U ovoj emisij “Reproduktivna pravda za pravednije društvo” govorimo o trenutno aktualnoj pojavnosti na tržištu rada što je ponajviše zahvatilo uslužne djelatnosti, s posebnim naglaskom na usluge čišćenja koje po pravilu pune isključivo ženske radnice. Riječ je o outsourcingu koje je kod nas postalo poželjan trend prelaska nadležnosti određenih sekundarnih djelatnosti iz državnih institucija u ruke privatnih tvrtki. Prema zakonitostima tržišta rada i konkurentnosti, ovaj proces je bio i očekivan jer se on u zemljama zapadnog kapitalizma odvija već desetljećima. No, problem je u tome što se zapravo iza samog outsourcanja krije urušavanje radničkih prava na prvome mjestu, a onda se i suočavamo sa neispunjavanjem svih onih obećanja zbog kojih se samo outsourcanje provodi; a to je ostvarivanje većih ušteda, poboljšanje i jača kontrola kvalitete usluga te povećanje same ponude i potražnje. Sugovornica u ovoj radio emisiji je proživjela tzv. „mekši“ model outsourcanja, tzv. spin-off, no o samom procesu ona i njene kolegice nisu uopće imale pojma. Trenutak kada je shvatila da ne radi više za istu instituciju bio je trenutak dobivanja kazne od Porezne uprave jer su ju dvije institucije istovremeno iskorištavale za olakšicu.

Sve o nastalim promjenama, novim uvjetima rada i pravima, poslušajte u podcastu putem ovog linka!

Podcast i emisija na temu outsourcanje čistačica u visokom obrazovanju koja je emitirana 23. travnja dio je projekta “Reproduktivna pravda za pravednije društvo” kojeg financira Rosa Luxemburg Fundacija.

Nositeljica projekta: Lezbijska organizacija Rijeka “LORI”

You are tired of stereotypes and prejudices which you confront every day? Become a part of a human library!

Association PaRiter is inviting representatives of minority groups to participate in a project The Human library- Don’t judge a book by its cover.

Human library acts like any other library; the only difference is that books are people, who can inform, answer and ask questions, so they also get some new knowledges.

In a human library readers choose and ‘borrow’ a book with a help of Catalogues of human books, and they ‘return it on a shell’ after they’ve finished reading (conversation lasts about 30 minutes).

Through direct, open, and friendly conversation between the books and readers, negative tensions  are decreasing, present attitudes are changing and empathy for others and different is empowering.

PaRiter has already implemented numerous Human libraries for public and high school students and all of them were welcomed by readers, students and books.

Sounds interesting and you want to get involved?

Great! We are looking for representatives of different ethnic and racial groups, sex and gender minorities, their parents, persons with different kinds of invalidity, homeless people, foreigners who live in Croatia (temporary or for a longer period), parents of children with special needs, albino persons… all people who recognize themselves  and would like to enrich our library with their life story.

If you don’t speak Croatian and you think that foreign language would be a problem, don’t worry – our volunteers will help you so your readers could understand you.

Selected volunteers we will prepare collective one-day training (in May, in Rijeka city), so they will get every necessary information about their role and expectations. After that, they will take part in three human libraries for high school students and those open for all citizens.  

If we have your attention, contact us on  till 25.4.2018.

We would love to hear your story.

The project is supported by Primorsko-goranska županija and Grad Opatija.

For English click here.

Dosta ti je stereotipa i tuđih predrasuda s kojima se svakodnevno susrećeš? Uključi se u živu knjižnicu! 

Udruga PaRiter poziva predstavnice i predstavnike manjinskih skupina na sudjelovanje u projektu ŽIVA KNJIŽNICA – NE SUDI KNJIGE PO KORICAMA.

Živa knjižnica djeluje kao i svaka druga knjižnica; jedina razlika je što su knjige ljudi, koji ne samo da informiraju, već mogu odgovarati na pitanja te ih postavljati i na taj način i same steći nova znanja.

U živoj knjižnici čitatelji pomoću kataloga živih knjiga odaberu i ‘posuđuju’ knjigu na ograničeno vrijeme, te je nakon čitanja (razgovora koji traje otprilike 30 minuta) “vraćaju na policu knjižnice”.

Neposrednim, otvorenim i prijateljskim razgovorom između čitatelja/ica i živih knjiga na inovativni način se mijenjaju dotadašnji stavovi, smanjuju negativne tenzije te jača empatija prema drugima i drugačijima.

