- UVOD
Uređenje prava na javno okupljanje, mirni prosvjed, osobnu slobodu i slobodu kretanja, slobodu mišljenja i izražavanja misli, slobodu govora i javnog nastupa, odnosno, podredno, ograničenja istih prava i sloboda, svoja polazišta nalaze u odredbama Ustava RH i ulaze u skupinu temeljnih osobnih i političkih prava od kojih je većina derogabilna isključivo na temelju kriterija ustanovljenih Ustavom i zakonima, uz jasno definirane uvjete i primjenu temeljnog ustavnog načela razmjernosti (čl. 16. st. 2. Ustava RH) u ocjeni konstantne napetosti između osobnih sloboda i prava, s jedne strane, te javnog (društvenog) interesa s druge.
Dati odgovor i univerzalnu recepturu za svaku moguću životnu situaciju koja će za posljedicu imati konfrontaciju dvaju prethodno navedenih dobara, dakle, prava pojedinca i javnog interesa, praktički je nemoguće, iz razloga što se funkcija i svrha pravnih propisa iscrpljuje u primjeni normi na činjenično stanje, pri čemu je takva primjena, odnosno tumačenje, u bitnoj mjeri podložno poziciji i procjeni onoga tko to čini na prvoj liniji događanja, što je u domeni društvenog aktivizma i kolektivnih javnih istupa i akcija, veoma često policijski službenik u službenoj intervenciji.
Ono što policija smije ili ne smije učiniti, odnosno kakve zahvate / ograničenja prema pravima i slobodama građanina smije poduzimati ovisi primarno o prirodi službene radnje i/ili kvalifikaciji određenog ponašanja građanina od strane službene osobe, odnosno, hoće li primjerice biti riječi o provođenju policijske ovlasti provjeravanja ili utvrđivanja identiteta, prema odredbama Zakona o policijskim poslovima i ovlastima ili, pak, o postupanju povodom utvrđenja radnje nekog prekršaja, kao blažeg oblika socijalno neprihvatljivog i kažnjivog ponašanja, odnosno kaznenog djela, kao najtežeg oblika povrede društveno zaštićenih dobara.
Uputno je, stoga, pitanja odnosa sustava i vlasti naspram adresiranih prava i sloboda smjestiti u okvir pravnih propisa kojima je ista materija uređena, uz napomenu kako je u popisu i analizi pravnih izvora napravljena selekcija članaka propisa kojim se reguliraju pojedina prava i instituti mjerodavni za temu javnih okupljanja i prosvjeda.
- USTAVNOPRAVNI, ZAKONODAVNI I PODZAKONSKI OKVIR
- Ustav Republike Hrvatske (Narodne novine, broj: 56/90, 135/97, 08/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 05/14; u daljnjem tekst: Ustav RH)
– čl. 16. – ograničenje prava i sloboda i načelo razmjernosti
– slobode i prava mogu se ograničiti samo zakonom da bi se zaštitila sloboda i prava drugih ljudi te pravni poredak, javni moral i zdravlje
– svako ograničenje slobode ili prava mora biti razmjerno naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju
– čl. 22. – osobna sloboda
– čovjekova je sloboda i osobnost nepovrediva
– nikomu se ne smije oduzeti ili ograničiti sloboda, osim kada je to određeno zakonom, o čemu odlučuje sud
– čl. 24. – uhićenje i obveza obavještavanja o razlozima uhićenja
– nitko ne može biti uhićen ili pritvoren bez pisanoga, sudbenog i na zakonu utemeljenog naloga
– takav nalog mora biti pročitan i uručen uhićeniku prilikom oduzimanja slobode
– bez sudbenoga naloga policija može uz obvezu da je odmah preda sudu uhititi osobu protiv koje postoji osnovana sumnja da je počinila teško kazneno djelo određeno zakonom
– uhićena osoba mora odmah na način njoj razumljiv biti obaviještena o razlozima uhićenja te o svojim pravima utvrđenima zakonom.
– svaka se osoba koja je uhićena ili pritvorena ima pravo žaliti sudu, koji će bez odgode odlučiti o zakonitosti lišenja slobode
– čl. 32. – sloboda kretanja
– svatko tko se zakonito nalazi na teritoriju Republike Hrvatske ima pravo slobodno se kretati i birati boravište
– pravo kretanja na teritoriju Republike Hrvatske, pravo ulaska u nju i izlaska iz nje može se iznimno ograničiti zakonom, ako je to nužno radi zaštite pravnog poretka ili zdravlja, prava i sloboda drugih
– čl. 35. – pravo na zaštitu dostojanstva, ugleda i časti
– svakomu se jamči štovanje i pravna zaštita njegova osobnog i obiteljskog života, dostojanstva, ugleda i časti
– čl. 38. – sloboda mišljenja i izražavanja misli, sloboda govora i javnog nastupa
– jamči se sloboda mišljenja i izražavanja misli
– sloboda izražavanja misli obuhvaća osobito slobodu tiska i drugih sredstava priopćavanja, slobodu govora i javnog nastupa i slobodno osnivanje svih ustanova javnog priopćavanja.
