART u suradnji s 1. riječkom hrvatskom gimnazijom, Srednjom talijanskom školom, Ekonomskom školom Mije Mirkovića, Učeničkim domom Podmurvice te Strojarsko – brodograđevnom školom za industrijska i obrtnička zanimanja.

Udruga PaRiter poziva vas na otvorenje izložbe „Znanost je ženskog roda“ koje će se održati 29.4.2015. u 15:00 sati, na Građevinskom fakultetu Sveučilišta u Rijeci.

Znanost i tehnologija, često neopravdano, doživljavaju se muškim područjem, te zato ova izložba želi predstaviti žene koje su odigrale važnu ulogu u znanosti, kako u bližoj, tako i u daljoj povijesti. Izložba sadrži 19 portreta, koje je za ovu priliku izradilo 12 autora/ica s područja Rijeke, Krka, Opatije i Istre. Portretirane su žene iz područja fizike, kemije, botanike, genetike, astronomije, raketne znanosti, komunikacijske tehnologije…

Ova izložba dio je šireg programa, kojim Udruga PaRiter, kroz različite aktivnosti, želi upoznati javnost s iznimnim ženskim ličnostima i njihovim postignućima, koja su u javnosti često zanemarena ili nedovoljno prepoznata. Iz tog razloga, Udruga PaRiter je povodom Međunarodnog dana žena, zajedno sa SOS telefonom – grad Rijeka i udrugom Druga Rijeka, organizirala aktivističku akciju u kojoj su nazivi riječkih ulica prelijepljeni novim, ženskim imenima. Cilj akcije bio je upozoriti javnost na uvriježeno neprepoznavanje istaknutih ženskih ličnosti u dodjeljivanju imena ulicama, parkovima, trgovima te javnim ustanovama.

Neke od tih žena detaljnije će se predstaviti javnosti upravo kroz ovu izložbu portreta.

Autori/ce portreta su sami/e birali/e tehniku portretiranja prema zadanoj fotografiji. Bez ikakve novčane naknade izradili/e su portrete koji u sebi nose njihov jedinstveni kreativni potpis i umjetnički izraz. Izložba na taj način spaja umjetnost s informiranjem i edukacijom studenata i šire javnosti.

Autori/ce portreta:
Anja Ferenčić, Antonia Radošević, Jadranka Lacković, Karin Bogdanić, Lea Županović, Marin Nižić, Nika Krajnović, Nives Žarković, Sara Pečanić, Tamara Travaš, Tina Baisjol i Višnja Laginja.

21. – 23. 4.2015.

od 10 do 19 sati, na Korzu (ispred pošte)

Inicijativa Zaustavimo TTIP u suradnji s riječkom Udrugom za promicanje obrazovanja organizira javno informiranje građana o Transatlantskom trgovinskom i investicijskom partnerstvu (TTIP) i potpisivanje peticije za poziv institucijama Europske unije i njenih članica o zaustavljanju pregovora sa SAD-om u pogledu TTIP-a i protiv ratificiranja Sporazuma o slobodnoj trgovini s Kanadom (CETA). U akciji sudjeluju i aktivisti Radničke fronte te Udruge PaRiter.

Daleko od očiju javnosti, unatrag nekoliko godina počeli su pregovori oko TTIP-a i CETA-e, dva transatlantska trgovinska sporazuma čiji je cilj podčinjavanje država i društava s obje strane Atlantika interesima krupnog kapitala. Spletom okolnosti dio informacija vezanih uz same pregovora krajem 2013. je procurio u javnost. Potaknuti otkrivenim, aktivisti diljem svijeta, a posebice u Europi gdje se protiv tajnih sporazuma bori koalicija od više od 400 organizacija, krenuli su u borbu protiv TTIP-a i CETA-e.

 Samo neke od posljedice do kojih bi došlo ako bi se TTIP ili CETA usvojili:

• uvođenje GMO hrane i snižavanje standarda sigurnosti u prehrani
• smanjenje radničkih prava
• uvođenje ISDS mehanizma putem kojih bi multinacionalne korporacije dobile mogućnost da tuže državu ako ona svojim odlukama „ugrožava“ njihov profit
• smanjenje razine zaštite okoliša i napora da se zaustavi globalno zatopljenje
• ponovno uvođenje ACTA-e na mala vrata

Smatramo da su TTIP i CETA izrazito štetni za javni interes svih građana uključenih zemalja pa tako i Hrvatske te kroz našu akciju želimo građane informirati o štetnosti navedenih sporazuma i potaknuti ih da kroz peticiju ostvarimo pritisak na evropske institucije protiv potpisivanja ovih dalekosežno štetnih sporazuma. Peticiju možete potpisati i putem internetske stranice https://stop-ttip.org/podpisi/.

 Pridružite nam se u zajedničkoj borbi protiv TTIP-a, CETA-e i ostalih tajnih sporazuma!

Dio riječkih ulica, njih oko 160, danas, 8. ožujka, na Međunarodni dan žena, nose imena istaknutih ženskih ličnosti, koje su svojim radom doprinijele jačanju ženskih prava, znanstvenim i teorijskim dostignućima te su kulturnim, političkim i javnim djelovanjem odigrale važnu ulogu u oblikovanju društva u kojem živimo. Intervencijom, koju su u okrilju noći provele riječke udruge ParRiter, SOS telefon – Grad Rijeka i Druga Rijeka te brojne druge aktivistice i aktivisti, imena riječkih ulica širom grada prelijepljena su novim, ženskim imenima.