Udruga PaRiter već je provela niz živih knjižnica za javnost i učenike srednjih škola te je svaka od njih izazvala oduševljenje čitetelja/ica, knjiga, učenika i ostalih volontera/ki.

Zvuči zanimljivo i želiš sudjelovati?

Odlično! Tražimo predstavnice i predstavnike različitih etničkih, nacionalnih i rasnih skupina, seksualnih i rodnih manjina te njihove roditelje, osobe s različitim invaliditetom, beskućnike i beskućnice, strance, koji (privremeno ili već duže vrijeme) žive u Hrvatskoj, roditelje djece s poteškoćama u razvoju, albino osobe, …sve one koji se prepoznaju i voljeli bi obogatiti našu knjižnicu svojom životnom pričom!

Ako ne govorite hrvatski i mislite da će vam strani jezik predstavljati problem, ne brinite – naši volonteri prevoditelji pobrinut će se da vas čitatelji savršeno razumiju.

Za odabrane volontere/ke pripremit ćemo zajednički jednodnevni trening (5. svibnja u Rijeci), gdje će dobiti sve informacije o njihovoj ulozi i očekivanjima. Nakon toga sudjelovat će na živim knjižnicama koje će se održati za učenike/ce riječkih srednjih škola i onima koje su otvorene za javnost.

Ako smo uspjeli privući tvoju pažnju, javi nam se na  ili 095 3935 611 najkasnije do 25.04.2018. Biti će nam drago čuti tvoju priču! 

Projekt financijski podržavaju Primorsko-goranska županija i Grad Opatija.

Kroz cjelokupnu povijest odnos žena i hrane se mijenjao i poprimao razne oblike, pa i svrhe, ali on nikada nije bio prekinut. Ženski odnosi prema hrani oblikovani su normativnim rodnim ulogama koje su muškarcima pripisale djelovanje i rad u javnoj sferi, dok su žene vezane uz privatnu, tj. brigu za kućanstvo. No nerijetki su slučajevi da su žene u povijesti upravo kroz hranu zahtijevale i izborile svoja veća politička prava, posebice kroz prosvjede kao sredstvo političke borbe i angažmana.

Ponajviše tijekom drugog vala feminizma 60-tih i 70-tih godina 20. stoljeća, žene su pronašle jezik kojim su mogle izraziti svoje nezadovoljstvo nametnutoj ulozi kućanice, s posebnim naglaskom na vezanost uz rad u kuhinji i rad s hranom. Mnogo toga se do danas promijenilo i žene su uspjele izaći iz tih normiranih okvira, ali danas se hrana ponovno nalazi u fokusu ženske djelatnosti. No postoji jedna velika razlika, a to je da ovaj puta hrana i rad s hranom ne spadaju u privatnu sferu, već je ona javna, te žene kao poduzetnice, kao radnice, hranu nude svim članovima svoje bliže i šire zajednice. U današnje vrijeme to se ponajviše manifestira kroz rad s tzv. zdravom hranom koja postaje sve traženija i potrebnija nakon niza godina urušavanja kvalitete namirnica zahvaljujući kemijskim tretiranjima u poljoprivredi.

Kao i u svakom poslu, neizbježno je postaviti pitanje uvjeta rada koji bi trebali biti na visokom stupnju zaštite i omogućiti radnicama i radnicima ispunjenje svojih životnih potreba, ali i uživanje određenih prava.

Podcast je snimljen u sklopu projekta “Reproduktivna pravda za pravednije društvo” kojeg financira Rosa Luxemburg Fundacija i dostupan je na zahtjev putem ovog linka.

Udruga PaRiter je od 2018. godine pokrenula ciklus uređivanja članaka na Wikipediji na hrvatskom jeziku. Članci koji se uređuju su s područja ženskih prava, rodne ravnopravnosti te biografije žena.

U mjesečnim maratonima mogu sudjelovati osobe koje su završile radionicu „FemWiki maraton“ ili sličnu edukaciju. U ovogodišnjem ciklusu planira se 10 susreta, a održavat će se jednom mjesečno u prostoru udruge PaRiter.

Mnoštvo je članaka na Wikipediji napisano iz „patrijarhalne“ perspektive, u njima izostaje rodno osviješten jezik te je iznimno mali broj autorica članaka. Naime, rezultati studije, koju je 2011.g. provela zaklada Wikimedija, pokazali su da oko 91% urednika članaka na Wikipediji čine muškarci. Također su nerijetki slučajevi da se žene određuju kroz muškarca, pa je tako na nekim člancima moguće naći biografije žena koje se predstavljaju primarno kao kćeri ili supruge nekog od poznatih muških ličnosti, a tek onda kroz njihova vlastita postignuća. Jedan primjer seksizma je slučaj  na koji je 2013. ukazala kolumnistica New York Timesa Amanda Filipacchi. Naime, članci o američkim spisateljicama bili su grupirani u potkategoriju “American Women Novelists” čija je glavna kategorija bila “American Novelists“. Na Wikipediji na hrvatskom jeziku mnogi članci o temama ženskih prava, rodne ravnopravnosti i značajnim ženama na Wikipediji na hrvatskom jeziku ne postoje ili su nepotpuni.