– čl. 42. – pravo na javno okupljanje i mirni prosvjed
– svakom se priznaje pravo na javno okupljanje i mirni prosvjed u skladu sa zakonom
- Zakon o javnom okupljanju (Narodne novine, broj: 128/99, 90/05, 139/05, 150/05, 82/11 i 78/12; u daljnjem tekstu: ZJO)
– čl. 3. – ograničenja prava na javno okupljanje – zaštita sloboda i prava drugih ljudi, pravnog poretka, javnog morala i zdravlja
– čl. 4. – mirno okupljanje i javni prosvjed – svako organizirano okupljanje više od 20 ljudi
– čl. 5. – policija (redarstvene vlasti) su dužni štititi slobodu govora i javnog nastupa
– policija je ovlaštena spriječiti ometanje ili onemogućavanje mirnog okupljanja i javnog prosvjeda
– načelo razmjernosti u uporabi sredstava prisile
– čl. 6. – organizator mirnog okupljanja i javnog prosvjeda
– čl. 7. – prijava mirnog okupljanja i javnog prosvjeda policijskoj upravi (minimalno 5 dana prije početka održavanja)
– čl. 16. – organizator je dužan osigurati red i mir na mirnom okupljanju i javnom prosvjedu
– organizator je dužan osigurati dovoljan broj redara
– organizator obavljanje redarskih poslova može povjeriti trgovačkom društvu registriranom za obavljanje zaštitarske djelatnosti
– održavanje javnog reda i mira uz mjesto i na mjestu održavanje mirnog prosvjeda i javnog okupljanja obavlja policijska uprava
– čl. 19. – redar je od organizatora određena osoba koja obavlja poslove održavanja reda i mira
– dužan štititi sudionike mirnog okupljanja i javnog prosvjeda te imovinu
koja se nalazi na prostoru održavanja
– dužan je zadržati i odmah predati policiji sudionika mirnog okupljanja i javnog prosvjeda te osobu koja se kreće prema mjestu održavanja, a koja nosi oružje ili predmete pogodne za nanošenje oružja
– redar ima pravo:
1. pregledati osobu koja ulazi u prostor na kojem se održava mirno okupljanje i javni prosvjed te sukladno pravilima organizatora, prema potrebi privremeno oduzeti predmete pogodne za nanošenje ozljeda
2. zabraniti ulazak u prostor iz podstavka 1. ovoga stavka osobi za koju prosudi da bi mogla remetiti red i mir, a osobito osobi u stanju opijenosti
3. usmjeravati kretanje sudionika mirnog okupljanja i javnog prosvjeda
4. isključiti osobu koja remeti red i mir
5. zadržati osobu koja teže remeti red i mir i odmah je predati policiji
– čl. 21. – voditelj mirnog okupljanja – nadzire mirno okupljanje i javni prosvjed te usmjerava rad redara
– čl. 22. – ovlaštena službena osoba MUP-a (policijski službenik)
– ovlaštena je spriječiti, odnosno prekinuti mirno okupljanje i javni prosvjed ako:
1. nije prijavljen ili je zabranjen,
2. se održava na mjestu koje nije navedeno u prijavi,
3. je netko od sudionika mirnog okupljanja ili javnog prosvjeda naoružan
4. sudionici pozivaju ili potiču na rat ili uporabu nasilja, na nacionalnu, rasnu ili vjersku mržnju ili bilo koji oblik nesnošljivosti
5. redari ne mogu održavati red i mir
6. postoji zbiljska i izravna opasnost za zdravlje sudionika ili drugih osoba
7. nastupi zbiljska i izravna pogibelj od nasilja i drugih oblika ozbiljnog remećenja javnog reda i mira
- Zakon o policijskim poslovima i ovlastima (Narodne novine, broj: 76/09, 92/14 i 70/19; u daljnjem tekstu: ZPPO)
– čl. 3. – policijski poslovi – obavljaju se primjenom policijskih ovlasti
– čl. 5. – ograničenje u primjeni policijskih ovlasti i načelo razmjernosti
– čl. 13. – policijske ovlasti (pored ostalih):
– provjera i utvrđivanje identiteta osoba
– prikupljanje obavijesti od građana
– pozivanje
– dovođenje i privođenje
– privremeno ograničenje slobode kretanja
– davanje upozorenja i naredbi građanima
– uporaba sredstava prisile
– čl. 14. – policijski službenik je obvezan poštivati dostojanstvo, ugled i čast svake osobe, kao i druga temeljna prava i slobode čovjeka
– čl. 30. – provjera identiteta osobe
1. koju treba uhititi, dovesti, zadržati ili uputiti nadležnim tijelima državne vlasti,
2. od koje prijeti opasnost za druge osobe ili imovinu,
3. nad kojom se obavlja pregled, očevid ili pretraga ili se poduzimaju druge zakonom propisane radnje,
4. koja se zatekne u tuđem domu, objektu i drugim prostorima ili u prijevoznom sredstvu u kojem se obavlja pregled, očevid ili pretraga, ako je provjera identiteta potrebna,
5. koja se zatekne u prostoru ili u objektu na kojem je privremeno ograničena sloboda kretanja, ako je provjera identiteta potrebna,
6. koja prijavljuje počinjenje kaznenog djela za koje se progoni po službenoj dužnosti ili prekršaja ili počinitelje tih djela, odnosno daje obavijesti o tim djelima,
7. za koju postoje osnove sumnje da je počinitelj kaznenog djela za koje se progoni po službenoj dužnosti ili prekršaja ili da je osoba za kojom se traga,
8. koja se zatekne na mjestu počinjenja kaznenog djela za koje se progoni po službenoj dužnosti ili prekršaja,
9. za koju je iz sigurnosnih razloga nužno utvrditi identitet,
10. koja bez opravdanog razloga prikuplja podatke o štićenoj osobi, objektu ili prostoru u kojem se štićena osoba nalazi,
11. na zahtjev službenih osoba tijela državne uprave te pravne ili fizičke osobe u slučajevima postojanja okolnosti iz točke 1. – 10. ovog stavka, ili ako je vjerojatno da je ta osoba povrijedila njihovo pravo. U slučaju sumnje da bi provjereni osobni podaci mogli biti zlouporabljeni, policijski službenik ih neće ustupiti osobi koja je zatražila provjeru te će je uputiti da ih može zatražiti pisanim putem od nadležne ustrojstvene jedinice policije
– policijski službenik je dužan upoznati osobu s razlogom provjere njenog identiteta, osim ako drukčije nije propisano zakonom
– čl. 33. – utvrđivanje identiteta osobe
1. koja ne posjeduje osobnu iskaznicu ili drugu javnu ispravu s fotografijom ili se sumnja u vjerodostojnost te isprave
2. za koju postoje osnove sumnje da je sudjelovala u kaznenom djelu za koje se progoni po službenoj dužnosti ili prekršaju za koji se može izreći kazna zatvora ili se prema počinitelju primjenjuje mjera uhićenja ili mu je određena mjera smještaja u posebnoj prostoriji do prestanka djelovanja opojnog sredstva
– čl. 34. – može se uskratiti obavijest o stvarnom razlogu provjere identiteta kad se prikupljaju obavijesti o kaznenom djelu koje se progoni po službenoj dužnosti, ako bi to moglo ugroziti postizanje cilja provjere
– čl. 45. – policijski službenik bez pisane zapovijedi ili naloga privodi:
1. uhićenika i osumnjičenika,
2. osobu za koju treba utvrditi (dakle, ne provjeriti!) identitet,
3. osobu za kojom je raspisana potraga,
4. osobu koja se ne odazove pozivu policije,
5. u drugim slučajevima predviđenim zakonom (Zakon o kaznenom postupku, Prekršajni zakon).
– čl. 47. – policijski službenik je dužan osobu koju dovodi ili privodi, prije dovođenja i privođenja upoznati s razlozima poduzimanja te radnje i o pravu na obavještavanje člana obitelji ili druge osobe koju ta osoba odredi te o pravu na branitelja kada je to propisano zakonom
– čl. 51. – privremeno ograničenje slobode kretanja
– u zakonom propisanom slučaju može se privremeno ograničiti pristup ili kretanje u određenom prostoru ili objektu ili zadržati osobe radi:
1. sprječavanja počinjenja kaznenog djela za koje se progoni po službenoj dužnosti ili prekršaja,
2. pronalaženja i hvatanja počinitelja kaznenog djela za koje se progoni po službenoj dužnosti ili prekršaja za koji je propisana kazna zatvora,
3. pronalaženja i hvatanja osoba za kojima se traga,
4. pronalaženja tragova i predmeta koji mogu poslužiti kao dokaz da je počinjeno kazneno djelo za koje se progoni po službenoj dužnosti ili prekršaj za koji je propisana kazna zatvora,
5. osiguranja štićenih osoba, objekata ili prostora.
