Rasprava o provođenju Građanskog odgoja u našim školama je i dalje žustra. Vidljiva je jasna diskrepancija u provođenju istog gdje s jedne strane postoje oni koji smatraju kako je hrvatskim učenicima potrebno pružiti znanja i vještine za život u društvu 21. stoljeća, dok su s pak druge strane oni koji smatraju da učenicima nisu potrebne kompetencije koje Građanski odgoj pruža. Istodobno smo i sami svjedoci društvenih problema kao što je sve učestalija manifestacija nasilja, koje u posljednje vrijeme točnije definiramo kao rodno uvjetovano s obzirom na činjenicu da nerazmjerno pogađa žene. Ovaj ozbiljan društveni fenomen su u adresirale brojne kampanje, poput #Prekinimošutnju, #Spasime, #ženeujavnomprostoru, #zaštošutimo, Milijarda ustaje, Nema opravdanja i još mnogih drugih. Iz ovoga proizlazi kako mora doći do određene promjene u načinu razmišljanja ljudi kako bi naše društvo postalo pravednije i tolerantnije, a ona se jedino može dogoditi ako se krene od školske dobi.
U hrvatskim školama se od školske godine 2019./2020. provodi se eksperimentalni program pod nazivom Škola za život sa svrhom ispitivanja primjenjivosti novih kurikuluma, a koja u svom sadržaju između ostalog uključuje i poučavanje međupredmetnih tema. Cilj provođenja ovih tema je prenijeti učenicima vrijednosti i kompetencije 21. stoljeća čime se nastoji usmjeriti na cjeloživotno učenje, a u jednu od sedam tema spada i Građanski odgoj i obrazovanje.
Kao što stoji u kurikulumu cilj poučavanja ove međupredmetne teme je osposobiti i osnažiti učenike da postani aktivni građani te im omogućiti lakše snalaženje u današnjem pluralističkom društvu. U tu svrhu usustavljene su tri glavne domene koje se obrađuju Građanskim odgojem i obrazovanjem, a to su: Ljudska prava, Demokracija te Društvena zajednica. Kod učenika se nastoje razviti vještine kritičkog mišljenja temeljeno na etičkim načelima te komunikacijske vještine važne za društvenu i političku participaciju u društvu u kojem žive.
Domena Ljudska prava odnosi se na usvajanje znanja, vještina i razvijanje stavova o dječjim i ljudskim pravima gdje učenici o njima uče na primjerima iz svakodnevnog života. Druga domena, Demokracija, uključuje stjecanje znanja o pravnom uređenju sustava te sudjelovanje učenika u stvaranju pravila koja će poštovati te razvijati jednakost i uvažavanje različitosti u društvu u kojem žive. Posljednja domena Društvena zajednica obuhvaća aktivno djelovanje učenika u zajednici gdje kroz društvenu participaciju stječu kompetencije o važnosti usklađivanja osobnih i društvenih interesa radi doprinošenja zajedničkoj dobrobiti.
Iz navedenog je vidljivo kako Građanski odgoj i obrazovanje kao takvo nastoji razviti jednu cjelovitu osobu koja će biti sposobna funkcionirati u današnjem društvu punom izazova. Naime, Građanski odgoj pruža učeniku da usvoji vještine kritičkog mišljenja, aktivne participacije te rješavanja problema koje će mu biti korisne s obzirom na neprestane promijene koje se odvijaju u današnjem društvu. Konkretno govoreći, jedan primjer snalaženja u društvenim okolnostima je i problem rodno uvjetovanog nasilja. Usvajajući znanja i vještine kroz međupredmetnu temu, učenici će biti sposobni prepoznati što je to rodno uvjetovano nasilje, argumentirati njegove učinke u društvu te prepoznati mogućnosti vlastite uloge u rješavanju istog.