Ovaj ciklus je nastavak radionice koja je održana u prosincu 2017., pod vodstvom Sanje Pavlović koja ima višegodišnje iskustvo rada u području ženskih prava te vođenja radionica uređivanja Wikipedije.

Ukoliko vas zanimaju FemWiki radionice i voljele/i bi sudjelovati u uređivanju članaka na Wikipediji u sklopu ovog ciklusa, možete se javiti na za više informacija.

Borba za reproduktivnu pravdu počinje s razvojem kritičkog alata kojim možemo razlučiti na koji je način sposobnost svake žene da odluči o vlastitoj reproduktivnoj sudbini direktno povezana s uvjetima u njezinoj zajednici. U ovoj emisiji RadioAktivna: Reproduktivna pravda za pravednije društvo govorimo s teologinjama, a svaka ima specifično područje djelovanja: pro-choice teologinja Lana Bobić ističe se svojim aktivističkim radiom; Bruna Velčić stručnjakinja je na polju biblijske teologije, napose Starog Zavjeta, a je oštro reagirala na tekst dr. Ivice Raguža prije dvije godine u kojem je žene prozvao drugotnima; Ana Raffai angažirana je mirovna aktivistkinja i teologinja. Njih tri podijelile su s nama svoje priče. Zašto? Kršćanstvo se u Hrvatskoj često koristi kako bi perpetuiralo status quo ili čak kontervativnu revoluciju u vidu backlasha radikalnog patrijarhata. Religija u kombinaciji s političkim interesima određenih stranaka, udruga ili pojedinaca stvara društvenu strukturu koja je nepovoljna za žene. Rezultat strukturalne opresije žena može se ticati i nedovoljnog pristupa reproduktivnim uslugama.

Ako živimo željenu odijeljenost Crkve od države, gdje građansko i demokratsko društvo nadilazi svjetonazorske izbore svakog pojedinca/ke, tada na anti-feminističke i mizogine izjave klerikalnih inicijativa u prvom redu treba odgovoriti njima komplementarna teologija, dok je državi i njezinim institucijama te udrugama civilnoga društva odgovornost prevencija uplitanja ideoloških preferenci u izjave njezinih glasnogovornika/ca, odnosno stvaranje granice svetog i profanog, političkog i identitetskog…

Glasovi teologinja u Crkvi i izvan nje rijetko se čuju. One su dvostruko stigmatizirane od strane vlastite religije, koja guši njihov glas i onemogućava im autentično djelovanje te feminizma, koji u skladu sa svojim marksističkim počelima, odbija religiju kao potencijalno mjesto ženske emancipacije. Religija je opijum za narod, a naročito za žene! Njena mizogina strukture te anti-feministička teologija religiozne žene stavlja na margine društva i oduzima im glas. Nije li stoga samo progovaranje unutar duboko patrijarhalne strukture poput Crkve na neki način već čin izlaženja iz iste, čin otpora i borbe?

Feminističku teologiju objasnila sam u emisiji kroz tri metode: prava je usko vezana uz interpretaciju biblijskih tekstova, budući da postoje značajne indikacije kako su žene u prvom stoljeću kršćanstva bile ravnopravne sa svojim muškim kolegama. Najpoznatija predstavnica ove skupine nesumnjivo je Elisabeth Schüssler Fiorenza, čija je feministička analiza Novog Zavjeta Njoj na spomen upravo homage đakonisama, apostolicama te svim ženama koje su imale ‘crkve u svojim kućama’. Uz bok ovoj metodi ide i povijesna rekonstrukcija izgubljene povijesti žena u kršćanskoj kulturi srednjeg vijeka. Druga metoda feminističke teologije nastoji postići institucionalnu promjenu unutar Crkve same, zalažući se primjerice za zaređenje žena ili rodno osjetljiviji jezik liturgije. Recentan primjer ove metode istup je katolkinja na čelu s Gertrudom Heinzelmann na Drugom vatikanskom koncilu s proglasom „Nismo više spremne šutjeti!“. Treća metoda zapravo je anti-metoda koja odbija religiju i Boga te je bliža anarhističkim tendencijama i protestnom ateizmu. Spomenimo samo Mary Daly, feminističku teologinju koja je samu sebe nazivala „radikalnom lezbijskom feministkinjom“, držeći žensko traženje ravnopravnosti u Crkvi jednako zahtjevu crne osobe da bude ravnopravna unutar Ku Klux Klana.