– ne smije trajati dulje od ostvarenja cilja radi kojega je ovlast primijenjena, a najdulje šest sati
– čl. 102. – radnje poduzete iz sigurnosnih razloga
– kad je to neophodno iz sigurnosnih razloga (zaštita osoba, okupljanja i dr.), policija poduzima odgovarajuće radnje primjenom policijskih ovlasti iz ovog Zakona
– iako sadržajem prilično oskudna, ova zakonska odredba otvara široki put tumačenju što se smatra ugrožavanjem sigurnosti i sigurnosnim razlozima i koje se to odgovarajuće radnje mogu primijeniti
- Pravilnik o načinu postupanja policijskih službenika (Narodne novine, broj: 89/10 i 76/15; u daljnjem tekstu: PNPPS)
– čl. 2. – predstavljanje i ophođenje policijskog službenika prema građanima
– s „gospodine ili gospođo“
– na zahtjev osobe kojoj se obraća predstavit će se pokazivanjem službene značke i službene iskaznice
– čl. 3. – razmjernost u postupanju – policijski službenik je dužan razmjerno svrsi obavljanja policijskog posla primijeniti zakonom propisanu ovlast na način na koji se s najmanje štetnih posljedica može obaviti taj posao
– čl. 49. – provjeravanje identiteta osobe
– traženjem na uvid osobne iskaznice, vozačke dozvole, putne ili druge javne isprave s fotografije izdane od strane službenog tijela
– provjera identiteta osobe koja nema kod sebe javnu ispravu može se provesti i na temelju vjerodostojnog iskaza osobe čiji je identitet provjeren
– čl. 53. – utvrđivanje identiteta osobe
1. prema osobi kojoj se identitet ne može provjeriti,
2. prema osobi koja ne posjeduje javnu ispravu na osnovau koje se može provjeriti identitet,
3. kada postoji sumnja u vjerodostojnost isprave ili iskaza osobe kojoj je identitet utvrđen, i
4. na zahtjev suda, državnog odvjetništva ili drugog nadležnog tijela
– dovođenje i privođenje:
– čl. 66. – policijski službenik će provjeriti identitet osobe koju treba dovesti ili privesti te će joj uručiti dovedbeni nalog ili zapovijed, upoznati s razlozima poduzimanja ovih mjera i pozvati je da pođe s njim
– čl. 67. – policijski službenik pregledat će osobu koju dovodi ili privodi radi pronalaženja predmeta pogodnih za napad, otpor ili samoozljeđivanje
– policijski službenik će o oduzimanju predmeta izdati potvrdu.
– čl. 68. – policijski službenik dužan je osobu koju dovodi ili privodi upoznati s pravom na obavještavanje obitelji ili drugih osoba kao i pravom na branitelja
– privremeno ograničenje slobode kretanja:
– čl. 79. – privremeno ograničenje slobode kretanja provodi se sljedećim kriminalističko taktičkim radnjama:
1. blokada
2. racija
3. potjera
4. ograničenje pristupa, kretanja ili zadržavanja u prostoru ili objektu iz sigurnosnih razloga
– čl. 80. – odluku o privremenom ograničenju slobode kretanja na određenom prostoru ili objektu donosi nadležni rukovoditelj ili osoba koju on za to ovlasti
– čl. 85. – ako postoji opasnost za život ljudi ili imovinu policijski službenik će narediti udaljenje osoba, uklanjanje stvari, ograničenje pristupa, kretanje ili zadržavanje u prostoru ili objektu, o čemu će bez odgode izvijestiti nadređenog rukovoditelja
– davanje upozorenja i naredbi gađanima:
– čl. 86. – upozorenja i naredbe moraju biti zakonite, razumljive, nedvosmislene, jasne i provedive,
– u slučaju da osoba ne postupi po naredbi policijski službenik će naredbodavnim tonom ponoviti naredbu pri čemu će joj priopćiti da će u slučaju nepostupanja po ponovljenoj naredbi, uporabiti zakonom predviđeno sredstvo prisile,
– policijski službenik upozorenja i naredbe može izdati glasom, pokretima ruku, pisanim obavijestima na displeju, tehničkim sredstvima za pojačanje zvuka i na drugi pogodan način
– čl. 87. – policijski službenik davanjem upozorenja osobi ukazuje da ona svojim ponašanjem, djelovanjem ili propuštanjem određene radnje može dovesti u opasnost svoju sigurnost ili sigurnost druge osobe ili sigurnost imovine ili do počinjenja kaznenog djela ili prekršaja, odnosno do nastanka drugih štetnih posljedica
– policijski službenik davanjem upozorenja ukazat će i na postojanje drugih izvora opasnosti
– čl. 88. – policijski službenik davanjem naredbe obvezuje osobu na određeno ponašanje, djelovanje ili propuštanje određene radnje u slučajevima utvrđenim zakonom
– policijski službenik može narediti samo ono ponašanje, djelovanje ili propuštanje određene radnje o kojima izravno ovisi izvršenje policijskog posla i to samo za vrijeme koje je nužno za obavljanje tog posla
– čl. 168. – radnje poduzete iz sigurnosnih razloga
- Prekršajni zakon (Narodne novine, broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17 i 118/18; u daljnjem tekstu: PZ)
– čl. 86. – prava uhićene ili zadržane osobe
– osoba uhićena ili zadržana pod sumnjom da je počinila prekršaj mora biti odmah upoznata o razlozima uhićenja ili zadržavanja, na njezin će zahtjev nadležno tijelo o uhićenju ili zadržavanju izvijestiti njezinu obitelj ili drugu osobu koju ona odredi, a ako se ispituje kao osumnjičenik ili okrivljenik i poučiti da nije dužna iskazivati te da ima pravo na stručnu pomoć branitelja kojeg može sama izabrati
– pod uhićenjem ili zadržavanjem se smatra svaka mjera ili radnja koja uključuje lišenje slobode osobe pod sumnjom da je počinila prekršaj
– čl. 134. – uhićenje:
– policija je ovlaštena uhititi osobu zatečenu u počinjenju prekršaja propisanog zakonom ako postoje razlozi za zadržavanje počinitelja (opasnost od bijega, opasnost od uništavanja dokaza i/ili utjecaja na svjedoke, opasnost od ponavljanje prekršaja)
– nakon uhićenja, policija je dužna:
1. odmah obavijestiti uhićenika o razlozima njegova uhićenja,
2. na traženje uhićenika u roku od 12 sati od uhićenja obavijestiti njegovu obitelj o uhićenju
3. o uhićenju obavijestiti nadležno tijelo socijalne skrbi ako je potrebno poduzeti mjere za zbrinjavanje djece i drugih članova obitelji uhićenika o kojima se on brine, a u postupku povezanim s nasiljem u obitelji obavezno odmah obavijestiti radi radi mogućeg zbrinjavanja članova obitelji oštećenih tim nasiljem.