Nažalost, ovakvo gledanje na poučavanje međupredmetne teme Građanskog odgoja i obrazovanja, ali i drugih tema, često je provedivo samo u teoriji jer se nadovezujući na to pojavljuju problemi koji onemogućuju pravilnu provedbu istog, a i sam kurikulum predstavlja jedan od brojnih problema. Na to se opet nadovezuje preopterećenost učenika i nastavne satnice ostalim predmetima i tako u krug. Također, jedan od problema koji se pojavljuje je i to što znatan dio posla vezan uz međupredmetne teme leži na samim nastavnicima. Oni se tako u poučavanju mogu usmjeriti na određene sadržaje koji su u skladu s njihovim privatnim stavovima i uvjerenjima, dok one koji to nisu ne uključuju u svoj nastavni plan. Teme o kojima nerado raspravljaju s učenicima su primjerice seksualna orijentacija, rodni identiteti, rodna ravnopravnost i slično. Poučavanje same međupredmetne teme, kako stoji u kurikulumu, moguće je na različite načine: obradom određenih sadržaja na nastavnim predmetima, provođenjem projektne nastave ili pak kroz sami predmet Građanskog odgoja. Isto tako dolazi i do toga da nastavnici nisu dovoljno educirani i osposobljeni za samo poučavanje ove međupredmetne teme s obzirom da nisu polazili stručna osposobljavanja pa zato ne mogu u potpunosti prenijeti učenicima sva potrebna znanja na kompetentan način. Još jedan važan aspekt povođenja Građanskog odgoja je suradnja s organizacijama civilnog društva koje mogu ponuditi učenicima uvid u stvarno stanje društvenog sustava te područja gdje postoji prostor za promijene. Upravo u tom pogledu škole podosta zaostaju i često ne uključuju organizacije u nastavni proces, a za što je jasno naznačeno u kurikulumu kao jedan od načina ostvarivanja očekivanih ishoda učenja.
Kako bi se saznalo nešto više o tome kako se provodi Građanski odgoj u našim školama, proveden je intervju s jednom učenicom srednje škole, koja je za potrebe ovog razgovora željela ostati anonimna, a koja je opisala kako se njegovo poučavanje održavalo u njenoj školi.
U nastavku slijedi provedeni razgovor:
—
Znaš li što je rodno uvjetovano nasilje? Možeš li ga opisati svojim riječima i dati neke primjere?
Nisam sigurna što je to točno. Možda neko nasilje koje nastaje na osnovi toga koji smo rod, muško ili žensko. Na primjer kada žena dobije manju plaću od muškarca, a rade isti posao; ili možda kad žene u obitelji moraju raditi ženske poslove- ono kuhati, prati, čistiti i to, a muški onda muške- nešto s alatima ili slično. A mislim da to nije u redu jer smatram da ustvari ne postoje muški i ženski poslovi, mislim da muškarci i žene mogu podjednako dobro obavljati različite poslove.
Jesi li na nastavi učila o rodno uvjetovanom nasilju, znam da ste imali građanski odgoj kao predmet? Jeste li imali kakve radionice ili nešto slično na temu rodno uvjetovanog nasilja? Smatraš li da bi učenici trebali o tome učiti na nastavi? Sjećaš li se jeste li možda pričali ili spominjali negdje dokumente koji se vežu uz rodno uvjetovano nasilje?
Da imali smo predmet građanski odgoj ali nismo tamo baš nešto učili o rodno uvjetovanom nasilju. Više smo se bavili pravima ljudi općenito, ono kako su nastala, koja su to sve prava i slično. Ali nismo ništa detaljno govorili o pravima muškaraca i žena i kako je to povezano s rodnim nasiljem pa zato ga ne mogu ni baš definirati. Mislim da nismo imali nikakve radionice vezano uz tu temu, znam da smo obilježavali onaj Dan ružičastih majica ali je to vezano više uz vršnjačko nasilje koliko se sjećam. A iskreno mislim da to baš nema velikog utjecaja na poboljšanje jer smo samo došli u rozim majicama i slikali se.
Pa mislim da treba učiti o tome u školi jer je dosta ozbiljna tema. Moglo bi se to provoditi na primjer na građanskom odgoju ili satovima razrednika, i to kroz neke radionice jer su one ležernije pa mislim da bi tako naučili nešto više o toj temi.
Pa ne sjećam se da smo baš spominjali neke dokumente. Znam da je bilo ono nešto s Istambulskom konvencijom na televiziji ali ne znam baš puno o tom. Nisam sigurna točno za što se ona zalaže, možda da se zabrani pobačaj, ili nešto u vezi s tim. Ne znam… ne sjećam se baš.
Jesi li uvidjela postojanje rodno uvjetovanog nasilja u svojoj okolini? Jesu li možda neke tvoje prijateljice, poznanice proživjele ili proživljavaju nasilje? Smatraš li da se o tome dovoljno priča?