Ova emisija nastala je uz financijsku podršku Rosa Luxemburg SEE. Emisiju je osmislila, uredila i vodila Greta Grakalić Rački, a poslušate je možete na našem MixCloud kanalu.

U ponedjeljak, 19. ožujka 2018. predstavnice LORI su prisustvovale svečanoj dodjeli ugovora za projekte iz Poziva na dodjelu bespovratnih sredstava „Podrška razvoju partnerstava organizacija civilnog društva i visokoobrazovnih ustanova za provedbu programa društveno korisnog učenja“ u okviru Europskog socijalnog fonda.

Udruga LORI, zajedno s partnericama Udrugom za ljudska prava i građansku participaciju PaRiter, SOS Rijeka – centar za nenasilje i ljudska prava te Filozofskim fakultetom Sveučilišta u Rijeci, provoditi će projekt pod nazivom „Humano obrazovanje – odgovorno društvo“ u vrijednosti od 1.055.472,40 kn. Obzirom da je interes za ovaj natječaj bio izuzetan (skoro 200 prijavljenih projekata, od čega samo 27 odabrano za financiranje), ponosne smo da je baš ovaj projekt jedan od odabranih! Projekt će rezultirati uspostavom programa društveno korisnog učenja o rodnoj ravnopravnosti i povezanim ljudskim pravima na Sveučilištu u Rijeci te doprinijeti izgradnji znanja i vještina studenata/ica Sveučilišta u Rijeci za aktivno građansko djelovanje. Pozivamo vas da redovito pratite novosti vezano uz provedbu projekta koje ćemo objavljivati na mrežnim i Facebook stranicama.

Preuzeto sa:  LORI

Što bi se dogodilo da sutra padne Vlada? Tko bi došao na vlast? To je razlog zašto konvencija još nije ratificirana,komentirala je oravna strućnjakinja Sanja Barić

RIJEKA Većina za ratifikaciju Istanbulske konvencije postoji i u HDZ-u i u Saboru, ali ovo pitanje ne stavlja se na glasovanje, jer opstanak Vlade ovisi o glasovima nekolicine ekstremnih desničara, koji su izrijekom protiv ovog dokumenta Vijeća Europe, izjavila je pravna stručnjakinja Sanja Barić na tribini »O nužnosti ratifikacije Istanbulske konvencije«, održane u Antikvarijatu Ex Libris, u organizaciji Udruge PaRiter i Centra za ženske studije pri Filozofskom fakultetu u Rijeci.

Uz Barić na tribini je sudjelovao Daniel Antunović, voditelj Udruge Uzor, u okviru koje djeluje i sklonište za žrtve nasilja u obitelji, a moderirale su Ana Ajduković i Brigita Miloš.

– Za prijedloge Vlade u Saboru glasaju samo dva zastupnika više od minimalno potrebne većine od 76 zastupnika. Vladu tu održava ekstremna desnica poput Hasanbegovića, Esih, Glasnovića i pitanje je hoće li se većina raspasti na ratifikaciji Istanbulske konvencije? Što bi se dogodilo da sutra padne Vlada? Tko bi došao na vlast? To je razlog zašto konvencija još nije ratificirana, rekla je Barić.

Riječ je o dokumentu koji je potpisalo 45 članica Vijeća Europe, svi osim Rusije i Azerbejdžana, a potpisala ju je i EU kao jedinstven entitet. Dosad ju je ratificiralo 28 država, do ljeta to će učiniti 31 država, uključujući i 17 članica EU, no Hrvatska nije među njima. U izradi teksta konvencije sudjelovao je i službeni Vatikan, ističe Barić, koji ne da joj se ne protivi, već pozdravlja konvenciju i sve ono što se čini zahvaljujući njenoj ratifikaciji. Zašto su ultrakonzervativci protiv ovog dokumenta, ako laički i zdravorazumski ne bi bi trebalo biti dvojbi da se konvencija usvoji?