– policija će uhićenika uz optužni prijedlog dovesti sucu ili ga pustiti na slobodu čim prestane potreba lišenja slobode, a najkasnije u roku od 12 sati od uhićenja
– policija će od uhićenika uzeti osobne i druge potrebne podatke
– ako navedeni rok za uhićenje pada izvan radnog vremena ili dežurstva suda, uhićenik će se dovesti do kraja vremena u kojemu sud radi
– ako to nije moguće zbog okolnosti uhićenja ili drugih važnih razloga, policija će uhićenika, uz pisano obrazloženje, dovesti sucu početkom radnog vremena ili dežurstva narednog dana
– u svakom slučaju, zadržavanje ne može trajati dulje od 24 sata
– nakon što mu je uhićena osoba prema stavku 3. ovoga članka dovedena, sudac je dužan odmah ispitati uhićenu osobu na navode optužnog prijedloga i na prijedlog policije ili po službenoj dužnosti obrazloženim rješenjem odlučiti o njezinu zadržavanju ili puštanju na slobodu
- Zakon o kaznenom postupku (Narodne novine, broj: 152/08, 76/09, 80/11 i 121/11 – pročišćeni tekst, 91/12, 143/12 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 56/13, 152/14, 70/17 i 126/19; u daljnjem tekstu: ZKP)
– čl. 4. – načelo razmjernosti u ograničavanju prava
– svaka radnja ili mjera ograničenja slobode ili prava utemeljena na ovom Zakonu mora biti razmjerna naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju
– Sud i druga državna tijela pri odlučivanju o radnjama i mjerama ograničenja slobode ili prava po službenoj dužnosti paze da se ne primjenjuje teža mjera ako se ista svrha može postići blažom mjerom – njihovo trajanje mora biti ograničeno na najkraće nužno vrijeme
– čl. 7. – uhićenje
– sa svakim uhićenikom i okrivljenikom mora se postupati čovječno i poštivati njegovo dostojanstvo
– uhićenik mora biti odmah:
1. na njemu razumljiv način obaviješten o razlozima uhićenja,
2. poučen da nije dužan iskazivati,
3. poučen da ima pravo na stručnu pomoć branitelja kojega može sam izabrati,
4. poučen da će nadležno tijelo, na njegov zahtjev, o uhićenju izvijestiti njegovu obitelj ili drugu osobu koju on odredi,
5. poučen o drugim pravima propisanim ovim Zakonom
– čl. 107. – uhićenje
– policija je ovlaštena uhititi:
1. osobu protiv koje izvršava dovedbeni nalog te rješenje o pritvoru ili istražnom zatvoru,
2. osobu za koju postoje osnove sumnje da je počinila kazneno djelo za koje se progoni po službenoj dužnosti, kad postoji neki od razloga za određivanje istražnog zatvora
3. osobu zatečenu u kaznenom djelu za koje se progoni po službenoj dužnosti
– čl. 108. – prava uhićenika
– prilikom uhićenja uhićeniku se mora odmah predati pisana pouka o pravima
– ako se pisana pouka nije mogla predati, policija mora uhićenika odmah upoznati na njemu razumljiv način s pravima, osim ako pouku nije sposoban shvatiti ili postoji opasnost za život ili tijelo
– ako pisana pouka nije predana uhićeniku prilikom uhićenja, uručit će mu se odmah po dolasku u službene prostorije policije
– prilikom uhićenja smije se upotrijebiti samo ona sila na koju policiju ovlašćuje posebni zakon
– o uhićenju će policija odmah obavijestiti:
1) državnog odvjetnika,
2) branitelja, člana obitelji ili drugu osobu koju uhićenik odredi,
3) nadležno tijelo socijalne skrbi ako je potrebno poduzeti mjere za zbrinjavanje djece i drugih članova obitelji uhićenika o kojima se on brine,
4) skrbnika ako je uhićenik lišen poslovne sposobnosti,
5) roditelja ili skrbnika ako je uhićenik dijete.
– nakon predaje pouke policija će pitati uhićenika je li pouku razumio – ako uhićenik izjavi da nije razumio pouku, policija će ga o njegovim pravima poučiti na njemu razumljiv način.
– uhićenik ima pravo slobodnog, neometanog i povjerljivog razgovora s braniteljem čim je izabrao branitelja, odnosno čim je donesena odluka o imenovanju branitelja, a prije ispitivanja u trajanju do trideset minuta
– ako uhićenik nema izabranog branitelja ili on ne može doći, mora mu se omogućiti da uzme branitelja s liste dežurnih odvjetnika Hrvatske odvjetničke komore.
– ako uhićenik izjavi da ne želi uzeti branitelja, policijski službenik dužan ga je upoznati na jednostavan i razumljiv način sa značenjem prava na branitelja i posljedicama odricanja od tog prava
– odricanje od prava na branitelja mora biti izričito, nedvosmisleno i u pisanom obliku
– uhićenik može, dok traje uhićenje, komunicirati barem s jednom trećom osobom po svom izboru
– ovo se pravo može ograničiti samo ako je to nužno radi zaštite interesa postupka ili drugih važnih interesa
– ČL. 108.a – pouka o pravima uhićenika sadrži obavijest o:
1. razlozima uhićenja i osnovama sumnje
2. pravu da nije dužan iskazivati,
3. pravu na branitelja po vlastitom izboru ili na branitelja postavljenog s liste dežurnih odvjetnika,
4. pravu na tumačenje i prevođenje sukladno članku 8. ovog Zakona,
5. pravu da se na njegov zahtjev o uhićenju izvijesti obitelj ili druga osoba koju on odredi,
6. pravu stranog državljanina da će na njegov zahtjev o uhićenju odmah biti obaviješteno nadležno konzularno tijelo ili veleposlanstvo te će mu se s njima bez odgađanja omogućiti kontakt (članak 116. ovoga Zakona),
7) pravu na uvid u spis predmeta sukladno odredbama ovog Zakona,
8) pravu na hitnu medicinsku pomoć,
9) tome da lišenje slobode od trenutka uhićenja do dovođenja sucu istrage može trajati najdulje 48 sati, a za kaznena djela za koja je propisana kazna zatvora do jedne godine najdulje 36 sati.
