Oblici feminizma, takozvani crni feminizam i ženizam (‘womanism’), koji se pripisuju Alice Walker, adresiraju pitanja koja osim diskriminacije na temelju spola, uključuju i borbu protiv nasilja i diskriminacije na temelju rase.
U tekstu za online zajednicu For Harriet, Candace Simpson piše:
“Crni feminizam je uvijek bio oblik otpora i kritike moći. Da, mi insceniramo ‘die-in’-ove, vodimo forume i pojavljujemo se na panelima kako bi se usprotivile policijskoj brutalnosti. To je naša kritika moći. I sukladno njoj, mi ćemo se boriti i protiv nasilja koje doživljavamo od muškaraca koji tvrde da nas vole. Mi nismo ništa manje predane osnaživanju naše zajednice samo zato što preispitujemo Bill Cosbyja. To je također kritika moći. Crne žene koje zahtijevaju jednake privilegije stoje kao prijetnja moći. I zato preispitujemo mizoginiju u vlastitim domovima.”
Ovime autorica poručuje da crni feminizam i ženizam žele stati na kraj nasilju, diskriminaciji, te omogućiti kritiku i preispitivanje bez ikakvog oblika favoriziranja s obzirom na pripadnost rasi, klasi ili spolu. Osim toga, teže jačanju i ujedinjenju crnih žena, zajedničkom djelovanju koje će dovesti do rušenja postojeće društvene hijerarhije i moći. Pokušavaju ujediniti crne žene i osigurati međusobnu potporu žena koje ne trpe ugnjetavanje samo od bijelih, već i od crnih muškaraca.
Crni feminizam i ženizam ne ostaju samo u teorijskim okvirima, već postoje mnogi primjeri koji su prerasli u aktivizam, kao što su pokreti Black Lives Matter i Millions March potaknuti ubojstvima crnih mladića. Tu spada i nedavni slučaj ubostva Michaela Browna koji je izazvao reakciju javnosti i rezultirao prosvjedima. Kroz aktivizam ovi koncepti prestaju biti sušta teorija te na ‘terenu’ ukazuju na probleme s kojima se susreću prvenstveno crne žene, ali i sve ostale ugrožene skupine, čime njihovo djelovanje nadilazi nasilje i diskriminaciju zbog rasne i/ili rodne netrepeljivosti.
Tihana Naglić