Panseksual(nost) je spolno slijepa, a odnosi se na rodno izražavanje kao i fizičku ili emocionalnu privlačnost prema drugim osobama neovisno o njihovim mnogostrukim ili neodređenim rodnim varijetetima, onkraj raznih oblika “ženstvenosti” i “muževnosti”. Panseksualnost je privlačnost prema osobnosti osobe stavljajući spol, rod i ostala fizička obilježja na drugo mjesto.
Što Vama osobno znači živa knjižnica i zašto ste se odlučili sudjelovati u njoj?
Mjesto za širenje vidika ljudi, izlazak iz sigurne zone, borba sa prihvaćanjem i neprihvaćanjem okoline/pojedinaca, susret različitosti i osvješćivanje empatije, borba s vlastitim demonima, napraviti mali korak za veliki osobni i pokoji društveni.
S kojim se preprekama/problemima u svakodnevnom životu najčešće susrećete?
Glupim pitanjima (iako ne postoje glupa pitanja, postoje glupa u smislu bezobzirna), npr.: a šta je to, to je nešto novo, pa je l’ voliš više cure ili dečke, aha, ti si zapravo biseksualna i neodlučna… S jedne strane nemam problema sa svojim osobnim stavovima, načinom življenja i pričanja o tome javno ili manje javno, no s druge strane stalno me muči osobna sigurnost mene ili druge osobe, može li to netko iskoristiti na krivi način. Također i odgovornost prema osjećajima drugih ljudi, npr. roditelja – ne što će misliti već kako će to podnijeti, budući da su neki dosta pasivno-agresivni i emocionalno manipulirajući (ubit ću se, bolje bi bilo da si kurva…).
Zašto bi preporučili građanima da dođu u živu knjižnicu?
Da pokušaju biti otvoreni i ne osuđuju, da postavljaju pitanja pazeći na ton i energiju jer određene stvari utječu dugotrajnije. Također da budu odgovorniji nego u osnovnim školama kad su šarali po knjigama, trgali stranice i zaboravljali ih ispod kreveta, jer ožiljci (emotivni ili fizički) ostaju.