– uhićenik ima pravo zadržati pouku o pravima za vrijeme lišenja slobode
- Zakon o osobnoj iskaznici (Narodne novine, broj: 2/15 i 42/20; u daljnjem tekstu: ZOI)
– čl. 16. – punoljetna osoba dužna je imati kod sebe osobnu iskaznicu i dati je na uvid osobama koje su na temelju posebnih propisa u obavljanju poslova iz svoje nadležnosti ovlaštene izvršiti uvid u osobnu iskaznicu radi utvrđivanja ili provjere identiteta nositelja osobne iskaznice
– čl. 29. – novčanom kaznom od 200,00 kuna kaznit će se za prekršaj osoba
koja kod sebe nema osobnu iskaznicu ili je odbije dati na uvid ovlaštenim osobama
- Zakon o policiji (Narodne novine, broj: 34/11, 130/12, 89/14, 151/14, 33/15, 121/16 i 66/19; u daljnjem tekstu: ZP)
– čl. 5. – pritužba na rad policijskog službenika
– fizička ili pravna osoba koja smatra da su djelovanjem ili propuštanjem djelovanja policijskog službenika u primjeni policijskih ovlasti povrijeđena njezina prava i slobode ima pravo MUP-u podnijeti pritužbu u roku od 30 dana od dana saznanja za povredu
– čl. 5.a – rokovi i pravo podnošenja prigovora na obavijest
– pritužbu razmatra rukovoditelj ustrojstvene jedinice MUP-a u kojoj je raspoređen policijski službenik na kojeg se pritužba odnosi ili policijski službenik kojeg on ovlasti, radi utvrđivanja činjeničnog stanja
– obveza je rukovoditelja obavijestiti podnositelja pritužbe o utvrđenom činjeničnom stanju i poduzetim mjerama u roku od 30 dana od dana primitka pritužbe
– podnositelj pritužbe nezadovoljan sadržajem obavijesti može u roku od 15 dana od dana primitka obavijesti, podnijeti prigovor ustrojstvenoj jedinici nadležnoj za unutarnju kontrolu MUP-a koja je obvezna podnositelju prigovora odgovoriti u roku od 30 dana od dana primitka prigovora
– čl. 5.b – povjerenstvo za rad po pritužbama
– ako podnositelj pritužbe u roku od 15 dana od primitka odgovora ustrojstvene jedinice za unutarnju kontrolu izrazi nezadovoljstvo postupkom provedenih provjera i sadržajem odgovora, spis predmeta bez odgode dostavlja se na rješavanja Povjerenstvu za rad po pritužbama o čemu se obavještava podnositelja pritužbe
– čl. 5.e – postupak po pritužbi sukladno odredbama ovoga Zakona ne isključuje korištenje drugih pravnih sredstava za zaštitu prava i sloboda
– čl. 31. – policijski službenik dužan je poštivati dostojanstvo, ugled i čast svake osobe kao i druga temeljna prava i slobode čovjeka
– čl. 115. – odgovornost za štetu
– za štetu koju policijski službenik počini trećim osobama u službi ili u svezi sa službom odgovara Republika Hrvatska, osim ako se dokaže da je šteta posljedica zakonite primjene policijskih ovlasti
- Zakon o privatnoj zaštiti (Narodne novine, broj: 16/20; u daljnjem tekstu: ZPZ).
– čl. 5. – djelatnost privatne zaštite, između ostalog, obuhvaća zaštitu mirnih prosvjeda, sportskih natjecanja i javnih okupljanja
– čl. 45. – ovlasti osoba kojima je izdano dopuštenje za obavljanje poslova tjelesne zaštite su:
1. provjera identiteta osoba
2. davanje upozorenja i naredbi
3. privremeno ograničenje slobode kretanja
4. pregled osoba, predmeta i prometnih sredstava
5. osiguranje mjesta događaja
6. uporaba sredstava prisile
– sredstva prisile su: tjelesna snaga, raspršivači dozvoljenih neškodljivih tvari, sredstva za vezivanje (lisice ili druga prikladna sredstva), zaštitarski pas i vatreno oružje
– čl. 46. – provjera identiteta osoba
– čuvar, zaštitar i zaštitar specijalist prilikom obavljanja poslova tjelesne zaštite mogu provjeriti identitet osobe:
1. prilikom boravka u štićenom objektu ili prostoru, ulaska u štićeni objekt ili prostor i izlaska iz štićenog objekta ili prostora te unutar perimetra javne i druge štićene površine
2. koja se zatekne u prijevoznom sredstvu koje ulazi u štićeni objekt ili prostor ili izlazi iz štićenog objekta ili prostora te javne i druge štićene površine
3. koja se zatekne na prostoru na kojem je privremeno ograničena sloboda kretanja
4. koja se zatekne u izvršenju kaznenog djela ili prekršaja
5. po zapovijedi policijskog službenika
– provjera identiteta osobe provodi se uvidom u njezinu osobnu iskaznicu ili uvidom u drugu javnu ispravu s fotografijom
– ako osoba odbije dati na uvid javnu ili drugu ispravu ili odbije bilo kakvu komunikaciju i suradnju kojom se može utvrditi njezin identitet, čuvar je dužan o tome odmah obavijestiti zaštitara ili zaštitara specijalista, a zaštitar i zaštitar specijalist ovlašteni su odmah privremeno ograničiti slobodu kretanja osobi i pozvati policiju
– čl. 47. – naredbe i uporaba sredstava prisile
– čuvar, zaštitar i zaštitar specijalist upozorit će osobu koja u štićenom objektu ili prostoru svojim ponašanjem, djelovanjem ili propuštanjem dužne radnje može dovesti u opasnost svoju sigurnost ili sigurnost druge osobe ili sigurnost imovine ili ako se opravdano očekuje da bi ta osoba mogla počiniti ili izazvati drugu osobu da počini kazneno djelo ili prekršaj
– Naredba se izdaje radi:
1. otklanjanja opasnosti za život i osobnu sigurnost štićenih osoba
2. otklanjanja opasnosti za štićenu imovinu
3. sprječavanja izvršenja kaznenih djela i prekršaja, hvatanja njihovih počinitelja i osiguranja tragova tih djela koji mogu poslužiti kao dokaz
4. održavanja reda i mira i uspostavljanja narušenog reda i mira u štićenom objektu i prostoru
5. zaprječivanja pristupa ili zadržavanja na prostoru ili objektu koji se štiti
– upozorenja i naredbe daju se usmeno ili pisano, pokretima i postavljanjem tijela (pokazivanjem ruku i sl.)
– zaštitar i zaštitar specijalist će nakon izdavanja naredbe upozoriti osobu da će u slučaju nepostupanja po naredbi upotrijebiti zakonom predviđeno sredstvo prisile
– ako osoba ne postupi po izdanoj naredbi, zaštitar i zaštitar specijalist će upotrijebiti zakonom predviđena sredstva prisile, a čuvar će zatražiti postupanje zaštitara, zaštitara specijalista ili policijskih službenika
– čl. 49. – pregleda osoba i predmeta
– čuvar, zaštitar i zaštitar specijalist ovlašteni su obavljati pregled osoba, predmeta koje osoba sa sobom nosi i prometnog sredstva, prilikom ulaska u štićeno područje i izlaska iz štićenog područja, radi pronalaska predmeta koji mogu biti predmet kaznenog djela ili prekršaja, koji su namijenjeni kao sredstvo za izvršenje kaznenog djela ili prekršaja ili predmeta koji se mogu koristiti za uništenje i oštećenje objekta koji se štiti i predmeta podobnih za napad ili samoozljeđivanje
– čuvar, zaštitar i zaštitar specijalist ovlašteni su obavljati pregled osoba, predmeta koje osoba sa sobom nosi i prometnog sredstva kada je to nužno radi sigurnosti osoba i imovine u štićenom objektu i prostoru
– pregledom osobe smatra se uvid u sadržaj odjeće i obuće
– pregledom prometnog sredstva u smislu stavka 1. ovoga članka smatra se pregled svih otvorenih i zatvorenih prostora prometnog sredstva i predmeta koji se prevoze i dokumenata na osnovi kojih se predmeti provoze
– pregled predmeta koje osoba nosi sa sobom obuhvaća pregled predmeta koje su kod osobe ili u njezinoj izravnoj blizini ili predmeta osobe po čijem se nalogu u njezinoj pratnji oni prevoze
– pregled osoba mora obaviti osoba istog spola, osim slučajeva kada je prijeko potrebno žurno pregledati osobe radi sumnje u posjedovanje oružja ili predmeta podobnih za napad
– o privremenom ograničenju slobode kretanja i razlozima za primjenu te ovlasti bez odgode će na pogodan način izvijestiti policiju, nakon čega će čuvar, zaštitar i zaštitar specijalist postupiti po zapovijedi policije
– pregled osoba i predmeta čuvar, zaštitar i zaštitar specijalist mogu obaviti vizualno, dodirom, uvidom u sadržaj ili korištenjem tehničkih sredstava (ogledalo, detektor i sl.)
