Simboličnom akcijom u 5 do 12 obilježen je Međunarodni dan žena: aktivistkinje riječkih udruga SOS Rijeka i PaRiter pročitale su tematski proglas na više lokacija na Korzu.
S obzirom na specifičnu epidemiološku situaciju, ove godine nismo organizirale Noćni marš povodom Međunarodnog dana žena, kako ne bi ugrozile zdravlje naših sugrađana i sugrađanki. No, pandemija nije dokinula potrebu za borbom za ženska prava. Naprotiv, ukazala je na sve one propuste u društvu radi kojih su upravo žene iznesle, i iznose, teret novih okolnosti na svojim leđima: potplaćene, zlostavljane, iskorištavane. Tijekom ovogodišnje akcije željele smo ukazati na probleme žena koje društvo i sustav toliko lako odlučuju ignorirati.
Akcija je održana na više lokacija na Korzu, kako bi ovim simboličnim zauzimanjem javnog prostora ukazale na činjenicu da smo ovdje, da smo prisutne i da borba za ženska prava uvijek traje – neovisno o specifičnim okolnostima. Snimku akcije moguće je pogledati ovdje.
U nastavku objave pročitajte Proglas povodom Međunarodnog dana žena 2021. godine.
PROGLAS ZA OSMI MART
Za sve žene koje glorificiramo kao majke, ali ih kao žrtve nasilja krivimo.
Za sve žene koje su u vrijeme pandemije stale na prvu crtu obrane brinući se za stare, djecu i oboljele, ali nas za njihovo zdravlje i dobrobit nije briga.
Za sve žene koje su u vrijeme lockdown-a svojim potplaćenim radom iznijele ekonomiju na svojim leđima, ali im i dalje ne pružamo sigurne radne uvjete i dostojne plaće.
Za sve žene koje su bile silovane i seksualno uznemiravane od strane svojih nadređenih, ali smo im okrenuli leđa i suočili s teretom nepovjerenja.
Za sve žene koje ovo društvo i sustav ostavljaju bezimenima, nezaštićenima i nepotrebnima osim kad ih zovemo DEMOGRAFSKA OBNOVA.
Na 1 prijavljeno dolazi 20 neprijavljenih slučajeva silovanja.
Zašto? Možda zbog osude, možda zbog nepovjerenja, možda zbog sustava i društva koje će prije štititi silovatelja nego žrtvu jer „ne“ nekima još uvijek znači „da“; jer kratka suknja i dubok dekolte za neke još uvijek vrijedi kao opravdanje; jer se kretala sama mračnim ulicama i tražila je; jer uopće smatramo da žene žele biti silovane. Ili ne znaju da ne žele, a “nakon jebanja nema kajanja”.
Većinu slučajeva silovanja počinile su žrtvi bliske osobe.
Nisu neki nepoznati muškarci u mračnim ulicama, neki seksualno isfrustrirani monstrumi, odbačenici iz društva. Nisu nekakvi deklarirani sociopati i psihopati. To su njihovi muževi. Njihovi prijatelji. Njihovi rođaci. Njihovi očusi. Liječnici, župani, svećenici, odvjetnici, profesori na fakultetima, predsjednici. Znamo ih, tu su među nama… i misle da mogu. A mi im moramo dokazati suprotno!
Jer tko će ih zaustaviti?
Blage kazne jer su članovi vladajuće stranke? Sve one zastare za slučajeve silovanja koje Ustavni sud nije smatrao prioritetnima? Brige oko toga koliko će kazne zatvora narušiti život silovatelju, jer život žrtve silovanja i tako malo vrijedi? To što je veća sramota biti žrtva silovanja nego silovatelj?
Jeste li znali da će 1 od 3 žene u cijelom svijetu za svoga života biti pretučena ili silovana?
Jeste li znali da je u vrijeme lockdown-a broj obiteljskog nasilja porastao i da su korona-slogani poput „ostani doma-ostani sigurno“ za neke žene zapravo osuda na psihičko, fizičko i seksualno nasilje?
Jeste li znali da velik dio ljudi u svijetu smatra kako žena pristaje na seks samim time što je stupila u brak ili ušla u vezu i da bračno silovanje ne postoji?
Jeste li znali da neki okrivljuju žrtvu silovanja činjenicom da je seksualno aktivna ili u reproduktivnoj dobi, što uključuje i maloljetne žrtve seksualnog nasilja?
Znate što još? Ostavite naša tijela na miru! Ostavite ih nama!
Ako vam je potrebna pomoć, informacija ili savjet, pošaljite mail na:
Autorica fotografija: Marta Sladoljev