– Povjerenik za ljudska prava Vijeća Europe u svom pismu premijeru Plenkoviću navodi da mu je poznato da neki kritičari u Hrvatskoj smatraju da se treba boriti protiv nasilja u obitelji, ali da se ne smije dopustiti različite interpretacije pojma roda. On piše da to znači da se žene svodi na rodne stereotipe. Sve mjere u konvenciji, ističe, svode se na jačanje obitelji i obiteljskih veza. Uzrok raspada i razaranja obitelji je nasilje, a ne stereotipne uloge, koje su postojale odnekud, rekla je Barić. Jasno je, kaže, da cijela priča ultrakonzervativaca nema nikakve veze s konvencijom, niti konvencija ima veze s rodnom ideologijom.

– U tekstu konvencije na 21 stranici pojam roda spominje se tek nekoliko puta i ništa se u njoj ne skriva. Manipulacije ultrakonzervativaca toliko su strašne, da je nevjerojatno da se intelektualno moramo boriti protiv toga. Kao da vam netko o Shakespearu priča kao o starogrčkom piscu, koji je pisao horore i razvratne priče, iako je, doduše, živio u Engleskoj. Kad to sluša netko tko Shakespearea previše ne poznaje, može mu se učiniti da to ima smisla, a slična je i priča ultrakonzervativaca o ovoj konvenciji, rekla je Sanja Barić.

Daniel Antunović govorio je o nužnosti ratifikacije konvencije, osvrćući se na svoje praktično iskustvo, u kojem su hrvatski zakoni o nasilju u obitelji nedovoljno dobri i jasni, pa policija u prekršajni postupak stavlja i počinitelja i žrtvu, samo zato što se nasilnika usudila opsovati, a u većem dijelu Hrvatske postoje nedovoljno efikasni centri za socijalnu skrb, ne postoje savjetovališta i skloništa za žene niti prihosocijalni tretmani počinitelja nasilja. Sve bi se to ratifikacijom trebalo ustrojiti, a Hrvatska bi, kaže, učinila korak u pravom smjeru da se ostvari generacijski cilj smanjivanja nasilja u obitelji za 90 posto.

Autor: Andrej Petrak

Članak preuzet sa novi list.hr.

Naslovna fotografija: TinyBizz Photography

Stotine ljudi jučer je sudjelovalo na prvom Noćnom maršu u Rijeci kako bi borbeno obilježili Međunarodni dan žena i dan otpora urušavanju ženskih ljudskih prava. Marš u organizaciji Lezbijske organizacije Rijeka „LORI“, Centra za građanske inicijative Poreč i udruge PaRiter krenuo je sa Konta, preko Korza i završio na Jadranskom trgu. 

Noćni marš je započeo kratkim obraćanjem organizatorica okupljenima, kada su i iskoristile priliku kako bi naglasile da, iako je Osmi mart spomendan borbe za prava radnica koje su se prvi puta okupile na taj datum prije 160 godina kako bi zahtijevale bolje radne i životne uvjete, ta borba još uvijek nije završena.

Marš je organiziran kako bi se naglasilo da se teško izborena prava žena krše i satiru, i to od prava na kontracepciju, prava na prekid trudnoće i pravo na humani porod i medicinski potpomognutu oplodnju, kontracepciju i ginekološke usluge u sustavu HZZO-a. Nadalje, Republika Hrvatska izrazito tromo djeluje u smjeru ratifikacije Istanbulske konvencije iako je stanje i više nego alarmantno: godišnje u prosjeku dvadeset i pet žena ubije njihov sadašnji ili bivši partner, dok svakih petnaest minuta jedna žena doživi nasilje. Navedene statistike su tek vrh ledene sante, jer veliki broj žena nasilje niti ne prijavljuje radi straha od partnera, stigmatizacije, nepovjerenja u institucije i osude društva.

U zemlji u kojoj broj stanovnika/ca rapidno propada razgovara se o pravu na prekid trudnoće kao ključnom pitanju za demografiju, žene se naziva štracama i drugotnima, ali se u javni diskurs ne uvode pitanja rodno osjetljivih proračuna, dostatnog broja vrtića i škola s produženim boravkom, kao i zaštite žena od diskriminacije pri zapošljavanju i tijekom rada. “Okupile smo se kako bismo pridonijele pažnji premijeru Plenkoviću da je dosta ovakve retorike, dosta je zanemarivanja žena i njihovih života! Okupile smo se povodom Osmog marta kako bismo naglasile da želimo živjeti u kulturi nenasilja, želimo u slobodi odlučivati o svojoj reprodukciji i zahtijevamo  ravnopravnost”, poručuju sudionice marša.

Noćni marševi i okupljanja povodom Međunarodnog žena održali su se, uz Rijeku, i u Zagrebu, Splitu te Zadru.