– čuvar, zaštitar i zaštitar specijalist će prije pregleda sadržaja odjeće i obuće, predmeta koje osoba nosi sa sobom i njezina prometnog sredstva zatražiti od osobe da omogući obavljanje pregleda
– ako osoba koja izlazi iz štićenog prostora odbije obavljanje pregleda, čuvar će narediti osobi da ne napušta štićeni prostor odnosno zaštitar i zaštitar specijalist će privremeno ograničiti slobodu kretanja osobi nakon čega će se zatražiti postupanje policijskih službenika
– ako osoba koja ulazi u štićeni prostor odbije obavljanje pregleda, čuvar, zaštitar i zaštitar specijalist neće joj dopustiti ulazak u štićeni prostor
– čl. 86. – u obavljanju poslova privatne zaštite čuvar, zaštitar i zaštitar specijalist moraju nositi iskaznicu istaknutu na vidljivu mjestu i okrenutu tako da se vidi fotografija osobe te na radnome mjestu imati valjani radni nalog koji im je dužan izdati poslodavac
– iznimno od stavka 1. ovoga članka, čuvar, zaštitar i zaštitar specijalist koji obavljaju poslove privatne zaštite u građanskoj odjeći ne moraju nositi službenu iskaznicu istaknutu na vidljivu mjestu, ali su je dužni zajedno s radnim nalogom imati uza sebe
– čl. 87. – ako rade u građanskoj odjeći, čuvari, zaštitari i zaštitari specijalisti dužni su prije korištenja ovlasti pokazati iskaznicu osobi nad kojom se primjenjuje ovlast
– iznimno čuvari, zaštitari i zaštitari specijalisti ne moraju pokazivati iskaznicu ako okolnosti upućuju na to da bi takav postupak spriječio i umanjio svrhu zaštite
- PITANJA I ODGOVORI
Odgovori na pitanja koja slijede općenite su naravi, podložni adaptaciji i interpretaciji konkretne situacije i odnosa, međutim, mogu davati smjernice u promišljanju, organiziranju i realiziranju konkretne prosvjedne akcije u cjelini, odnosno reagiranja pojedinca za slučaj službene intervencije. Inače, problem davanja egzaktnih i uvijek primjenjivih recepata, kao prilog ovoj Kuharici, jest nužna kontekstualizacija situacije o kojoj se raspravlja i tumačenja propisa koji se na istu odnosi pa je utoliko i domet primjenjivosti recepture (savjeta) ograničen i promjenjiv. Naime, osnovni princip nomotehnike (tehnike pisanja zakonskih tekstova) jest da norma bude maksimalno precizna (čime joj se praktički sužava polje primjene), ali isto tako i primjenjiva na neograničen broj životnih situacija, stoga, je u primjeni određenog zakona izbjeći tumačenje smisla, dosega i sadržaja pojedinog zakonskog pojma ili instituta gotovo nemoguće.
Primjerice, ukoliko je određena ovlast redara na javnom okupljanju vezana uz ‘procjenu opasnosti narušavanja javnog reda i mira’, kategorije kao što su ‘procjena opasnosti’ i ‘javni red i mir’, zahtijevaju nužno tumačenje sadržaja pojmova da bi se ista norma, a onda i ovlast redara uopće mogli primijeniti. Tako bi u redovnim okolnostima glasno izvikivanje prosvjednih parola na ulici lako moglo ući u kategoriju narušavanja javnog reda i mira i, prema tome, u biće radnje prekršaja iz Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, no, isto bi takvo ponašanje u kontekstu organiziranog, uredno prijavljenog javnog prosvjeda teško bilo podložno ikakvim sankcijama, dapače, prije bi se moglo nazvati osnovnim instrumentom javnog prosvjedovanja.
U svakom je slučaju ključ dobre akcije ostati pribranim, mirnim i nenasilnim u svim aspektima planiranja i djelovanja, ali isto tako ustrajnim u pozivanju na svoja osnovna zakonska prava u određenoj situaciji, kolikogod s druge strane postojao zid nerazumijevanja, legitimiteta sile i uskrate temeljnih informacija od strane službene osobe koja je u danom trenutku i danoj situaciji prvi i jedini primjenitelj tih istih zakona.
- Smiju li me legitimirati redari na prosvjedu?
Prema trenutno važećoj zakonskoj regulativi točan bi odgovor mogao biti i ne i da. Naime, prema čl. 19. Zakona o javnom okupljanju, redar, nazovimo ga amater, koji je određen od strane organizatora mirnog prosvjeda i javnog okupljanja, a nije u profesionalnom radnom odnosu zaštitara i kao takav angažiran u osiguranju određenog skupa, nema ovlaštenje provjere identiteta osoba (za popis njegovih ovlasti vidjeti dio II. 2. čl. 19. ovog rada). S druge, pak, strane, ukoliko je riječ o profesionalnom zaštitaru u izvršavanju naloga poslodavca (zaštitarske službe), angažiranim od strane organizatora mirnog okupljanja i javnog prosvjeda, odgovor bi bio potvrdan, obzirom je takva ovlast uređena čl. 46. Zakon o privatnoj zaštiti.
- Smiju li me redari na prosvjedu udaljiti od mjesta događanja?
Smiju, no, za takvu radnju moraju biti ispunjeni određeni uvjeti, s time da za slučaj nepostupanja po traženju redara, oni nisu ovlašteni primjenjivati silu, već se obratiti policijskim službenicima koji osiguravaju mirno okupljanje i javni prosvjed i uputiti ih na potrebu udaljenja određene osobe. Redar je ovlašten zabraniti ulazak u prostor na kojem se održava mirno okupljanje i javni prosvjed osobi za koji prosudi da bi mogla remetiti javni red i mir, a osobito u stanju opijenosti, zatim, ovlašten je isključiti osobu koja remeti javni red i mir, a osobu koja teže remeti javni red i mir ovlašten je i zadržati i odmah predati policiji.
- Smiju li mi redari na prosvjedu oduzeti nešto moje (transparent, …)?
Odgovor na ovo pitanje ovisi o karakteristikama predmeta koji bi mogao biti predmetom interesa. Redari su načelno ovlašteni pregledati osobu i njihove stvari te privremeno oduzeti predmete pogodne za nanošenje ozljeda pa, prema tome, osobne stvari, transparenti (ako prema svojstvima ne predstavljaju opasan predmet sličan oruđu) ne bi ulazile u kategoriju predmeta podložnih oduzimanju.
- Koliko dugo nas smiju policajci držati u postaji bez da nam daju mogućnost da: jedemo, pijemo, koristimo mobitel, javljamo našim bližnjima gdje smo… i bez da nam kažu zašto smo dovedene u postaju?