Smatram da se takvo nasilje događa dosta često oko nas, u našem društvu i zapravo se govori se puno o tome, a mislim da bi se trebalo. Koliko ja znam ni jedna od mojih prijateljica nije doživjela neko rodno uvjetovano nasilje, ali mi ni ne pričamo baš nešto o tome. Jedino ako smo na primjer zakinute za nešto ili slično, ali vezano uz fizičko nasilje ili tak nešto ne pričamo pa onda se valjda to nikome nije ni dogodilo. Mislim znala sam čuti za neke cure da im ne znam na primjer dečki nešto brane ali opet nismo to ništa u detalje raspravljale. Da zato i mislim da se možda o tome ne priča puno jer je nekako osjetljiva tema i ljudi onda ne žele puno o tome govoriti. Pogotovo ako se nekome desi nešto takvo.
Primjećuješ li da se o nasilju govori u medijima? Primjerice u serijama, filmovima, na društvenim mrežama, ili televiziji? Prikazuje li se takvo nasilje često i što misliš o tome? Kako bi ga ti problematizirala i kakav je tvoj pogled na izvještavanje o takvom nasilju u medijima?
Mislim da se medijima govori dosta o tome, primjerice kad se izvještava o nekom nasilju nad ženama koje se dogodilo. A i u filmovima i serijama se zna dosta često pojaviti nasilje prema ženama, ne znam kad muž tuče ženu. Ili kad se žene prikazuje kao kućanice i one koje brinu o djeci, mislim da je to dosta često. Mislim da takvo prikazivanje nije uopće u redu i da bi među muškarcima i ženama trebala postojati ravnopravnost.
Na društvenim mrežama neki od influencera koje pratim govore o nasilju. Znam da je nedavno bilo ono da su stavljali potporu potpore glumicama iz Srbije koje su bile silovane. I to su najčešće objavljivale žene koje se protive nasilju i koje su bile protiv silovatelja. To mi je okej jer sam vidjela sam da su onda i neki od mojih vršnjaka dali potporu tim glumicama. Tako se dosta brzo može širiti potpora onima koji su proživjeli nasilje i na taj način se ne moraju osjećati kao da su same u svemu tome. Primijetila sam da je na Tik Toku sada dosta prisutno da si dečki lakiraju nokte pa ih onda neki osuđuju, a neki ih pak podržavaju pa mislim da bi se i to moglo uzeti kao rodno uvjetovano nasilje, ali kao prema muškarcima.
Znaš li što tvoji vršnjaci misle o nasilju koje je rodno uvjetovano? Smatraš li da ti išta možeš učiniti to jest promijeniti u tom pogledu?
Rekla bih da neki moji vršnjaci misle isto da je rodno uvjetovano nasilje problem i da nije u redu što se događa, ali postoje i oni koje za to nije previše briga. Bar se meni tako čini. Smatram da je sama ne mogu to spriječiti i da ne mogu puno napraviti da se situacija poboljša, ali misli da oni na višim autoritetima mogu. Isto tako mislim da se može dogoditi promjena s vremenom ali će to kod nas ići dosta polako.
—
Iz ovoga je moguće doći do zaključka kako je potrebno promijeniti dosadašnji pristup u poučavanju Građanskog odgoja i obrazovanja. Bilo bi izvrsno kako bi promjene u sustavu omogućile da ono postane obavezni predmet u srednjim, pa i osnovnim školama. Na taj bi način učenici stekli znanja, vještine te razvili stavove u cjelovitosti prema kurikularnom okviru. Upravo zato važnu ulogu u njegovom adekvatnom provođenju prvotno mora imati Ministarstvo znanosti i obrazovanja s resornim ministrom na čelu kao predstavnika autoriteta čija je moć promijeniti stanje u sustavu. Ministarstvo bi trebalo pružiti podršku školama kroz materijalne, kadrovske i slične resurse, stručno osposobljavanje nastavnika, a posebice kvalitetnijeg sustava u kojem će njegova provedba biti moguća. Također, moguće je prepoznati i potrebu za vanjskim vrednovanjem provođenja Građanskog odgoja i obrazovanja u hrvatskim školama od strane obrazovnih agencija kako bi se utvrdilo stvarno stanje na terenu. S obzirom da je velik dio posla na nastavnicima, ne postoje službeni podaci o tome na koji se način gradivo prezentirano učenicima i jesu li ga oni zaista usvojili prema odgojno-obrazovnim očekivanjima iz kurikuluma. Sve u svemu tema Građanskog odgoja i obrazovanja i dalje stoji kao jedan od mnogih upitnika u našem obrazovnom sustavu.
Tekst napisala: Lucija Miklić, studentica pedagogije