Cilj ove akcije je upozoriti na sustavno zanemarivanje žena, koje su odigrale važnu ulogu u bližoj i daljoj povijesti te uvriježeno neprepoznavanje istaknutih ženskih ličnosti u dodjeljivanju imena ulicama, parkovima, trgovima te javnim ustanovama. Naime, na području grada Rijeke, od 637 ulica, njih samo 25 (3.9%) nosi imena žena, dok 256 (40.2%) nosi imena muškaraca.

No, Rijeka kao takva nije iznimka, jer je situacija slična i u ostalim hrvatskim gradovima. Prema istraživanju iz 2001. godine, kada se iz statistike uklone neosobna imena, dolazimo do omjera od 94.7% naprema 5.2% u korist imena ulica nazvanih prema muškarcima.

Ova poražavajuća statistika dokaz je da je kolektivno sjećanje muško sjećanje, a žene su u njemu marginalizirane i svedene na minimalni broj. Imena naših ulica povijesne su tvorevine, a imena koja danas nose dokaz su da smo velik dio naše povijesti zanemarili – onaj dio koji su stvorile žene. Ovom intervencijom želi se podsjetiti upravo na nju i na sve junakinje koje su je oblikovale.

Na riječkim pločama i stupovima s nazivima ulicama, danas, makar na jedan dan, svoje mjesto su zasluženo pronašle Marija Jurić Zagorka, Ivana Brlić-Mažuranić, Slava Raškaj, Dora Pejačević, Katarina Zrinska, Milojka Skvaž Mezzorana, Dunja Rihtman Auguštin, Nada Dimić, Rosa Luxemburg, Helen Keller, Wangari Maathai, Indira Ghandi, Emma Goldman i mnoge druge žene iz riječke, hrvatske i svjetske povijesti: znanstvenice, aktivistice, političarke, humanitarke, glumice, pjevačice, književnice, revolucionarke, filozofkinje…

Nadalje, imenima nekih ulica, trgova i parkova, poput Trga žena žrtava nasilja nastojalo se ukazani na probleme s kojima se žene svakodnevno suočavaju, a kojima se u javnosti ne pridaje dovoljno pozornosti, niti se ulažu dovoljni napori u njihovom rješavanju.

[Best_Wordpress_Gallery id=”2″ gal_title=”Ulice ženama (akcija povodom Dana žena)”]

Ova akcija prvi je put provedena u Rijeci upravo na Međunarodni dan žena, kako bi se potaknulo razmišljanje i osvješćivanje problema još uvijek prisutne zatvorenosti žena u privatnom prostoru te njihovog izostanka iz onog javnog, što, među ostalim, potvrđuje činjenicu da ravnopravnost spolova u društvu još nismo postigli te da ona neće biti potpuna sve dok se ne dogodi na apsolutno svim razinama. Iz tog razloga ovom akcijom poručeno je da je 8. ožujak i dalje dan kada žene moraju biti na ulicama. Međunarodni dan žena nije dan slavlja majčinstva i braka, već je on još uvijek dan borbe za ekonomsku, socijalnu i političku jednakost žena.

Rijeka ustaje protiv nasilja nad ženama!

Dana 14. veljače obilježava se V-Day, tijekom kojeg se diljem svijeta provodi akcija One Billion Rising. Svrha ove akcije, kojoj je moto: “Drum! Dance! Rise!”, je da se kroz pjesmu i ples ukaže na problem nasilja nad ženama. Kampanja je pokrenuta 2012. godine, a prošle godine se provodila u više od 200 zemalja.

Udruga PaRiter u suradnji s udrugom SOS telefon – grad Rijeka ove godine prvi puta organizira ovo događanje u Rijeci, koje će se održati na valentinovo, 14. veljače u 12:00 na Korzu, ispred Radio Rijeke. Na taj način Rijeka će se pridružiti brojnim hrvatskim i svjetskim gradovima.

Događanje će se sastojati od 5-minute plesne koreografije koju će izvesti članovi/ce riječkih plesnih skupina Lost in Wonderland i Plesne grupe Flame. Uz njih na Korzu će plesati i članovi nevladinih organizacija, volonteri i volonterke, a nadamo se da će nam se priključiti i slučajni prolaznici te prolaznice.

One Billion Rising sastoji se od plesne koreografije, koja se pleše na pjesmu Break The Chain (pjesma je napisana i uglazbljena u ovu svrhu, a koreografiju potpisuje Debbie Allen). Koreografija je jednostavna, kako bi ju svatko mogao savladati te je možete naučiti pomoću priloženih videa:

 Pridruži nam se i ti! Protestiraj! Pleši! Ustani!

Od 24. do 28. studenog 2014. u Rijeci su se održali prvi Dani solidarnosti s narodom Palestine, koje je organizirala Udruga PaRiter. Ovim događanjem obilježila se 2014. godina kao Godina solidarnosti s narodom Palestine, proglašena od strane Ujedinjenih naroda te ujedno i Međunarodni dan solidarnosti s narodom Palestine, koji se svake godine obilježava 29. studenog.

Pročitaj više…