Ograničavanje prava na slobodu kretanja, o čemu je svakako riječ kod svih službenih radnji uhićenja, dovođenja, privođenja i zadržavanja, odnosno pravila postupanja kod takvih radnji primarno ovise o razlozima postupanja službene osobe. Kao što je to detaljnije razloženo u dijelu rada pod II. i navođenja zakonskih članaka pojedinih zakona kojima se uređuju isti pojmovi (Zakon o policijskim poslovima i ovlastima, Prekršajni zakon, Zakon o kaznenom postupku), različita su prava građanina, a isto tako i ovlasti policije, ovisno o tome je li riječ o radnji dovođenja u postaju radi poduzimanja određenog policijskog posla i ovlasti ili, pak, o postupanju prema počinitelju prekršaja i kaznenog djela. Očekivati da će policijski službenik u realnom vremenu informirati osobu o razlogu postupanju na cesti, prilično je neživotno, međutim, svakako je pravo građanina kojemu je ograničena sloboda kretanja da bude informiran o razlozima ograničenja slobode i svom pravnom statusu čim bude doveden u policijsku postaju. Ukoliko nije u statusu uhićenika (što bi značilo da policija nema sumnje da je počinitelj kaznenog djela ili prekršaja), tada je osoba u statusu građanina pa, stoga, policija ne bi bila ovlaštena osobi oduzimati predmete, osobne dokumente, sredstva za komunikaciju i sl., obzirom da građanin nakon davanja obavijesti policiji (čak i ukoliko uskrati dati obavijest) može slobodno otići iz postaje. S druge strane, ukoliko osoba ima status uhićenika, tada minimalno ima temeljna prava na obaviještenost definirana Prekršajnim zakonom i Zakonom o kaznenom postupku, i to bez odgode: pravo na obaviještenost o razlozima uhićenja, pouku o tome da nije dužna iskazivati, da ima pravo na stručnu pomoć branitelja te pravo da se o uhićenju na njezin zahtjev izvijesti obitelj ili druga osoba koju ona odredi u roku od 12 sati (kod uhićenja u kaznenom postupku, za vrijeme dok traje uhićenje, osoba ima pravo komunicirati s jednom trećom osobom po svom izboru). Postoje i druga, detaljnije razrađena prava uhićenika koja svojim opsegom i ciljanim interesom nadilaze svrhu ovog rada pa se, stoga, neće posebno navoditi. Koliko dugo osoba smije biti zadržana u postaji ovisi o tome o kojoj je protupravnosti riječ (kaznenom djelu ili prekršaju), odnosno što od daljnjih radnji policija ima namjeru činiti s osobom (puštanje na slobodu ili dovođenje na sud kod dežurnog suca u prekršajnom postupku; predaja pritvorskom nadzorniku, dovođenje na ispitivanje kod državnog odvjetnika, odnosno dovođenje kod suca istrage radi određivanja istražnog zatvora u kaznenom postupku). Za potrebe ovog rada možemo rezimirati da je vrijeme maksimalnog zadržavanja kod policije u prekršajnom postupku 12 sati, nakon čega je policija osobu, ako je s optužnim prijedlogom ne dovodi na sud, dužna pustiti na slobodu (iznimno, ukoliko je riječ o potrebi dovođenja na sud izvan radnog vremena suda, tada je maksimalno zadržavanje 24 sata, ali takvo produženo zadržavanje mora biti opravdano i posebno pisano obrazloženo). Rokovi maksimalnog trajanja zadržavanja kod policije za potrebe provođenja kaznenog postupka, a prije dovođenja sucu istrage radi određivanja istražnog zatvora, iznose 48 sati od trenutka uhićenja, odnosno 36 sati od trenutka uhićenja ukoliko je riječ o kaznenim djelima za koja je zapriječena kazna zatvora u trajanju do jedne godine (u navedenim rokovima osoba mora biti i ispitana kod državnog odvjetnika).
- Trebamo li uvijek nakon legitimiranja ili dovođenja u postaju ili zadržavanja u istoj tražiti papir/potvrdu?
Građanima, u najmanju ruku, pripada pravo na informiranost od strane sustava u svakoj situaciji međuodnosa pojedinca i sustava, a posebice u slučaju bilo kakvog ograničavanja temeljnih osobnih prava i sloboda. Kod radnje ‘legitimiranja’, odnosno provjere i utvrđivanja identiteta policija nije u obvezi izdavati nikakvu potvrdu, no, za slučaj zadržavanja u policijskoj postaji uz ograničavanje slobode kretanja, svakako inzistirati na izdavanju potvrde (obično je riječ o ‘Izvješću o uhićenju i dovođenju’).
- Smijemo li odbiti otići s policijom u slučaju da nam vide lica i imamo osobne?
Pitanje je dosta neodređeno, ali ukoliko je riječ o radnji urednog provjeravanja identiteta osobe na licu mjesta (što je podložno interpretaciji kada je riječ o bilo kakvom kostimiranju i/ili izmjeni izgleda osobe, radi čega bi trebalo pristupiti radnji utvrđivanja identiteta u policijskoj postaji), a osoba posjeduje osobnu iskaznicu ili drugu javnu ispravu s fotografijom, nema potrebe za bilo kakvim odlaskom u policijsku postaju pa se, utoliko, osoba ima pravo usprotiviti daljnjem postupanju policije. Ukoliko policija i dalje inzistira na odlasku u postaju, tada je nužno inzistirati na pojašnjenju statusa u kojemu se osoba nalazi (uhićenika), kao i razlozima za postupanje policije.
- Koliko ljudi je javno okupljanje i gdje stoji taj podatak?
Čl. 4. st. 1. Zakona o javnom okupljanju definira da se mirnim okupljanjem i javnim prosvjedom smatra svako organizirano okupljanje više od 20 ljudi, koje se održava radi javnog izražavanja i promicanja političkih, socijalnih i nacionalnih uvjerenja i ciljeva. Međutim, nužno je uputiti i na postojanje ‘drugih oblika okupljanja’ iz čl. 33. Zakona o javnom okupljanju za koje načelno ne postoji obveza prijavljivanja, no, postoji iznimka u smislu obveze prijavljivanja pojedinih oblika okupljanja (48 sati prije održavanja), koji obzirom na predmnijevani broj sudionika (zakonom neodređen broj, ali svakako manji od 20) ili narav okupljanja, zahtijevaju poduzimanje posebnih sigurnosnih mjera izvan redovite djelatnosti mjesno ovlaštene policijske uprave. Ovakva ‘otvorena’ norma ostavlja prilično široki prostor tumačenju policije o (ne)dozvoljenosti određenog neprijavljenog okupljanja.
- Kako izgleda legalno privođenje? Moramo li dobiti zapisnik i potpisati ga, koliko dugo nas smiju zadržati bez zapisnika i smiju li uopće?
Odgovor na ovo pitanje detaljno je izložen kod odgovora na pitanje pod 4.
- Ima li službena osoba (policajac) pravo me privesti bez očitog razloga i objašnjenja? Kao pješakinju na ulici. Koje su posljedice ukoliko se oduprem?
