Beskućništvo je nešto što može pogoditi svakoga: bilo radi gubitka posla, neodrživog kredita, pokoje nepromišljene odluke, obiteljskih odnosa ili nekih drugih razloga. Predrasude s kojima se beskućnici/ce suočavaju na dnevnoj bazi variraju od relativno bezopasnih do onih koje ozbiljno narušavaju njihovu ionako nisku kvalitetu života. One vuku korijenje iz stereotipa i mitova: stereotipi, koji prate beskućnike/ce često opstruiraju pokušaje onih koji im žele pomoći jer se oni, iako svjesni problema – pronađu izgubljeni u onome što očekuju i onome što se doista događa.
Stereotip 1: Kriminalac! Lopuža!
Ovo je definitivno jedan od najopasnijih stereotipa, jer potiče strah koji imamo prema nečemu što ne shvaćamo. Radi ovog stereotipa, mnogim beskućnicima/cama nitko nikada ne pruži ruku podrške.
Stereotip 2: Prostitutka!
Beskućnica ne znači prostitutka. To su dvije različite stvari. Beskućnica je žena koja je “bez kuće” iz nekog razloga.
Stereotip 3: Sama si je kriva!
Još jedan izuzetno opasan stereotip. Kako je za svađu potrebno (minimalno) dvoje, tako je i za ovako tešku životnu prekretnicu ipak puno češće odgovorno više osoba: ako zbog ničeg drugog, onda zbog toga što se (sadašnjoj) beskućnici nije pružila ruka podrške u času kada joj je to najviše trebalo. Da društvo jednako valorizira sve svoje članove/ice, postojala bi mala šansa da se netko nađe u koži beskućnice.
Stereotip 4: Sigurno je alkoholičarka ili narkomanka! Garant je i luda!
Zloupotreba opijata je daleko od puta ka beskućništvu. Veliki postotak žena i djece živi na ulicama, a nikada nisu koristili nikakve opijate. Pitanje beskućništva je presloženo da bi se kategoriziralo na ovaj način: uzročno-posljedične veze nisu uvijek jasne i nikada nisu jednostavne.
Stereotip 5: Ma oni su samo lijeni raditi. Zato spavaju na cesti.
Koliko život može biti jednostavan kada si na cesti? Uvijek postoji mogućnost od zlostavljanja i silovanja. Pitanje “gdje ću spavati večeras, a da je suho i toplo?” nije nešto što je ljudima užitak postavljati. Svi imamo određene fiziološke i psihološke potrebe te nije izgledno da je netko “radi lijenosti” odlučio jednostavno sve to ignorirati i spavati na klupi u parku.
Znanje je najbolje oružje!
Kako bi otkrili gradite li dojam o beskućnicama isključivo na naučenim stereotipima te uz to naučili nešto novo i proširili svoje vidike, dođite u Živu knjižnicu koja će se održati 3. ožujka 2016. godine na Medicinskom fakultetu u Rijeci od 16:00 do 19:00 sati ili u Narodnu čitaonicu na Korzu na Međunaodni dan žena, 8. ožujka, od 16:00 do 19:30 sati.