Na pariškom Maršu solidarnosti sa žrtvama nedavnih terorističkih akcija, koje su započele napadom na redakciju satiričnog tjednika Charlie Hebdo, a koji se održao u nedjelju, sudjelovalo je više od milijun ljudi, no i brojni državnici i visokopozicionirani političari, njih preko 50. Među njima, u maršu koji je uz solidarnost s žrtvama, posvećen i slobodi govora (pogotovo u medijima), našle su se i neke osobe kojima ovdje, u najmanju ruku, nije bilo mjesto. U nastavku pročitajte tko su oni i što rade kada ne marširaju Parizom…
- Kralj Abdullah od Jordana, koji je prošle godine osudio palestinskog novinara na 15 godina zatvora uz težak rad
- Premijer Turske Ahmet Davutoglu, koji je zatvorio više novinara nego u bilo kojoj drugoj zemlji na svijetu
- Premijer Izraela Benjamin Netanyahu, čije oružane snage su prošle godine ubile 7 novinara u Palestini (više novinara je prošle godine umrlo samo još u Siriji)
- Egipatski ministar vanjskih poslova Sameh Shoukry. Podsjetimo, trojica novinara Al Jazeere su zatvorena u Egiptu više od godinu dana, nakon što su lažno optuženi a zatim i proglašeni krivima za pomaganje zabranjenoj Muslimanskoj braći. Dvoje novinara osuđeno je na sedam godina, a jedan novinar na deset godina zatvora.
- Sergej Lavrov, ministar vanjskih poslova Rusije, koja je prošle godine osudila novinara zbog „vrijeđanja vladinog službenika“
- Ministar vanjskih poslova Alžira Ramtane Lamamra, države koja je bez suđenja na 15 mjeseci zatvorila radijskog novinara, jer je navodno pomogao novinskom uredniku u bijegu iz zemlje. Taj urednik si je „dopustio“ raspravljati o zdravlju predsjednika, te je time ugrozio nacionalnu sigurnost.
- Mehdi Jomaa, premijer Tunisa, države u kojoj je nedavno bloger Yasinne Ayari osuđen na tri godine zatvora zbog „vrijeđanja vojske“.
- Eric Holder, glavni državni tužitelj SAD-a, u kojima je policija nedavno u gradu Ferguson napala i pritvorila novinara Washington Posta, Wesleya Loweryja.
- Antonis Samaras, premijer Grčke, u kojoj je interventna policija pretukla i ozlijedila više novinara na prosvjedima u lipnju prošle godine.
- Generalni tajnik NATO-a, koji još treba odgovarati na sudu zbog namjernog bombardiranja i smrtnog stradavanja 16 srpskih novinara 1999. godine.
- Ibrahim Boubacar Keita, predsjednik Malija, u kojem se protjeruje novinare koji pišu o kršenju ljudskih prava.
- Šeik Khalid bin Ahmed al-Khalifa, vanjski ministar Bahraina, države koja je druga na svijetu po broju zarobljenih novinara u odnosu na broj stanovnika.
- Šeik Mohamed Ben Hamad Ben Khalifa Al Thani iz Katara, u kojem su na 15 godina zatvora usudili pjesnika Mohameda Rashid al-Ajama. Mohamed je usuđen zbog pjesme Jasmine, koja kritizira vlasti diljem Zalijebske regije.
- Palestinski predsjednik Mahmoud Abbas, koji je 2013. godine zatvorio nekoliko novinara koji su kritizirali njegov rad.
- Slovenski premijer Miro Cerar. U Sloveniji je upravo počelo suđenje novinarki lista Delo Anuški Delić, koju se tereti da je naštetila sigurnosti države zbog razotkrivanja aktivnosti slovenskih neonacista.
- Premijer Irske Enda Kenny, u kojoj se ‘bogohuljenje’ smatra kaznenim djelom te je kažnjivo s 25.000 eura.
- David Cameron, premijer Velike Britanije, u kojoj su vlasti natjerale list The Guardian da uništi dokumente koje su dobili od Edwarda Snowdena.
- Poljska premijerka Ewa Kopacz. Poljski policijski službenici upali su u ured magazina Wprost, nakon što je u njemu prošle godine objavljen tajno snimljeni razgovor dvaju vladinih dužnosnika.
- Saudijski veleposlanik u Francuskoj. Brojne svjetske organizacije koje se bore za zaštitu ljudskih prava upozoravale su na saudijskog blogera Raif Badawia, koji je 2014. godine osuđen na 10 godina zatvora i 1000 udaraca bičem. Unatoč brojnim svjetskim apelima, Raif je prije nekoliko dana kažnjen s prvih 50 udaraca.
- Ministar vanjskih poslova Ujedinjenih Arapskih Emirata, koji su 2013. godine na mjesec dana pritvorili egipatskog novinara zbog sumnje da je član Muslimanskog bratstva.
Izvor: Storify.com
Katarina Mikulić