Policajac nema takvo pravo. O razlozima bilo kakve službene, policijske radnje, prema odredbama Zakona o policijskim poslovima i ovlastima i Pravilnika o načinu postupanja policijskih službenika, službena osoba dužna je obavijestiti građanina o razlozima poduzimanja takve radnje pa tako i radnje provjere identiteta, a pogotovo radnje kojom se suštinski ograničava sloboda kretanja. Ukoliko se na traženje građanina ne dobije valjani razlog poduzimanja službene radnje, građanin je ovlašten usprotiviti se. Kakve bi bile posljedice takve situacije, teško je jednoznačno odgovoriti, no, izvjesna bi bila uporaba sredstava prisile (nakon upozorenja). Po izvršavanju takve radnje, građanin može propitivati opravdanost i zakonitost takvog postupka prema odredbama Zakona o policiji (o ovoj temi konkretnije u dijelu II. 8. ovog rada).
- Možemo li se pridružiti skupu sa suprotnim porukama od onih koje izražava ’originalni’ skup i o kome to ovisi (redarima, policiji)?
U teoriji da, no, prilično je izvjesno da bi to redar javnog prosvjeda, odnosno policijski službenik koji osigurava javni prosvjed, mogao kvalificirati kao potencijalni rizik za narušavanje javnog reda i mira, odnosno razlog za moguću eskalaciju nasilja i ugrožavanje sigurnosti sudionika i drugih građana. Kao što je već rečeno, stvar je konkretne situacije i procjene redara, odnosno policijskog službenika.
- Imamo li pravo odbiti odlazak u policijsku stanicu ako nam nije jasno dan razlog i obrazloženje zašto me se privodi, uz jasno citiranje zakona? Je li to trenutak u kojem se treba pozvati odvjetnika/icu i zatražiti pravnu zaštitu?
Dijelom je na ovo pitanje odgovoreno pod 4. i 9., no, sažeto rečeno, policija je dužna obrazložiti građanima pojasniti svoje postupanje, a pogotovo odvođenje u policijsku postaju, pri čemu se svako ograničenje slobode ima smatrati uhićenjem, što implicira određena prava građanina, između ostalih i pravo na branitelja, odnosno pravo na obavještavanje obitelji ili treće osobe po izboru uhićenika.
- I jedno ovako filozofsko pitanje (a možda i nije?) – koja (ili kakva) postupanja policije se u situacijama prekida javne akcije, izvođenja performansa ili jednostavno stajanja na ulici definira kao represivno i kršenje ljudskih prava i zakona?
Pitanje jest i filozofsko i praktično, no, precizno je odgovoriti veoma teško, osim generalno i uopćeno. Naime, osnovni aparat policije, kao tijela prevencije i represije, jest, u krajnjoj liniji, prisila koja emanira iz zakonskih odredbi, u prvom redu, Zakona o policijskim poslovima i ovlastima. Ukoliko policija ocijeni određenu akciju rizikom u trenutku realizacije, vrlo vjerojatno će je, unatoč protivljenju, i prekinuti upravo argumentom i primjenom sredstava prisile. Ono što se može propitivati post festum jest opravdanost i zakonitost poduzimanja službene radnje kroz institute Zakona o policiji (pravo pritužbe i prigovora), odnosno, za slučaj flagrantnog kršenja ustavnih prava, moguće i u mediju kaznenog postupka protiv određenog policijskog službenika zbog kaznenog djela povrede prava na okupljanje i prosvjed iz čl. 128. Kaznenog zakona ili nekog drugog kaznenog djela protiv službene dužnosti. Prema tome, teško je definirati postupanje koje je a priroi represivno i predstavlja kršenje ljudskih prava, osim da se kaže da je riječ o postupanjima kojima nedostaje legalitet (jer nemaju podlogu u zakonskoj ili podzakonskoj odredbi) ili legitimitet (jer ne postoji životno i razumsko opravdanje ograničenja prava).
- Postoje li radnje koje policija ni u kojem slučaju ne bi smjela poduzimati i za to ih se može pozvati na odgovornost i tražiti sankcije?
Stvar je praktičnog i tehničkog načina provedbe ovlaštenja i temeljnih zadaća policije na temelju odredbi, u prvom redu, Zakona o policijskim poslovima i ovlastima, ali i drugih zakona na koje se upućuje u dijelu pod II. ovog rada. Načelno, policija ima široko definiran krug policijskih poslova i isto tako široko dodijeljen broj i opseg ovlasti, no, u realizaciji su ograničeni legitimnim (razumskim) ciljem postupanja. Ukoliko razgovaramo o praktičnim situacijama intervencija prilikom javnih prosvjeda, tu vrlo izvjesno nailazimo na problem primjene zakonskih i podzakonskih odredbi koje, s jedne strane ovise o profesionalnoj etici svakog policijskog službenika u određenoj situaciji (nažalost i o osobnom uvjerenju, opredjeljenju i svjetonazoru), a s druge strane o nalogu nadređenih u hijerarhijskom sustavu policije.
- Koji zakoni nas štite u takvim slučajevima, dakle kada policija krši naša prava na javno okupljanje, javno djelovanje i boravak u javnom prostoru?
Ovo je pitanje detaljno razrađeno pod dijelom II. ovog rada, no, primarno je riječ o zakonskim i podzakonskim propisima koji reguliraju zadaće i ovlaštenja policije, ali isto tako i prava adresata službenih radnji policije – građana. Dakle, Zakon o javnom okupljanju, Zakon o policijskim poslovima i ovlastima, Pravilnik o načinu postupanja policijskih službenika, Prekršajni zakon, Zakon o kaznenom postupku, Zakon o policiji, ali čitav niz drugih propisa koji parcijalno i fragmentarno uređuju relacije pojedinca i sustava.
- Kako sročiti prosvjedne poruke? U smislu što je važno uzeti u obzir da se ne kvalificira kao ad hominem napad i da nije utuživo.
Na ovo je pitanje teško konkretno odgovoriti. Generalno bi valjalo reći da je granica slobode misli i izražavanja tamo gdje počinje sloboda drugog čovjeka, odnosno ugrožavanje iste slobode. Svakako su zabranjeni svi oblici pozivanja ili poticanja na rat ili uporabu nasilja, na nacionalnu, rasnu ili vjersku mržnju ili bilo koji oblik nesnošljivosti. To je konačno i ustavna odredba. No, s druge strane, i prosvjedne poruke koje ne krše prethodno istaknute civilizacijske dosege i kriterije, mogu biti predmetom privatnih tužbi u kaznenom postupku za kaznena djela protiv časti i ugleda (uvreda i kleveta), odnosno tužbi za naknadu štete u parničnom postupku zbog povrede prava osobnosti, no, to isključivo ovisi o inicijativi adresata određene poruke, odnosno onoga na koga se ona odnosi i u takve se stvari javna tijela, postupajući po službenoj dužnosti, neće miješati. Teško je, stoga, dati uputu o načinu sastavljanja prosvjednih poruka, ali promišljati o kriterijima humora, satire i povjerljivih izvora informiranja o činjenicama koje su u bazi prosvjedne poruke, bilo bi svakako preporučljivo.
- Što se dešava ako nastavljamo akciju po planu iako nas je zaustavila policija?
Vjerojatno slijedi primjena sredstava prisile i uhićenje zbog prekršaja iz čl. 23. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.